Marija Petković

Izvor: Wikipedija
Marija Petković
Marija Petković
Blaženica
Rođena 10. prosinca 1892.
Blato
Preminula 9. srpnja 1966.
Rim
Beatificirana 6. lipnja 2003.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 9. srpnja
Svetišta Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković u Blatu[1]
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu
Vitraj s likom bl. Marije Propetog Isusa Petković u Rijeci.

Marija Petković (Blato, Korčula, 10. prosinca 1892. – Rim, 9. srpnja 1966.), časna sestra proglašena blaženom, utemeljiteljica redovničke zajednice Kćeri Milosrđa sv. Franje, jedine redovničke zajednice osnovane u Hrvatskoj.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Djetinjstvo[uredi | uredi kôd]

Blažena Marija Petković rodila se u župi Svih Svetih u Blatu, na otoku Korčuli. Poznata je i pod redovničkim imenom, sestra Marija od Propetog Isusa. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna Petković-Kovača i Marije Petković (djevojački Marinović). Uzorni roditelji, djecu su kršćanski odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati. Obitelj je bila bogata (imali su oko 750. radnika najamnika u maslinicima i vinogradima, ali nju zemaljska dobra nisu zanimala.

Bila je napredna i već je s pet godina pošla u osnovnu školu, a završila je s 11 godina. S 14 godina obećala se Isusu i s Njim se «vjerila», kako to ona kaže. Kada je imala 19 godina umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Uz to je godinama, samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole. Bila je poprilično krhka i često je obolijevala.

Osnivanje i širenje redovničke zajednice[uredi | uredi kôd]

Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«. To je bilo kad su Službenice Milosrđa napustile kuću u Blatu, pa je Marijin duhovni voditelj, biskup Marčelić, pozvao ju te je ona preuzela skrb za tu kuću. Ondje se skupa s nekolicinom svojih kolegica, pobrinula i za ustanove njoj pripojene.[2] 4. listopada 1920., na blagdan sv. Franje, a na poticaj biskupa Marčelića, utemeljila je družbu Kćeri Milosrđa.[2] 1923. je dovela svoje sestre u Suboticu da bi pomagale u sirotištu "Kolijevka", a u isto vrijeme je skupljala pomoć po salašima za ljude iz njenog kraja kojima je trebala pomoć.[3] U prosincu 1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva grupa sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom pošla je i Marija i započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi provela je u Južnoj Americi dvanaest godina te ondje osnovala brojne redovničke zajednice i samostane.

Povratak u Europu[uredi | uredi kôd]

Godine 1952. vratila se u Europu i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću. Najveću je radost vidjela u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi. Stoga se sve do svoje blažene smrti u Rimu 9. srpnja 1966. nije umarala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe.

Djela[uredi | uredi kôd]

Rukopisna ostavština bl. Marije Propetog Isusa Petković postumno se priređuje i objavljuje.[4]

  • Poruke vjere (1990.)
  • Prema Ocu (2002.)
  • Sve za Isusa : autobiografija i duhovni zapisi (2003.)
  • Upute za nadstojnice i duhovne učiteljice (2006.)
  • Vapaji duše : duhovne vježbe (2008.)
  • Križni put : pred Svetim Sakramentom (2008.)
  • Privatni duhovni dnevnik (2014.)
  • Tajne duše (2016.)

Štovanje[uredi | uredi kôd]

U Rimskom vikarijatu, 1986., pokrenut je postupak za njezino proglašenje blaženom. Dana 26. kolovoza 1988. dogodilo se čudo njenim zagovorom. Podmornica peruanske vojne mornarice "Pacoca" doživjela je nesreću, mornari su bili u životnoj opasnosti. Roger Cottrina, 42-godišnji poručnik ispričao je kako se u tim teškim trenucima obratio službenici Božjoj Mariji Petković, o kojoj su mu govorile sestre Kćeri Milosrđa, tijekom njegova boravka u mornaričkoj bolnici, gdje je čitao i njezin životopis te je uvjeren da je ona posredovala u spašavanju njega i većeg djela mornara na podmornici.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom trećeg posjeta Hrvatskoj.

Zajednica danas[uredi | uredi kôd]

Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv. Franje danas ima 429. časnih sestara, koje djeluju u državama Europe (Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Njemačka, Italija, Rumunjska) i Južne Amerike (Argentina, Paragvaj, Čile i Peru) te u Kanadi. Kuća matica je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja. Vode brigu o Zakladi "Blažena Marija Petković".

Spomen[uredi | uredi kôd]

  • Svetište bl. Marije Petković u Blatu nalazi se u sklopu kuće matice i samostana Družbe sestara kćeri milosrđa Trećega samostanskoga reda sv. Franje, Provincije Krista Kralja u Blatu na Korčuli.
  • Zaklada Blažena Marija Petković za pomoć i školovanje siromašne i bolesne djece i mladih, za pomoć obiteljima s brojnom djecom, starijim osobama, te osobama slabijeg imovinskog stanja osnovana je 2005. godine u Zagrebu.
  • Dječji vrtić Marija Petković, sa sjedištem u Zagrebu i pet podružnica (Blato, Pula, Split, Čakovec i Osijek).[5]

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Svetište bl. Marije Propetog Isusa Petković, marijapropetog.hr, arhivirano 24. prosinca 2020. (HAW)
  2. ↑ a b Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu[neaktivna poveznica] Bl. Marija od Propetoga Isusa Petković
  3. ↑ Zvonik br.7/2007. A.A.: Događanja u Subotičkoj biskupiji - Proslavljen blagdan Bl. Marije Petković, srpanj 2007.
  4. ↑ Izdanja, marijapropetog.hr, pristupljeno 2. rujna 2021.
  5. ↑ O vrtiću, marijapropetog.hr, arhivirano 24. prosinca 2020. (HAW)
  6. ↑ Elza Radulić-Toman: Zadrani se oprostili od tete Vesne, Zadarski list, 13. svibnja 2009.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti
Commons-logo.svgZajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Marija Petković
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst Molitva bl. Mariji Petković
Mrežna mjesta

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Marija_Petković&oldid=6554281"