Mersad Berber

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mersad Berber
postmoderna
Mersad Berber
Rođenje 1. siječnja 1940., Bosanski Petrovac,
Smrt 7. listopada 2012., Zagreb
Vrsta umjetnosti slikarstvo, grafika
Poznata djela Sarajevske razglednice, Skenderovi soneti, Put u Skender Vakuf, Hommage Velazquezu i Ingresu, Otomanske kronike, Dubrovački dnevnici, Osman, Hommage Vlahu Bukovcu, Alegorija o Srebrenici
Portal o životopisima

Mersad Berber (Bosanski Petrovac, 1. siječnja 1940.Zagreb, 7. listopada 2012. ), bosanskohercegovački slikar, jedan od najvećih svjetskih grafičara.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mersad Berber je rođen 1. siječnja 1940. godine u Bosanskom Petrovcu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963., u klasi Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike je zavšio na istoj Akademiji kod Rike Debeljaka. Od 1978. do 1982. godine predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Kolektivno izlaže od 1961. godine, a prvu je samostalnu izložbu imao već 1965. godine u Gradskoj galeriji, Ljubljana. Od tada započinje umjetnikovo višestrano predstavljanje javnosti, koje je doskora zadobilo interkontinentalne razmjere. Bavio se slikanjem, grafikom, tapiserijom, ilustracijom te je radio scenografiju i kostimografiju, a 1985. završio je svoj crtani film Tempo Secondo. Održao je gotovo stotinu samostalnih i sudjelovao u nizu skupnih izložbi u Europi, SAD-u i Aziji. Bio je član Ruske akademije umjetnosti od 2007. godine.[1][2] Godine 1984. Galerija Tate u Londonu uvrštava Berberove slike u svoj stalni postav.[3] Vrsnost crtača i ilustratora predstavio je ilustriranjem brojnih značajnih knjiga, za koje je dobio najviše međunarodne nagrade. Njegova su scenografska rješenja prezentirana na pozornicama u Washingtonu, Sarajevu i Zagrebu. Autor je crtanog filma "Tempo secondo", u proizvodnji "Zagreb filma", 1980-1985. godine.

Dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Banja Luke i Sarajeva, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrade sarajevskog lista Oslobođenje te nagrada ZAVNOBiH-a. Među svjetske važne nagrade nezaobilazno treba izdvojiti one u Sao Paolu, Alessandriji, Firenzi, Tokiju, New Delhiju, Monte Carlu, Madridu, Leipzigu, Varni i Krakowu.[4]

Tijekom 1990-ih, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, seli se u Zagreb. Do kraja života živi i radi u Zagrebu i Dubrovniku. Preminuo je u Zagrebu, 7. listopada 2012. godine.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Hronika o Sarajevu
  • Tempo Secondo
  • Splav meduze i Komentari
  • Bijele slike
  • Ljetni sonet za Adaletu, drvorez, 1976.
  • Sarajevske razglednice
  • Skenderovi soneti
  • Put u Skender Vakuf
  • Hommage Velazquezu i Ingresu
  • Otomanske kronike
  • Dubrovački dnevnici
  • Osman
  • Hommage Vlahu Bukovcu
  • Alegorija o Srebrenici

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]