Mersin
Mersin | |
---|---|
Panorama grada Mersina | |
Država | Turska |
Regija | Sredozemna regija |
Provincija | Mersin |
Vlast | |
• Gradonačelnik | Macit Özcan |
Površina | |
• Ukupna | 1772 km² |
Visina | 100 m |
Koordinate | 36°48′N 34°38′E / 36.800°N 34.633°E |
Stanovništvo (2000.) | |
• Urbano područje | 537.842[1] |
• Metropolitansko područje | 1.362.708 |
Vremenska zona | UTC+2 (UTC+3) |
Poštanski broj | 33XXX |
Pozivni broj | (+90) 324 |
Stranica | http://www.mersin.gov.tr/ |
Mersin zvan i İƈel nekadašnja Mersina,[2] grad u jugoistočnoj Turskoj, administrativni centar provincije Mersin u Sredozemnoj regiji.
Sa svojih 537.842 stanovnika u užem centru (1.651.400 provincija Mersin)[1] je deseti grad po veličini u Turskoj, i najveća luka jugoistočne Anadolije.[2]
Prema podacima Turskog statističkog instituta - 2011. metropolitansko područje Mersina imalo je 859.680 stanovnika.[3] Grad je bio domaćin Mediteranskih igara 2013.
Mersin je noviji grad izrastao u 19. stoljeću, koji leži na mjestu nepoznatog antičkog naselja. Ostaci rimskog lučkog grada Soli Pompeiopolis leže zapadno od središta grada. Iskapanja na lokalitetu zvanom Yümük Tepesi, 3 km sjeverno od središta, otkrila su naselje iz neolitika. To naselje bilo je utvrđeno već oko 3600. pr. Kr. i ponovno tijekom Starog hetitskog kraljevstva (oko 1750. – 1460. pr. Kr.) i Novog hetitskog kraljevstva (oko 1460. – 1200. pr. Kr.), ali je napušteno nakon osnivanja Pompeiopolisa.[2]
Mersin je umjetna luka, izgrađena za izvoz poljoprivrednih proizvoda i ruda iz Kilikije i jugoistočne Anadolije. Lokacija za luku je izabrana zbog čiste vode, bez mulja i dobrih željezničkih i cestovnih veza s unutrašnjošću. Krak pruge koji povezuje Mersin s Adanom izgrađen je 1866., za potrebe izvoza pamuka.
Najpoznatiji povijesni spomenik Mersina je memorijalni muzej Kemala Atatürka koji je desetak puta boravio u gradu, i koji je želio da Mersin izraste u veliku luku i poveže Tursku sa svijetom. Grad ima brojne kulturne institucije od kojih je najznačajnija državna Opera i balet, četvrta u Turskoj nakon onih u Istanbulu, İzmiru i Ankari.
Velika atrakcija grada je neboder Mersin Ticaret Merkezi (Trgovački centar Mersin) izgrađen 1987. koji je sa svoja 52 kata (176.8 m) sve do 2000. bio najviša građevina u Turskoj.
Mersin leži nekih 30 km duž obala Sredozemnog mora na krajnjem zapadnom kraju kilikijske ravnice, 65 km jugozapadno od Adane.[2]
Mersin ima sredozemnu klimu po Köppenovoj klasifikaciji klime, s vrućim ljetima i blagim kišnim zimama. Prosječna količina oborina za Mersin iznosi 661,2 mm godišnje.
Klimatološki srednjaci za Mersin | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
mjesec | sij | velj | ožu | tra | svi | lip | srp | kol | ruj | lis | stu | pro | godina |
srednji maksimum, °C | 14,9 | 15,6 | 18,3 | 21,6 | 24,8 | 28,1 | 30,7 | 31,5 | 30,0 | 26,9 | 21,4 | 16,5 | 23,36 |
srednji minimum, °C | −9,6 | 8,2 | 9,7 | 14,4 | 17,2 | 21,2 | 24,4 | 24,6 | 21,5 | 17,0 | 11,8 | 9,1 | 15,73 |
oborine, mm | 108,1 | 98,0 | 61,9 | 49,2 | 22,7 | 20,2 | 21,9 | 12,9 | 12,6 | 40,3 | 80,6 | 132,8 | 661,2 |
Izvor: [4] |
Mersin je prije svega velika luka koja se prostire na 785000 m², pored luke otvorena je 1986. prva bescarinska trgovačka zona u Turskoj u kojoj danas djeluju brojne svjetske kompanije. Mersin je i industrijski centar tog dijela Turske poznat po svojoj velikoj rafineriji.[2]
Mersin je najveća turska trajektna luka iz koje plove trajekti do Turske Republike Sjeverni Cipar.
Grad je dobro povezan cestama i željeznicom s Adanom, a preko nje i sa svim većim turskim gradovima.[2]
U gradu djeluje sveučilište osnovano 1992. na kojem studira 22000 studenata.
- ↑ a b TURKEY: Census Population (engleski). Citypopulationde. Pristupljeno 31. svibnja 2012.
- ↑ a b c d e f Mersin (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 11. lipnja 2012.
- ↑ Büyükşehir belediyeleri ve bağlı belediyelerin nüfusları - 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2012. Pristupljeno 17. ožujka 2013. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Mersin. Turkish State Meteorological Service. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2016. Pristupljeno 11. lipnja 2012.