Marko Vukov
Marko Vukov (Subotica, 1938. – Subotica, 1995.) je bio župnik i bački hrvatski pisac. Pisao je pjesme i publicistička djela. Bio je katolički svećenik.
Studirao je na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, gdje je prijateljevao s budućim hrvatskim književnikom Marijanom Ivanom Čagljem.
Rado je čitao pjesme A. B. Šimića i Tina Ujevića, Pjesme su mu posvećene prirodi, Dužijanci (Družijance 1981), opjevava veliko uzore vjere (Poštujući poštovanja vrijedne: Marija Petković, Blaško Rajić, Gerard Tomo Stantić), izražava čovjekoljublje, pjeva pradomovini bačkih Hrvata Hercegovini, biskupu Zvekanoviću, pisao je pjesme za posvetu kapela (u Rumenki)
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog).[1]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Ja, buntovnik s razlogom (objavljena postumno), 1996., izdavač Matica hrvatska,
Biblioteka Prsten, Slavonski Brod, 1996.
Surađivao je s nekoliko periodičkih tiskovina.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine) I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
- Prikazi i osvrti: Ja, buntovnik s razlogom, Matica hrvatska, Biblioteka Prsten, Slavonski Brod, 1996., piše Marijan Ivan Čagalj, Crkva u svijetu, 42 (2007), br. 3, str. 553. – 558.
- Radio Subotica: Na današnji dan (priredio: Lazar Merković), 9. ožujka 2010.
- Naco Zelić: Pisana hrvatska riječ u Bačkoj danas, Klasje naših ravni, br.1-2/2003., str. 79. – 80.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Vijenac br.400/2009. Budi svoj - Izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva u Vojvodini (1990–2009)
