Kupus

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kupus
Bijeli kupus
Bijeli kupus
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Brassicales
Porodica: Brassicaceae
Rod: Brassica
Vrsta: B. oleracea
Dvojno ime
Brassica oleracea
L.
Područje života

Kupus (lat. Brassica oleracea, još poznato kao zelje), kupusnjača, koja pripada porodici krstašica, razvio se iz divljeg kupusa (Brassica oleracea L.) koji raste na kamenitim obalama Europe, od Sredozemne obale do Irske i još od prethistorijskog doba su ga prastanovnici europskog obalnog područja upotrebljavali u svojoj prehrani.

Stalnom selekcijom, kroz dugo vremensko razdoblje, nastalo je iz divljeg kupusa današnjih veći broj kulturnih biljaka. Veliki ugled je kupus uživao kod Rimljana koji su ga nazivali brassica, a Katon Stariji je kupus hvalio kao najbolje povrće u jednom od svojih djela De agricultura i dao je čitav niz kuharskih i medicinskih uputa. Već u 4. stoljeću pr. Kr. Teofrast (Aristotelov učenik) razlikuje tri vrste kupusa.

I crveni i zeleni kupus imaju puno vitamina C (kuhanjem se gubi), kalcija, fosfora, kalija, željeza, bakra, cinka, magnezija, sumpora, mliječne kiseline, karotena, vitamina E, K i B grupe. Samo u kiselom kupusu prisutan je i vitamin U, blagotvoran kod čira na želucu.[1]

Raštika[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Raštika
Raštika, crno zelje ili crno zeli (lat. Brassica oleracea var. acephala) autohtona je povrtna vrsta koja se uzgaja u domaćinstvima na otocima i širem obalnom području istočne strane Jadranskog mora od Istre do Crnogorskog primorja.[2]

Kiseljenje kupusa[uredi VE | uredi]

U početku se konzerviranje kupusa radilo na rimski način, tako što bi se glavice kupusa posipale solju, prelile octom i spremale u glinene posude, ali tek je slavenski način kiseljenja kupusa našao na opću primjenu. Za ispravno kiseljenje kupusa moraju se u rezanom i zasoljenom kupusu razviti bacil mliječne kiseline i kvasne gljivice, koje potiskuju gljivice plijesni i bakterije maslačne kiseline. Kiseli kupus sadrži značajne količine vitamina C , pa otklanja bolesti koje su povezane s nedostatkom tog vitamina. Tako je James Cook na svoje putovanje uzeo 60 bačvi kiselog kupusa prema savjetu njemačkog prirodoslovca Georga Forstera i nije izgubio niti jednog člana posade zbog skorbuta, što je nekad desetkovalo posade brodova na dugim putovanjima (poput posade Vasco da Game na plovidbi oko Rta Dobre Nade).

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.ordinacija.hr/zdravi-tanjur/hrana-kao-lijek/sirovi-i-kiseli-kupus-pravi-su-prijatelji-naseg-zdravlja/ Preuzeto 27. ožujka 2013.
  2. hrcak.srce.hr/file/26242 /Z. Matotan, stručni rad, Očuvanje i zaštita starih domaćih sorti povrća, Podravka d.d. Koprivnica

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Brassica oleracea
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Kupus.