Marakuja
| Passiflora edulis | |
|---|---|
 Marakuja u prerezu i cijela | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Malpighiales |
| Porodica: | Passifloraceae |
| Rod: | Passiflora |
| Vrsta: | P. edulis |
| Dvojno ime | |
| Passiflora edulis Sims, 1818.[1] | |
| Baze podataka | |
Marakuja[2] (gospodinova krunica; latinski: Passiflora edulis) je biljna vrsta iz porodice Passifloraceae. Domovine ove voćke su Paragvaj, Brazil i Argentina (sjeveroistočne pokrajine Corrientes i Misiones).[1]
Imena za ovu voćku nisu jedinstvena. U Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u je zovu passion fruit, u Australiji i na Novom Zelandu je passionfruit, u dijelu Južne Amerike i u Južnoj Africi je granadilla, u Izraelu je pasiflora, u Venezueli je parchita. Ime maracujá je u Brazilu, Ekvadoru, Peruu i Paragvaju, maracuyá u Kolumbiji i Panami, havajsko ime je lilikoi, zimbabveski jezik shona je zove magrandera, indonezijsko ime je markisa, a na vijetnamskom se zove lạc tiên, chanh dây i chanh leo. Komercijalno se uzgaja zbog njena ploda. Uzgajaju je u krajevima koji nikad nemaju mraza: u Indoneziji, Indiji, na Šri Lanci, Novom Zelandu, u Australiji, Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Peruu, Kaliforniji, Floridi, na Havajima, Karibima, u Meksiku, Kostarici, Izraelu, istočnoj i u Južnoj Africi.
Oblik marakujina ploda može biti okrugao i ovalan. Boja mu može biti od žute do tamnoljubičaste kad sazrije. Tvrdoća može varirati, pa plod može biti i mek i tvrd. Unutarnji dio ploda je sočan i pun brojnih sjemenki. Plod se može jesti, od njega se radi sok, a često ga se dodaje raznim vrstama voća radi poboljšanja okusa. Da bi se jelo voće, trebalo bi zreli plod ostaviti nekoliko dana da sazrije radi povećanja razine šećera i poboljšanja okusa.
Dva pojavna oblika marakuje se razlikuju po vanjštini. Svijetložuta inačica je poznata kao zlatna marakuja (eng. Golden Passion Fruit). Može narasti do veličine grejpfruta (limunike). Kora je glatka i sjajna. Koristi se kao podloga za ljubičastu marakuju u Australiji.[3] Tamnoljubičasta marakuja je manja od limuna, a manje je kisela od zlatne marakuje, a bogatijeg je okusa i mirisa.[4] U Kolumbiji se ljubičasta marakuja zove gulupa, radi razlikovanja od zlatne marakuje.
Kod ljubičastih vrsta pronađeni su tragovi cijanogeničnih glikozida u kori.[5]
Cvijet marakuje ili mburucuyá (Passiflora caerulea) nacionalni je cvijet Paragvaja.[6]
Passiflora edulis formae edulis
Passiflora edulis formae flavicarpa
- 1 2 Passiflora edulis Sims. Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture. 25. lipnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2011. Pristupljeno 7. siječnja 2010.
- ↑ Hrvatski naziv
- ↑ Reynhardt, Debbie. 8. veljače 2003. Gardening with Debbie Reynhardt. Dispatch Online. Dispatch Media (Pty) Ltd. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2009. Pristupljeno 20. studenoga 2006.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2020. Pristupljeno 5. svibnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Chassagne, David; Crouzet, Jean C.; Bayonove, Claude L.; Baumes, Raymond L. 18. prosinca 1996. Identification and Quantification of Passion Fruit Cyanogenic Glycosides. Journal of Agricultural and Food Chemistry. American Chemical Society. 44 (12): 3817. doi:10.1021/jf960381t Nepoznati parametar
|DUPLICATE DATA: doi=zanemaren (pomoć) - ↑ National flower
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Passiflora edulis |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Passiflora edulis |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Passiflora edulis |
- Passion Fruit Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. srpnja 2020. (Wayback Machine) Činjenice o marakuji