Mil Mi-4

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Mi-4)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mi-4 "Hound"
Mi-4 Kbely.JPG
Mil Mi-4 u praškom muzeju zrakoplovstva
Opći podaci
Tip Transportni helikopter
Proizvođač Mil
Uveden u uporabu 1953.
Status Aktivan u nekim zemljama
Prvotni korisnik SSSR
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Mil Mi-4 (NATO naziv: "Hound") je sovjetski transportni helikopter koji je proizveden u velikim brojevima te je u različitim inačicama naišao na široku civilnu i vojnu uporabu.
Iako se prema vanjskom izgledu često uspoređuje s američkim Sikorsky S-55, svojom veličinom i performansama sličniji je Sikorskyjevom kasnijem dizajnu - S-58.[1]

Opis[uredi VE | uredi]

Mi-4 je pokretao jedan Shvetsov ASh-82V 14-cilindrični zrakom hlađeni klipni motor koji je smješten u nosu. Izvorno je bio opremljen s djelomično drvenim rotorima, no raznim modifikacijama njihov životni vijek od samo 100 sati je 1954. povećan na 300 sati, ponovno udvostručen na 600 sati 1957. a 1960. su se već uveli potpuno metalni rotori. To je bio i prvi sovjetski helikopter koji je imao hidraulički pojačane kontrole. Na kotače stajnog trapa su se mogle postaviti i skije u slučaju potrebe.

Inačice[uredi VE | uredi]

Tijekom proizvodnje, razvijen je velik broj inačica Mi-4. Mi-4P je bio putnički helikopter razvijen za Aeroflot. Mogao je nositi 11 putnika u normalnoj sjedećoj konfiguraciji, te 16 putnika u gušćem razmještaju. Mi-4P je imao velike četvrtaste prozore putničke kabine, za razliku od vojnih inačica koje su imali manje i okrugle. Iz ovoga je razvijena i inačica za VIP transport - Mi-4S.
Mi-4Skh je inačica koje je korištena u poljoprivredi a opremljena je s unutarnjim spremnikom za sredstva u prahu zapremnine 1.000 kg ili tankom za tekućine zapremnine 1.600 litara. Za zaprašivanje polja, na bokove helikoptera su spajani raspršivači. Slična ovoj je i inačica Mi-4L koja je korištena za protu-požarnu borbu.

Mi-4M je inačica za protu-podmorničko djelovanje s kopna. Mogla je nositi navođena torpeda i možda dubinske bombe; razvijena je i izvozna verzija ozanke Mi-4ME. Kasnije je predstavljena unaprijeđena inačica oznake Mi-4RI. Protupodmornička serija je dobila NATO oznaku "Hound-B".

Aeroflotov Mi-4

1977. u službu je uvedena i inačica za elektroničko ratovanje, Mi-4MK (Mi-4PP) i uglavnom se koristila za ometanje komunikacija.

Operativna uporaba[uredi VE | uredi]

Do kraja proizvodnje 1968. u SSSR-u je napravljeno oko 3.500 helikoptera te su služili u sovjetskim snagama, Aeroflotu, zemljama Varšavskog pakta te drugim zemljama. Kinezi su napravili oko 545 helikoptera pod oznakom Harabin Z-5 te su se intezivno koristili. Sovjeti su im dostavili planove 1958. i prvi Z-5 je poletio pred kraj 1959. no kako je u to vrijeme vladala kineska politika kvantiteta iznad kvalitete, planovi su trebali biti ponovno dostavljeni 1961. a drugi novi prototip je poletio u kolovozu 1963. Na kineske inačice helikoptera, potpuno metalni rotor je uveden 1966.

Jugoslavenski Mi-4

Korisnici[uredi VE | uredi]

Sovjetska poštanska markica sa Mi-4
je nabavio 18 helikoptera 1963. Svi su povučeni iz službe do 1997.
je nabavila 59 helikoptera 1957. a pretpostavlja se da su povučeni iz službe 2004.
je nabavila 25 helikoptera tijekom 60-ih. Svi su povučeni u 70-ima dolaskom modernijeg Mil Mi-8.
Mi-4

Tehničke karakteristike (Mi-4A)

Izvori podataka: [8]

Osnovne karakteristike

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 226 km/h
  • dolet: 465 km
  • najveća visina leta: 5.500 m
  • motor: 1 x Shvetsov Ash-82V

Poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Mil Mi-4
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Mil Mi-4

Izvori[uredi VE | uredi]