Marine Le Pen
| Marine Le Pen | |
|---|---|
 Marine Le Pen (2014.) | |
| Rođenje | 5. kolovoza 1968. Neuilly-sur-Seine, Francuska |
| Stranka | Nacionalna fronta |
| Zanimanje | odvjetnica |
| 2. predsjednica Nacionalne fronte | |
| 16. siječnja 2011. – | |
| Prethodnik | Jean-Marie Le Pen |
| Članica Europskog parlamenta | |
| 20. srpnja 2004. – | |
Marion Anne Perrine Le Pen (Neuilly-sur-Seine, 5. kolovoza 1968.), francuska je pravnica i političarka. Bila je kandidatkinja na predsjedničkim izborima u Francuskoj 2012., 2017., te 2022. godine. Članica je Nacionalne fronte (RN), a bila je i predsjednica stranke od 2011. do 2021. godine. Članica je Narodne skupštine od 2017. godine, te je od 2022. godine predsjednica kluba stranke.
Le Pen provodi pokret "de-demonizacije stranke" kako bi poboljšala njezinu sliku u društvu, a to je uključivalo isključenje članova optuženih za rasizam i antisemitizam. Izbacila je svog oca iz stranke u kolovozu 2015., nakon što je dao brojne kontroverzne izjave. Podržava ekonomski nacionalizam, favorizira intervencionističku ulogu vlade, a protivi se globalizaciji i multikulturalizmu. Le Pen podržava ograničavanje imigracije.[1] U prošlosti je davala potporu Vladimiru Putinu i Rusiji, zagovarajući bližu suradnju s Rusijom, prije ruske invazije na Ukrajinu 2022.; koju je oštro osudila, ali je izjavila da bi Rusija "mogla ponovno postati saveznik Francuske" ako rat završi.[2][3]
Smještena je na desnicu političkog spektra, iako ju neki kritičari stavljaju u krajnju desnicu.[4][5][6][7]
Rođena je 5. kolovoza 1968. godine u Neuilly-sur-Seineu, kao najmlađa od tri kćerke Jean-Marieja Le Pena, francuskog političara bretonskog porijekla i osnivača Nacionalne fronte.
Nakon što je diplomirala 1992. godine, radila je kao odvjetnica do 1998.
Majka je troje djece. Udavala se i razvodila dva puta, te je od 2009. god. u izvanbračnoj vezi s Louisom Alioutom, također političarom iz redova Nacionalne fronte.
Od 1998. godine bavi se profesionalno politikom, kao članica Nacionalne fronte koju je osnovao njen otac.
1998. god. bila je postala članicom regionalnog parlamenta u središnjoj (oko Pariza) pokrajini Île-de-France. Članica je Europskog parlamenta od 20. srpnja 2004. (najprije je izbarana iz Île-de-France; ode 2009. u sjeverozapadnoj Francuskoj.
2003. god. - u svojoj 35 godini - postaje članicom predsjedništva stranke. Dana 16. siječnja 2011., Marine Le Pen na stranačkoj konvenciji u Toursu osvojila je 67,65 posto glasova i izabrana za predsjednicu Nacionalne fronte. Nakon skoro 40 godina vođenja Nacionalne fronte, Jean-Marie Le Pen (82) predao je palicu svojoj kćeri.[8]
Ona je kandidatkinja Nacionalne fronte na predsjedničkim izborima u proljeće 2012. godine. Na izborima osvaja 17,90 posto glasova.[9][10][11]
Nakon što je u zadnjim godinama pod vodstvom njenog oca stranka imala nešto više od 4 posto podrške glasača, nakon 5 godina pod vodstvom Marine Le Pen stranka uspijeva dobiti preko 27 posto podrške naroda, postavši krajem 2015. godine najjačom strankom u Francuskoj. U procesu stjecanja veće potpore glasačkog tijela, donekle se odmakla od vrlo radikalnih desničarskih političkih stavova svojega oca, s kojim je 2015. god. u javnoj zavadi.[12]
- ↑ Mounk, Yascha. 1. svibnja 2017. No, There Is No Case for Le Pen. Slate (engleski). ISSN 1091-2339. Pristupljeno 8. lipnja 2024.
- ↑ Paris, Vivienne Walt /. 9. siječnja 2017. Why France’s Marine Le Pen Is Doubling Down on Russia Support. TIME (engleski). Pristupljeno 8. lipnja 2024.
- ↑ Thompson, Hannah. 3. travnja 2022. Marine Le Pen: ‘Putin could become ally to France again’. www.connexionfrance.com (engleski). Pristupljeno 8. lipnja 2024.
- ↑ Macron's far-right rival, Le Pen, reaches all-time high in presidential second-round vote poll. Reuters. 4. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.
- ↑ French far-right leader Marine Le Pen closing gap on Emmanuel Macron, new polls show. TheJournal.ie. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.
- ↑ French election: Far-right Le Pen closes in on Macron ahead of vote. BBC News. 8. travnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2022. Pristupljeno 8. travnja 2022.
- ↑ The rise and rise of France’s far-right Marine Le Pen. the Guardian (engleski). 4. travnja 2022. Pristupljeno 20. travnja 2022.
- ↑ Marine Le Pen na čelu francuske krajnje desnice, www.tportal.hr
- ↑ Ekstremna desnica trijumfirala bi na predsjedničkim izborima u Francuskoj! Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. kolovoza 2011. (Wayback Machine), www.jutarnji.hr
- ↑ Anketa: Desničarka Le Pen potukla bi Sarkozya na izborima, www.tportal.hr
- ↑ Marine Le Pen vodi u anketama Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2012. (Wayback Machine), H-Alter
- ↑ "Le Pen feud: Jean-Marie in outspoken attack on daughter Marine over her 'betrayal'", John Lichtfield za "The Independent", 9. kolovoza 2015.
- À contre flots, Jacques Grancher, 2006 ISBN 2733909576 (fr.)
- Europski parlament: službena biografija (engl.)
- Nacionalna fronta: službena biografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. studenoga 2011. (Wayback Machine) (fr.)
- Stranica predsjedničke kandidature (fr.)
