Marko Lauro Ruić
Marko Lauro Ruić (Pag, 22. listopada 1736. – Pag, 2. veljače 1808.), hrvatski pravnik, kroničar i povjesničar.[1][2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je u paškoj plemićkoj obitelji. Otac mu je bio je Frane Ruić, a majka Laura Mirković mu je umrla pri porodu.[2] Pohađao je studij filozofije u Rijeci i prava u Padovi. Od 1761. zaposlen je prvo kao javni bilježnik, pa onda kao kancelar i savjetnik ninske komune. Od 1798. do 1807. djeluje kao kotarski sudac upravitelj na Pagu.
Djela[uredi | uredi kôd]
Proučavao je povijest otoka Paga i grada Nina. Za života nije objavio nijedno djelo. U rukopisu je sačuvan čitav niz djela koja je napisao, od kojih je dio izgubljen.[3] Do danas najviše znanstveno iskorišteno i jedino objavljeno njegovo djelo jest Rodoslovlje svih plemenitih obitelji grada Paga (tal. Blasone Genealogico di tutte le Famiglie Nobili della Città di Pago).[4] Sačuvan je također jedan njegov prijevod djela francuskog autora Amelot de la Houssaye na talijanski jezik koji je načinio za boravka u Vodnjanu 1768.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ruić, Marko Lauro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ a b Radio Pag Uskoro se navršava 285 godina od rođenja Marka Laura Ruića, velikog Pažanina, doktora prava i povjesničara, objavljeno 14. listopada 2021., pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ Detaljan popis sačuvanih rukopisa u: Katić Piljušić, 2004., 315-323.
- ↑ Granić, 2002., Iskonski Pag 101 Pažanin- 12. Marko Lauro Ruić
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Granić, Miroslav. "Pažanin Marko Lauro Ruić (1736-1808)", Zadarska revija 4/1980, 307-317.
- Granić, Miroslav. Paški grbovnik. Split: Književni krug, 2002.
- Katić Piljušić, Mirisa. "Rukopisna ostavština bilježnika i povjesničara Marka Laura Ruića", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 46/2004, 315-323.