Maghemit
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
U ovom članku je manji ili veći dio teksta u kojem nije napisan decimalni zarez na mjestima gdje bi trebao biti. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka. (pomoć) |
| Maghemit | |
|---|---|
 |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Oksid |
| Kemijska formula | γ-Fe2O3 |
| Identifikacija | |
| Molekularna masa | 159,69 g/mol |
| Boja | smeđ |
| Kristalni sustav | kubični (Fd3m) ili tetragonski (P43212) |
| Mohsova tvrdoća | 5 |
| Optička svojstva | izotropan |
| Ogreb | smeđ |
| Specifična težina | 4,86 (izračunata) |
| Druga svojstva | jako magnetičan |
Maghemit (γ-Fe2O3) je jedan od polimorfa željezovog(III) oksida (Fe2O3).[1] Ima jednaku strukturu spinela kao magnetit i jednako ferimagnetično magnetsko uređenje.
Struktura[uredi | uredi kôd]
Struktura maghemita temelji se na kubičnoj gustoj slagalini kisikovih aniona (O2-) s željezovim (Fe3+) kationima smještenim u oktaedarske i tetraedarske šupljine. γ-Fe2O3 se može smatrati kao Fe3O4 s oksidiranim ionima Fe2+ i formulom gdje predstavlja prazninu, označava tetraedarski položaj, a oktaedarski. Jedinična ćelija može se prikazati u kubičnom kristalnom sustavu, prostorna grupa Fd3m, s parametrom a = 8,34 Å ili u tetragonskom sustavu, prostorna grupa P43212, s parametrima a = 8,349 Å i c = 24,996 Å.[2]
![{\displaystyle (\mathrm {Fe} _{8}^{\mathrm {III} })_{A}[\mathrm {Fe} _{40/3}^{\mathrm {III} }\square _{8/3}]_{B}\mathrm {O} _{32}}](https://wikimedia.org/api/rest_v1/media/math/render/svg/dc65f7bc5df7015ba7f94bbc46edcd3fc3ea3ca1)
Uporaba[uredi | uredi kôd]
Magnetsko zapisivanje podataka[uredi | uredi kôd]
Štapićaste čestice γ-Fe2O3 duljine 0,1-1 μm koriste se uklopljene u odgovarajući polimer za izradu magnetskih traka (audio, video i kompjutorskih kaseta), disketa i tvrdih diskova.
Ferofluidi[uredi | uredi kôd]
Nanočestice maghemita ili nekog drugog magnetskog materijala čija je površina zaštićena nekom površinski aktivnom tvari (npr. oleinska kiselina) stvaraju stabilne suspenzije u nekom otapalu i imaju posebna svojstva na koja se može utjecati pomoću magnetskog polja. Koriste se u elektroničkim uređajima.
Biomedicina[uredi | uredi kôd]
Nanočestice maghemita koriste se u biomedicini zato što su biokompatibilne i netoksične za ljude, a njihov magnetizam omogućava daljinsko manipuliranje pomoću vanjskog magnetskog polja.