Köppenova klasifikacija klime

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Svijet prema Köppenovoj klasifikaciji klime.

Wladimir Peter Köppen, Nijemac ruskog podrijetla klasificirao je klimu prema dva prevladavajuća klimatska elementatemperaturi zraka i padalinama.

Ova efektivna klasifikacija klime ima prednost što se temelji na točno određenim godišnjim i mjesečnim vrijednostima temperature i padalina. U područjima bliže ekvatoru važna je srednja temperatura najhladnijeg mjeseca, a u područjima bliže polovima srednja temperatura najtoplijeg mjeseca. Veliku ulogu u klasifikaciji klime ima i vegetacija.

Sve se klime svrstavaju u pet klimatskih razreda:

A. Tropske kišne klime
B. Suhe klime
C. Umjereno tople kišne klime
D. Snježno-šumske (ili borealne) klime
E. Snježne (ili polarne) klime

Klime B i D pretežno su kontinentske. Klime A, C, D su klime drveća.

Utjecaj kopna na klasifikaciju očituje se u:

  • skretanju granica pojedinih klimatskih tipova (vidljivo u izolinijama)
  • staničnoj raspodjeli područja nekih klimatskih tipova (B)
  • klime D uopće ne postoje na maritimnoj južnoj hemisferi u višim geografskim širinama

Prvo se pišu oznake za padaline te onda oznake za temperaturu.

Oznake za padaline:

Za klime A, C i D:

f – nema suše

s – sušno je ljeti

w – sušno je zimi

Za klimu B:

S – stepske klime

W – pustinjske klime.

Oznake za temperaturu:

Za klime B:

h – vruće

k – hladno

k' – jako hladno.

Za klime C i D:

a – vruće ljeto

b – toplo ljeto

c – svježe ljeto.

Klimi D može se, pored a, b ili c, dodati i oznaka d – vrlo hladna zima.

Za klimu E:

T – klima tundre

F – klima vječnog mraza

A. Tropske kišne klime[uredi VE | uredi]

Srednje mjesečne temperature su iznad 18°C.

Obilježje ove klime je obilje padalina. Nema velikih godišnjih amplituda temperature.

Podrazredi tropske kišne klime jesu:

Af - Prašumska klima

Aw - Savanska klima

Am - Monsunska klima

As tip klime također postoji, ali ne na globalnim razmjerima. Ovaj je tip klime specifičan za mala područja na kojima reljef utječe na promjenu klime tj. na sušno razdoblje ljeti, a na vlažno zimi. Ne postoje posebne brojčane vrijednosti prema kojima bi se odredio ovaj tip klime.

Af – Prašumska klima[uredi VE | uredi]

Niti jedan mjesec nema manje od 60 mm padalina. Dnevne amplitude temperature veće su od godišnjih. Ova klima pogoduje razvoju tropskih kišnih šuma.

Aw – Savanska klima[uredi VE | uredi]

Ljeti je izrazito vlažno, a zimi izrazito suho razdoblje. Najmanje jedan zimski mjesec mora imati manje od 60 mm padalina. Vegetacija je oskudnija te prašumu zamjenjuje zajednica visokih trava (do 2 m) – savana.

Am – Tropska monsunska klima[uredi VE | uredi]

Prijelazni tip između prašumske i savanske klime, razmjerno je rijetka. Ne postoje posebne brojčane vrijednosti prema kojima bi se odredio ovaj tip klime. Karakterizira ju rast prašuma i džungli te izrazito jaka sezonska raspodjela kiše što uzrokuju sezonski vjetrovi – monsuni.

B. Suhe klime[uredi VE | uredi]

Bitno obilježje je stalni nedostatak vode, jer je količina vode koja ispari veća od količine padalina. Ove klime se određuju kombinacijom temperature i padalina. Što je veća temperatura, potrebna je veća količina padalina da klima ne bi bila suha.

BW – Pustinjske klime[uredi VE | uredi]

Ove klime imaju manje od 250 mm padalina godišnje. Obilježavaju je velike dnevne amplitude temperature. Danju je temperatura oko 35°C, a noću oko 10°C.

BWh – Vruća pustinjska klima (Saharska klima)

Područja s tim klimama su pod utjecajem suptropskih maksimuma u kojima se zrak spušta. Iako je zagrijavanje vrlo jako, ne postoje uvjeti za nastanak jačih konvekcijskih pljuskova jer se zagrijani prizemni zrak, zbog spuštanja zraka na većoj visini, ne može slobodno izdizati. Ova su područja preblizu ekvatoru da bi ih češće zahvatile ciklone s polarne fronte, a predaleko od ekvatora da bi ih ljeti zahvatile tropske depresije na ekvatorskoj fronti. Tu klimu imaju pustinje sa srednjom godišnjom temperaturom višom od 18°C.

Takva se klima pojavljuje:

U Africi – saharska Afrika (Sahara, Libijska pustinja, Arapska pustinja, obala Somalije), unutrašnjost jugozapadne Afrike.

U Aziji – gotovo na cijelom Arapskom poluotoku, veći dijelovi Irana, Pakistana, sjeverozapadne Indije.

U Sjevernoj Americi – u Meksiku, Sonora u SAD-u te uz obale Kalifornijskog zaljeva (Dolina smrti).

Ovakvu klimu nalazimo i u Australiji.

BWk – Hladna pustinjska klima

Tu klimu imaju pustinje sa srednjom godišnjom temperaturom nižom od 18°C. Većinom imaju malu količinu padalina, ali je zbog nižih temperatura aridnost slabije izražena nego kod vrućih pustinja.

Dijelovi na Zemlje s takvom klimom ima u:

Unutrašnjosti Azije (hladne pustinje su nastale zbog kontinentalnosti), Sjevernoj Americi, Patagoniji te na obali Čilea i Perua i jugozapadne Afrike (nastale i zbog hladnih morskih struja).

BS – Stepske klime[uredi VE | uredi]

Ove klime imaju između 250 i 550 mm padalina godišnje.

BSh – Vruća stepska klima

Područja s ovom klimom redovito, kao pojas opkoljavaju vruće pustinje, pa je ova klima predstavlja prijelaz između suhih (B) i vlažnih (C) klima. Kišu donose ciklone na polarnoj ili tropskoj fronti.

Područja vrućih stepa na Zemlji:

U Africistepe se nastavljaju na sjevernom i južnom rubu Sahare, te ih ima i u većem dijelu jugozapadne Afrike i na jugozapadnom Madagaskaru.

U Aziji – tom tipu pripadaju i stepe u južnom Iranu, Mezopotamiji, Siriji, Izraelu, Jordanu i sjeverozapadnoj Indiji.

U AmericiMeksiko, jugozapad SAD-a i sjeverozapadna Argentina.

U Australiji – pojas vrućih stepa pruža se oko vruće pustinjske unutrašnjosti.

BSk – Hladna stepska klima

Područja s hladnom stepskom klimom okružuju hladne pustinje. Godišnje padne više padalina nego u vrućim stepama, a većina kiše padne ljeti. Hladni valovi s jakim vjetrom i snježnim mećavama česti su zimi.

Područja hladnih stepa na Zemlji:

U Euroaziji – najveće područje hladnih stepa proteže se od južne Ukrajine i donjeg Povolžja do sjeverne Kine, manja područja su u Turskoj, Španjolskoj, Afganistanu i Pakistanu.

U Americi – u Sjevernoj Americi nastaju u zavjetrini Anda i Stijenjaka.

C. Umjereno tople kišne klime[uredi VE | uredi]

Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca nije niža od -3°C, a najmanje jedan mjesec ima srednju temperaturu višu od 10 °C. Bitna karakteristika ovih klima je postojanje pravilnog ritma godišnjih doba budući da se većinom nalaze u umjerenim pojasima. Nema neprekidno visokih ili neprekidno niskih temperatura, kao što ne postoje ni dugi periodi suše ni kišni periodi u kojima padne gotovo sva godišnja količina kiše. Ljeta su umjerena, a bliže ekvatoru topla, ali ne vruća u pravom smislu riječi. Zime su blage, a samo povremeno, pojavljuju se vrlo hladni vjetrovi.

Podrazredi umjereno toplih kišnih klima jesu:

Cf - Umjereno tople vlažne klime među kojima razlikujemo Cfa, Cfb i Cfc klimu

Cs - Sredozemne klime među kojima razlikujemo Csa i Csb klimu

Cw -Tople klime sa suhom klimom (Sinijske klime) među kojima razlikujemo Cwa i Cwb klimu

Cf – Umjereno tople vlažne klime[uredi VE | uredi]

Cfa – Umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom

Karakteristika je ove klime obilje padalina i njihova povoljna raspodjela tijekom godine (prosječno padne 750-1500mm). Količina padalina raste prema ekvatoru i od zapada prema istoku. Ljeta su relativno topla, odnosno vruća, a veće su razlike između zimskih temperatura. Ova klima je povoljna za razvoj više bilja,a prevladavaju bjelogorične vrste.

Takva se klima pojavljuje:

U Sjevernoj Americi od Floride do Nove Engleske, a na sjeveru do jezera Erie, što iznosi 1/3 površine SAD-a.

U Južnoj Americi od Bahie Blanke u Argentini preko Urugvaja i manjeg dijela Paragvaja do Sao Paula u Brazilu.

U Aziji u Kini, južno od gorja Tsinling, zatim u Južnoj Koreji i u većem dijelu Japana; planinska unutrašnjost indonezijskog otoka Bornea te Nove Gvineje.

Ovakvu klima ima i znatan dio istočne Australije, maleni prostor u južnoj Africi, zapadna obala Crnog mora i južna Bugarska, dolina Poa i donjeg toka Dunava te jugoistočni dio Panonske nizine.

Cfb – Umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom

Naziva se i klima bukve. Najveći dio krajeva s ovom klimom nalazi se pod utjecajem ciklona koji dolaze s oceana i kreću se prema istoku, tako da raspodjela padalina u prostoru i vremenu najviše ovisi upravo o njima – obalni pojasevi imaju najviše padalina u zimskom dijelu godine, a u unutrašnjosti u toplom dijelu godine.

Takva se klima pojavljuje:

U Europi je najveće područje ove klime, od sjeverne Španjolske i sjeverne Grčke preko srednje i zapadne Europe do 63. paralele na obali zapadne Norveške. Zbog nepostojanja planina, ova klima prodire duboko u europsko kopno (do oko 28°E), a zahvaća Britansko otočje, zemlje Beneluksa, Dansku, Francusku, Njemačku, Poljsku, Češku, Slovačku, kontinentski dio Hrvatske i Bugarske, te manje dijelove Španjolske, Italije, južne Norveške i Švedske.

U Sjevernoj Americi uski obalni pojas od najsjeverozapadnijeg dijela države Washington do 58. paralele na Aljaski, gorje Appalachian, od jezera Erie do obala Nove Engleske i Long Islanda te na jugu do Sjeverne Karoline.

Na južnoj hemisferi ovu klimu nalazimo u istočnoj i jugoistočnoj Australiji (Tasmanija i Novi Zeland), u jugoistočnoj Africi i u Južnoj Americi.

Cfc – Umjereno topla vlažna klima sa svježim ljetom

D. Snježno-šumske klime[uredi VE | uredi]

Najhladniji mjesec ima temperaturu nižu od -3° C, a temperatura najtoplijeg mjeseca viša je od 10° C. Zime su duge i hladne, a ljeta mogu biti čak i vruća pa godišnja temperaturna amplituda može preći i 30° C.

Oznake za temperaturu:

a - srednja temperatura najtoplijeg mjeseca viša je od 22°C

b - srednja temperatura najtoplijeg mjeseca niža je od 22°C

c - samo 1 do 4 mjeseca imaju srednju temperaturu višu od 10°C

d - najhladniji mjesec ima srednju temperaturu nižu od -38°C

Df – Vlažna borealna klima[uredi VE | uredi]

Godišnje padne između 600 i 900 mm padalina. Najraširenija biljna zajednica je tajga.

Dw – Suha borealna klima[uredi VE | uredi]

Temperatura najhladnijeg mjeseca niža je od -38°C. U ovoj klimi tajge prelaze u tundru. Najsuši mjesec ima manje od jedne desetine padalina najkišovitijeg mjeseca.

E. Snježne klime[uredi VE | uredi]

Klime koje nemaju ljeta. Razlikuje se hladno i manje hladno razdoblje. To je klima polarnih prostora i najviših planinskih vrhova.

ET – Klima tundre[uredi VE | uredi]

Srednja temperature najtoplijeg mjeseca je između 0°C i 10°C. Zime su hladne, a ljeta maglovita. Prosječna godišnja količina padalina je oko 250 mm. Jedina vegetacija je tundra.

EF – Klima vječnog mraza[uredi VE | uredi]

To je najhladniji tip klime na Zemlji. Sve su srednje mjesečne temperature negativne.. Prosječna godišnja količina padalina je oko 150 mm. Jedina padalina je snijeg.

Literatura:[uredi VE | uredi]

  • Šegota,T. i Filipčić, A. (1996.): "Klimatologija za geografe", Školska knjiga, Zagreb.
  • Gall, H., Kralj, P. i Slunjski R. (2014.): "Geografija 1", Školska knjiga, Zagreb