Mavrinci

Mavrinci
Država	Hrvatska
Županija	Primorsko-goranska županija
Općina/grad	Čavle
Najbliži veći grad	Rijeka
Površina	5,6 km2
Koordinate	45°20′48″N 14°29′57″E / 45.346535°N 14.499242°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	1 035
– gustoća	185 st./km2
Poštanski broj	Čavle
Pozivni broj	51219
	Mavrinci Mavrinci na zemljovidu Hrvatske

Mavrinci su naselje u Hrvatskoj u općini Čavle. Nalaze se u Primorsko-goranskoj županiji i granično su naselje općine Čavle i Grobinštine općenito.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Na području Općine Čavle naselje Mavrinci smješteno je krajnje istočno. Unutar općine graniči sjeverno s naseljem Soboli, zapadno s naseljima Cernik i Čavle, te jugozapadno s naseljem Buzdohanj. Najdužu granicu, koja se proteže njegovim cijelim jugoistokom, ima s Gradom Bakrom. Drugo je naselje po površini u Općini Čavle, a četvrto po broju stanovnika. S obzirom na površinu Mavrinci su uglavnom naseljeni posve južno.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Mavrinci se sastoje od nekoliko zaseoka kao što su Haramijsko selo, Selo (dolnje), Bajta, Črna, Gorica, Srićinsko selo i Švikićevo selo. U novije vrijeme Mavrinci dobivaju naseljen novi dio Mavrinaca i Rešetarovo. Novo Naselje Mavrinci temeljem podosta uloženog novca u taj prostor od strane lokalne samouprave s pravom dobila naziv Novo Naselje Mavrinci, čemu uvelike doprinosi nova državna cesta D 40, koja donosi i prometnu neovisnost od matičnog naselja.

Naselje Mavrinci: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	303	359	358	407	415	407	381	453	385	359	392	591	986	1070	999	1021	1035
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: U 1857. iskazano pod imenom Haramije. U 1991. povećano pripajanjem dijela područja naselja Kukuljanovo, grad Bakar. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Ime i povijest[uredi | uredi kôd]

Ime ovog naselja dolazi od Mavrina sela, najvjerojatnije matere Mavre, koji kasnije putem potomstva dobiva konačno ime Mavrinci. Mavrinci su prvi put zabilježeni u pisanim dokumentima davne 1445. godine, ali osobiti značaj dobivaju u prigodi razgraničenja nekadašnjeg bakarskog dominija koji se dijeli nakon očeve smrti između braće Frankopana na bakarsku i grobničku gospoštiju, uz dosta teškoća i poduljeg spora koji je okončan tek 1455. godine.

U knjizi akademika Luja Margitića “Grobnički urbari” iz 15 i 16 stoljeća, svojevrsnom pravnom aktu vlastele i podanika, ne spominju se Mavrinci kao zasebna cjelina, već Cernik zajedno s Buzdohnjem. Ovdje napisano postavlja dvojbu dali su Mavrinci zajedno s Haramijskim selom dio Cernika ili su mještani toga graničnog dijela Gospoštije oslobođeni svih davanja činjenicom da su oni zapravo štit gospoštije, prvi na udaru u prigodama prodora osvajača za koje znamo da su uglavnom dolazili s istoka (Mongoli, Tatari, Turci i dr.). Život puka na području ovog naselja uvijek je bio težak. U dugoj povijesti ovdje se bavilo stočarstvom, stokom sitnog zuba, a kasnije, osobito u XX. stoljeću, prilično je razvijeno govedarstvo, više nego u susjednim naseljima. Obrađivalo se zemlju, koje je bilo premalo za potrebe obitelji. Sadilo se gdje god je bilo mogućnosti, a poglavito u Dragama, Bujanovu ili Stričajni, uglavnom južnom stranom naselja unatoč žestokoj grobničkoj klimi koja je prečesto uzrokovala oskudnu ljetinu. Ono što je dobivano od blaga mlikarice bi odnijele u Rijeku i tako pribavljale novac za plaćanje obligacija državi, a ostatak za osnovne potrebe domaćinstva. Moralo se i u pečalbu, u prekomorske zemlje, jer za mnoga domaćinstva grunt koji su posjedovali nije bio dostatan za preživljavanje. Kasnije, koncem XIX. stoljeća, u industrijski stasaloj Rijeci otvara se mogućnost zarade u Harteri, Ukodu, Delti, ali i služeći gospodi. Svakako, bilo je i skromnog razvoja i unapređenja gospodarstva, premda prečeste okupacije i promjene vlasti nisu previše ostavljale prostora tim aktivnostima. Međutim, niti palež niti internacije od strane okupatora nisu nikada uspjele pokolebati snažan slobodarski duh ljudi, čvrst u vjeri i odlučan opstati. No postoje jasni dokazi i zapisi o ubojstvima nekoliko obitelji u doba 2. svjetskog rata.

Mavrinci danas[uredi | uredi kôd]

Mavrinci su danas uređeno naselje s razvijenom komunalnom infrastrukturom koja je posebno naglašena u športskoj sferi. Zapravo, naši su neimari, izgradnjom novog nogometnog igrališta i Mehane davne 1949. godine predodredili ovo naselje za budući športski centar današnje Općine, ali i cijele Grobnišćine. Novija prostorno-planska dokumentacija naše Općine rezervirala je čitav prostor oko nogometnog igrališta, Ravne i veći dio Rešetarova kao športski centar. Nakon otvorenja športske dvorane u kolovozu 2009. godine športski objekti na ovom prostoru postali su dostupni stanovništvu za svekolika športska natjecanja, rekreaciju i uživanja u športskim priredbama. Brojne udruge u športu dobile su prostor koji otvara mogućnost pripadnicima svih uzrasta, naravno ponajviše mladima, da uz trenere-učitelje ostvare snove i vrhunskog športaša i športaša natjecatelja koji zdušno brani boje svog kluba, pa ako ne uspije u športu zasigurno će, kao socijalizirana osoba, biti primjeren član društva. Ovakva politika općinskih vlasti pokazala se primjerenom potrebama i uspješnom, što potvrđuju dosdašnji rezultati i muške i ženske mladeži.

Sport u Mavrincima[uredi | uredi kôd]

Mavrinci su sportski centar Općine Čavle i cijele Grobnišćine. U Mavrincima su svoje sjedište pronašli razni klubovi koji okupljaju veliki broj mladih iz općine ali i iz susjednih gradova Mavrincima se nalazi veliki nogometni stadion, treći u županiji, s kapacitetom 3000 gledatelja, a odmah pored stadiona nalazi se sportska dvorana u kojoj su smješteni razni drugi sportski klubovi.

Ovdje djeluju: