Lucien Bonaparte

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lucien Bonaparte
Robert Lefèvre - Lucien Bonaparte, Prince de Canino (1755-1840).jpg
Lucien Bonaparte, prvi knez Canina i Musignana
Knez Canina
Vladavina 18. kolovoza 1814. - 29. lipnja 1840.
Nasljednik Charles Lucien Bonaparte
Knez Musignana
Vladavina 21. ožujka 1824. - 29. lipnja 1840.
Nasljednik Charles Lucien Bonaparte
Supruge Christine Boyer
Alexandrine de Bleschamps
Djeca
Charlotte Bonaparte Gabrielli
Victoire Bonaparte
Christine Bonaparte
Charles Lucien Bonaparte
Letizia Bonaparte
Joseph Lucien Bonaparte
Jeanne Bonaparte
Paul Marie Bonaparte
Louis Lucien Bonaparte
Pierre Napoleon Bonaparte
Antoine Bonaparte
Marie Alexandrine Bonaparte

Constance Bonaparte

Dinastija Bonaparte
Otac Carlo Buonaparte
Majka Letizia Ramolino
Rođen 21. svibnja 1775.
Preminuo 29. lipnja 1840.
Pokop Sveta Helena, kasnije ekshumiran i prebačen u Les Invalides, Pariz
Zanimanje general
Vjera rimokatoličanstvo

Lucien Bonaparte (Luciano Buonaparte: Ajaccio, 21. svibnja 1775. - Viterbo, Italija, 29. lipnja 1840.), mlađi brat Josepha i Napoleona I. Bonapartea. Treći sin Carla Maria Bonapartea i Leticije Ramolino.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se 1775. godine u obitelji Carla Bonapartea i Marie Ramolino. Školovao se u Francuskoj, da bi se po izbijanju Francuske revolucije 1789. godine, vratio na Korziku i pridružio se radikalnom klubu Jakobinaca; pristaša Robespierra. Djelovao je politički protiv Pasquala Paolija i nastojao je uvjeriti svoju braću da prekinu veze s njim.

Nakon prevrata, izvršenog dana 9. thermidora (27. srpnja 1794.) godine, uhvaćen je i kao član jakobinskog kluba zatvoren. Godine 1795. oslobodio ga je brat Napoleon iz zatvora i tako Lucien nije doživio sudbinu mnogih jakobinaca koji su završili pod oštricom giljotine. Nakon oslobođenja, Napoleon mu je povjerio dužnost u francuskoj vojsci, stacioniranoj u Njemačkoj, ali Lucien je napustio službu i vratio se na Korziku. Godine 1798. izabran je u Vijeće pet stotina, kao poslanik Korzike. Kao predsjednik Vijeća pet stotina, izveo je Napoleonov državni udar, 18. brumairea (9. studenog 1799.). Bez ikakvih poteškoća je svog starijeg brata proglasio konzulom.

Tijekom konzulata je bio ministar unutrašnjih poslova. Tu dužnost je obavljao od 1799. do 1800. godine. Budući da je shvatio kako je Napoleonova težnja za moći, ugroza za demokraciju, došao je u konflikt s Napoleon, zbog čega je izgubio dužnost ministra.

Godine 1800. godine je bio proglašen poslanikom na dvoru u Španjolskoj. Tamo je upoznao Manuela de Godoya, koji mu je ponudio visok novac da ne napadnu Portugal i stupe s njom u mir. Lucien je prihvatio ponudu, što je razljutilo njegova brata Napoleona. On je htio da okupiraju Portugal i napadnu ga. Zbog toga je Napoleon zašao u sukob sa svojim bratom. Nazvao ga je izdajicom i lopovom. Zbog tog sukoba je Lucien 1804. godine morao otići u Rim. Istovremeno, umrla je Lucienova supruga, Christine Boyer, a Lucien se tajno vjenčao s Alexandrinom de Bleschamps, što je izrevoltiralo Napoleona, budući da ga je on htio oženiti sa španjolskom princezom Marijom Lujzom. Zbog toga ga je je Napoleon protjerao iz Francuske pa se nastanio u Italiji.

U prosincu 1807., Napoleon mu je ponudio naslov francuskog princa, ukoliko razvrgne brak sa suprugom. Lucien je odbio ponudu i otputovao u Ameriku. No tamo su ga Englezi zarobili i držali u kućnom pritvoru sve do 1814. godine, kada je oslobođen. Otišao je natrag u Rim i iste je godine proglašen knezom od Canina. Kasnije, 1815. godine, podržava Napoleonov ponovni povratak na prijestolje i pristupa njegovoj drugoj vladavini. No iste te godine je car Napoleon I. bio poražen u bitci kod Waterlooa, a onda prognan na Svetu Helenu, otočić u Atlantskom oceanu. Lucien je kao njegov brat i podanik, bio zarobljen od strane kralja Sardinije. No zahvaljujući brzoj intervenciji papa Pia VII., je bio oslobođen. Lucien Bonaparte je ostatak svog života proveo u Italiji, gdje je stekao i naslov kneza od Musignana (1824.).

Obitelj[uredi VE | uredi]

S prvom ženom Christine Boyer (1771.-1800.) imao je četvero djece:

S drugom ženom Alexandrine de Bleschamps (1778.-1855.), udovicom Hippolytea Jouberthona, imao je desetero djece:

  • Charles Lucien Bonaparte (1803.-1857.) - francuski biolog i ornitolog
  • Letizia Bonaparte (1804.-1871.)
  • Joseph Lucien Bonaparte (1806.-1807.)
  • Jeanne Bonaparte (1807.-1829.)
  • Paul Marie Bonaparte (1809.-1827.)
  • Louis Lucien Bonaparte (1813.-1891.) - francuski jezikoslovac i filolog
  • Pierre Napoleon Bonaparte (1815.-1881.)
  • Antoine Bonaparte (1816.-1877.)
  • Marie Alexandrine Bonaparte (1818.-1874.)
  • Constance Bonaparte (1823.-1876.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Lucien Bonaparte