Nacrt:Feministički urbanizam

Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Članci s ovim predloškom za koje se nakon duljeg vremena utvrdi da ne zadovoljavaju osnovne uvjete o sadržaju vjerojatno će biti izbrisani. Predložak mogu ukloniti samo administratori. Zadnja izmjena: Ivi104 (razgovor | doprinosi) prije 8 mjeseci. (osvježi) Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.

Feministički urbanizam je koncept i socijalni pokret usmjeren na istraživanje utjecaja fizičkog okruženja na žene. Središnji cilj teorije je razumijevanje iskustva žena u urbanom prostoru i analiza izazova i mogućnosti s kojima se žene suočavaju u takvim okruženjima.

Zagovornici feminističkog urbanizma zastupaju perspektivu koja je kritična prema patrijarhalnim i kapitalističkim sustavima koji su oblikovali i nastavljaju oblikovati arhitekturu i urbanističko planiranje, dok su negativno utjecali na živote žena. Feministički urbanizam također se odnosi na načine, pozitivne i negativne, na koje izgrađeni okoliš utječe na odnose, slobode, mogućnosti, mobilnost i dnevne aktivnosti žena. Kako urbana okruženja nastavljaju rasti na globalnoj razini, feministički urbanizam tvrdi da je razumijevanje načina na koji su kulturni, politički i ekonomski sustavi ograničavali i ugnjetavali žene neophodno za stvaranje budućeg izgrađenog okruženja koje je pravednije, inkluzivnije, održivije i ugodnije za svaku osobu, unatoč spolu.

Feministička teorija urbanizma pristupa životu u urbanim sredinama sa stajališta zajedničkih dobara ili zajedničkih resursa, stanovanja, javnog prostora, mobilnosti, sigurnosti, održivosti i dizajna.

Povijest žena u urbanim sredinama

Skrbnički rad i i rodne uloge

Briga o djeci. 1800-ih

Silvia Federici je definirala skrbnički rad u obiteljskom okruženju kao "rodno uvjetovanu ekonomsku opresiju i iskorištavanje koje je temelj cijelog kapitalizma". Kroz povijest, ženama su sve veći teret i odgovornosti za kućanske poslove i reproduktivni rad nametnuti. Ova nepravedna raspodjela obveza spriječila je žene da ostvare slobodu i osobne ciljeve izvan okvira obitelji.

Od prapovijesnog do predindustrijskog razdoblja, žene su imale odgovornost brige o djeci i obavljanja kućanskih aktivnosti poput poljoprivrede, kuhanja, čišćenja i izrade odjeće, dok su se muškarci bavili lovom i građevinskim poslovima. Ove podjele proizlazile su iz bioloških čimbenika koji su djecu činili ovisnima o ženama, dok su muškarci zbog svoje fizičke snage imali manje rizične zadatke. Kako su se nomadska društva počela naseljavati, tehnološki napredak je doveo do složenijih oblika organizacije u zajednicama, ekonomija i politike, te je došlo do povećane raznolikosti potreba za uslugama i radnim sektorima. Budući da su žene bile jedine sposobne za rađanje i dojenje djece, briga o djeci i dalje je nerazmjerno ležala na ženama, dok su se muškarci sve više oslobađali reproduktivnih obveza i odgovornosti vezanih za brigu o djeci.

Tijekom industrijske revolucije, brzi rast urbanih naselja dodatno je produbio binarnu rodnu neravnotežu, prisiljavajući žene da se ograniče na ulogu u domaćem okruženju. Silvia Federici tvrdi da je ovakvo "ograđivanje" nametnuto ženama kao nešto prirodno, stvarajući percepciju da je kućanstvo inherentno žensko područje i želja. Ova tranzicijska razdoblja i strategije ugnjetavanja variraju od zemlje do zemlje, ali prostorna podjela između stambenih područja i socioekonomskih centara te nejednako osnaživanje muškaraca i žena ostaju ključni čimbenici koji pridonose nepravednom urbanom okruženju diljem svijeta.

Gospodarski rast i socijalna stabilnost naših društava oslanjaju se na žene koje su zadužene za rađanje i odgoj radne snage te brigu o domaćinstvu. Ova vrsta rada žene obavljaju bez naknade i prisiljene su odreći se drugih ekonomskih ili profesionalnih prilika. Takva ograničenja čine žene ovisnima o muškarcima za financijsku podršku, što ima izravan utjecaj na njihovu slobodu. Osim toga, i nenuklearne obitelji pate od ove nejednakosti, jer obitelji vođene ženskim partnerstvom suočavaju se s izazovima postizanja ekonomske stabilnosti s nižim primanjima od muškaraca. Muškarci koji su dio obitelji također se bore da izdrže obitelj dok usklađuju radne zahtjeve koji su postavljeni pred njih kao muškarce.

Žene koje se pridruže radnoj snazi imaju problem s balansiranjem poslovnog života i privatnog gdje moraju brinuti o djeci i kućanskim poslovima. Nerijetko te odgovornosti kod kuće delegiraju ženama nižeg financijskog statusa koje nisko plaćaju. Posljedično, žene uključene u plaćenu skrb o djeci često su prisiljene biti udaljene od vlastite djece većinu vremena. Žene koje se pridružuju radnoj snazi često se nazivaju “domaćim promašajima”. Žene koje žele imati profesionalnu karijeru također moraju više raditi kako bi se natjecale u muškoj ekonomiji, lošije su plaćene i ponekad su obvezne žrtvovati brak ili rađanje djece. Snažna neravnoteža reproduktivnog rada i kućanskih odgovornosti među spolovima ima izravne i destruktivne posljedice na ekonomski razvoj, održivost okoliša, demokraciju, zdravlje, brigu o djeci i pravedan razvoj gradova.

Hannah Arendt, politologinja, je tvrdila da je "grad organizirano sjećanje, a žene su zaboravljene u povijesti". Spol ima utjecaj na način na koji žene mogu se kretati gradom i birati između dostupnih opcija. Način na koji su gradovi izgrađeni doprinio je održavanju patrijarhalnih obiteljskih, društvenih i radnih uloga. Geografska segregacija, raseljavanje, diskriminacija i siromaštvo dodatno su oblikovali proces urbanizacije i pogoršali kvalitetu života žena.

Važno je naglasiti da žene čine heterogenu skupinu te da razlike u rasnim, socioekonomskim statusima, obrazovanju, prihodima, seksualnoj orijentaciji, etničkoj pripadnosti, zdravlju i drugim faktorima utječu na razinu i načine na koje patrijarhalni sustavi utječu na njihov život i urbano iskustvo. Na primjer, domorodačke i crne žene su često neopravdano optuživane za doprinos urbanom kriminalu, što dovodi do stigmatizacije njih i njihove djece. Ova vrsta diskriminacije rezultira većim utjecajem procesa urbane gentrifikacije i propadanja susjedstava na te žene te su često bile izložene prisilnoj sterilizaciji.

Kroz povijest, gradovi su pružali ženama veću slobodu u usporedbi s ruralnim zajednicama. Gradovi su ženama pružali eksponencijalno veće mogućnosti zbog svoje prirodne demografske raznolikosti, većih razmjera i fokusa na tržište.

Donošenje odluka i projektiranje urbanog prostora

Često se kaže da izgrađeni okoliš odražava vrijednosti društva koje ga je stvorilo. Međutim, u industrijskim i postindustrijskim civilizacijama, izgrađeni okoliš često je rezultat vrijednosti moćnih pojedinaca koji su ga oblikovali. Feministička geografkinja Jane Dark tvrdila je da su "naši gradovi patrijarhalni spomenici izrađeni od kamena, cigle, stakla i betona", svako naselje je zapis društvenih odnosa u društvu koje ga je izgradilo. Izgrađeno okruženje ima dugotrajnu i trajnu prirodu, te ako se kreira na konzervativan način, može zastupati ideje koje nisu u skladu s trenutnim vrijednostima i potrebama zajednica. Komercijalizacija prostora također može dovesti do izgrađenog okruženja koje ne prepoznaje, ne odražava ili ne poštuje povijesne, kulturne i društvene utjecaje određenog mjesta, čime zgrade igraju važnu ulogu u normalizaciji ili poticanju nejednakosti. Zgrade i infrastruktura koje oblikuju naše gradove imaju izravan i značajan utjecaj na način života ljudi i dostupne izbore.

Gradove oblikuju arhitekti, urbanisti, inženjeri i političari, a povijesno gledano ta su polja bila dominirana muškarcima. Žene su stoga bile nedovoljno zastupljene u procesu planiranja urbanog prostora. Prema podacima Odsjeka za žene u arhitekturi AIA-e, svega 1% registriranih arhitekata bili su žene do 1958. godine. Taj broj je porastao na 13,5% do 1999., a do 2020. samo 17% registriranih arhitekata bile su žene. Žene u tom području još uvijek se suočavaju s izazovima, njihov glas često je slabo čujan, a često su isključene s vodećih pozicija. Prema društvenom geografu Liz Bondi, "jednostavno dodavanje žena u profesiju" neće nužno dovesti do izazivanja patrijarhalnih sustava. Žene u područjima dizajna i planiranja još uvijek mogu održavati patrijarhalne sustave, djelomično zbog njihove duboko ukorijenjenosti u našu kulturu i profesionalno obrazovanje. Pristranosti u istraživanjima na terenu također su generirane "citiranom pouzdanošću", pri čemu su članci većinom pisani pod utjecajem striktnih tipologija sredovječnih bijelih muškaraca. Nadalje, uključenost žena u područje kao zamišljenih korisnika urbanih sredina također je bila neproporcionalna s obzirom na rasu, društveni status i seksualnu orijentaciju.

Feministički urbanizam ukazuje na činjenicu da su gradovi dizajnirani na temelju generalizacija korisnika, s naglaskom na nuklearnu obitelj i koncept neutralnog dizajna. Arhitektura je također bila temeljena na ideji binarnog roda i podržavala tradicionalne rodne uloge, s muškarcima kao glavnim korisnicima grada. Oba koncepta sve manje odražavaju stvarnost suvremenih društava. Glavne pretpostavke o obrasima ponašanja i planiranje usredotočeno na tipičnog urbanog građanina - bijelog, heteroseksualnog, sposobnog muškarca srednjeg dohotka - rezultirali su prostorima koji zanemaruju potrebe drugih skupina. Žene doživljavaju grad s fizičkim, ekonomskim i društvenim preprekama koje su uvjetovane spolom ili neadekvatne za njihov jedinstveni skup potreba. Inés Sánchez de Madariaga tvrdi da je prepoznavanje žena kao samostalnih urbanih pojedinaca i razumijevanje ključnih razlika u načinu na koji doživljavaju svakodnevni život u gradovima u odnosu na muškarce važan korak prema stvaranju pravednih i ravnopravnih urbanih okruženja.

Teorija

Feministički urbanizam istražuje povijesne uzroke i utjecaje isključenosti žena iz urbanih sredina, kao i polja urbanističkih znanosti, dizajna i donošenja odluka. Ove teorije pružaju različite perspektive na načine na koje urbana okruženja mogu predstavljati prepreke ženama u ostvarivanju prosperitetnog, neovisnog i uravnoteženog života, istovremeno prepoznajući i povećane mogućnosti i slobode koje gradovi mogu pružiti ženama. Feministički urbanizam proizlazi iz ideala feminizma i pruža kritički pogled na rodnu nejednakost u urbanim kontekstima.

Gemajde

Gemajde predstavljaju teoriju i socio-ekonomski pokret koji se protivi kapitalističkim i patrijarhalnim idealima vlasništva i rada. Cilj im je ostvariti socijalističku suradnju među zajednicama kako bi se zajednički obavljale kućanske i skrbničke odgovornosti. Pojam zajedničko u kontekstu feminističkog urbanizma odnosi se na dijeljene prostore i resurse. Primjeri takvih prostora uključuju urbano vrtlarenje, društvene vrtove, ustanove za čuvanje djece i zajedničke kuhinje. Ovi prostori omogućuju različite oblike suradnje i zajedničkog djelovanja u svakodnevnim aktivnostima. Teorija zagovara prihvaćanje lokalne kulture i resursa, odbacujući univerzalizaciju prostora i politika te se prilagođava specifičnim potrebama različitih zajednica.

U knjizi "Evicted", Matthew Desmond ističe kako su zajednice u ranjivim četvrtima Milwaukeeja međusobno pružale pomoć u plaćanjima, poslovima i hitnim situacijama više nego zajednice u bogatijim četvrtima. Ove razmjene usluga pridonijele su stabilnosti članova zajednice i stvorile okruženje koje je bilo puno brižnije i humano. Međutim, Desmond primjećuje da je manje vjerojatno da će zajednice koje su prošle kroz traumatična iskustva aktivno sudjelovati u zajedničkim akcijama usmjerenim na poboljšanje kvalitete svog života. On primjećuje: "Zajednica koja je tako jasno svjesna vlastite boli teško može prepoznati i svoj puni potencijal."

Teorija Gemajdi često se povezuje s odbacivanjem privatnog vlasništva i promicanjem dijeljenja i zajedničkog korištenja naših prostora i zajednica. U knjizi "Re-Enchanting the World: Feminism and the Politics of the Commons", Federici definira zajednička dobra ili zajedništvo kao "kolektivno ponovno prisvajanje i kolektivnu borbu protiv načina na koji smo podijeljeni" te kao praksu "izvlačenja sve više dijelova našeg života izvan dosega komodifikacije i eksploatacije". Ona tvrdi da život u svijetu vođenom natjecanjem i individualnim prosperitetom na račun drugih vodi porazu. Kapitalizam nije uspio osigurati jednak pristup resursima i zadovoljiti osnovne potrebe mnogih populacija, ostavljajući ih u ranjivim ekonomskim, političkim i društvenim uvjetima. Federici smatra da zajednički rad kao način preživljavanja i prosperiteta može biti način suprotstavljanja kapitalizmu i ostvarivanja Gemajdi.

U proteklim godinama, ova teorija je dobila na popularnosti u kontekstu rasprava o klimatskim promjenama, budući da zajednički resursi i prostori pružaju načine za smanjenje otpada, povećanje gustoće naseljenosti te promicanje više zelenih, održivih, prohodnih i pristupačnih područja za sve.

Kućanstvo

Krajem 19. stoljeća, u Sjedinjenim Američkim Državama, milijuni imigranata koji su naselili industrijske gradove počeli su se seliti u predgrađa koja su pružala bolje uvjete za život. Nakon Drugog svjetskog rata, život u predgrađima procvjetao je, posebno među srednjim slojevima bijelih obitelji, zahvaljujući zajmovima Federalne stambene uprave i hipotekarnim kreditima VA koji su učinili obiteljske kuće u tim perifernim područjima pristupačnijima. Osim toga, migracija bijelaca igrala je važnu ulogu u ovom trendu, dok su se crnačke obitelji selile sa juga u sjeverne gradove. Graditelji su intenzivno reklamirali predgrađa kao montažne, pristupačne zajednice savršene za nuklearne obitelji, u kojima su muškarci radili, a žene su se brinule o kućanskim poslovima. Betty Friedan je ovu pretpostavku da su žene ispunjene samo kućanskim poslovima i brigom za djecu nazvala "ženskom mistikom".

Ova stambena naselja uglavnom su bila usko vezana uz automobile, udaljena od komercijalnih prostora, ekonomskih centara i drugih usluga, što je stvaralo poteškoće u obavljanju kućanskih poslova i ispunjavanju profesionalnih zahtjeva. Kao rezultat toga, ova jasna podjela između stanovanja i mogućnosti rada i usluga stvorila je veću rodnu segregaciju. Ženama nije bilo lako pristupiti radnim mjestima, uključiti se u politički život ili se družiti izvan svoje neposredne okoline. Današnje predgrađe i dalje zadržava stambene obrasce koji ne odgovaraju različitim obiteljskim situacijama i potrebama suvremenog života.

Gradovi obično pružaju više mogućnosti ženama da zadovolje različite zahtjeve koji se postavljaju pred njih u pogledu pristupa uslugama na kraćim udaljenostima nego što to čine predgrađa ili ruralna područja. Međutim, gradovi često nisu prilagođeni aktivnostima skrbi i rada te stvaraju višestruke prepreke za mobilnost žena, sigurnost i jednak pristup prostoru. Na primjer, stanovanje u gradovima može biti znatno skuplje, posebno u područjima koja su pogodna za pješačenje, a nedostatak odgovarajućeg javnog prijevoza može otežati obiteljima udobno kretanje. Također, nedostatak prostora za brigu o djeci na radnim mjestima može predstavljati izazov za usklađivanje poslovnih i roditeljskih obveza, kako za muškarce tako i za žene. Mnoga rješenja za urbane probleme bazirana su na tržištu, zahtijevajući dodatna plaćanja za pristup praktičnim uslugama poput dječjeg čuvanja, sigurnog stanovanja ili lokalnih pogodnosti. Osim toga, urbani stanovi često ne mogu pružiti adekvatno prilagodljivost promjenjivim potrebama obitelji.

Da bi stanovanje u urbanim i prigradskim područjima bilo pravednije, treba odgovoriti na potrebe obitelji pružanjem pristupačnih, dostupnih, održivih i dobro povezanih usluga koje omogućavaju muškarcima i ženama ravnopravno sudjelovanje u dijeljenju kućanskih i profesionalnih obveza. Stavljanje brige o djeci i drugih skrbnih aktivnosti u središte urbanih planova i pružanje usluga koje su dostupne na daljinu i putem različitih prometnih mreža može unaprijediti kvalitetu života urbanih obitelji i biti važan korak prema ostvarivanju jednakog pristupa resursima i mogućnostima za sve spolove. Dolores Hayden je istaknula da je potrebna nova, inkluzivnija perspektiva u dizajniranju i razmišljanju o domovima, susjedstvima i gradovima kako bi se podržale aktivnosti zaposlenih žena. Transformacija stanovanja, prema Hayden, zahtijeva jednakopravno sudjelovanje muškaraca i žena u plaćenom i neplaćenom radu, eliminiranje stambene segregacije temeljene na klasi, rasi, dobi i drugim faktorima, smanjenje neplaćenog rada u kućanstvu i smanjenje rasipanja te maksimiziranje izbora za rekreaciju, društvene aktivnosti i osnovne potrebe. Također je važno da stambeni razvoj primjenjuje koncept zajedničkog dobra kako bi ponudio zajedničke prostore. Konačno, sve usluge trebaju biti dostupne putem dobro osmišljenih pješačkih mreža i nadopunjene drugim infrastrukturnim potrebama poput zasjenjenja, mjesta za sjedenje, javnih toaleta i slično.

Haydenova knjiga "The Grand Domestic Revolution" opisuje različite projekte koji su se odvijali od 1800-ih godina, a koji su imali za cilj promicanje kolektivizacije kućanskih poslova i poticanje suradnje unutar domaćinstava.

Glavni zagovornici i izvori

Osobe

• Amy Dunckel Graglia
• Ana Falú
• Angela Davis
• Anna Puigjaner
• Audrey Lorde
• kuke za zvonce
• Charlott Bromte
• Dolores Hayden
• Elizabeth Wilson
• Ellie Cosgrave
• Fabiola Lopez Duran
• Hannah Arendt
• Jane Jacobs
• Jane Adams
• Jeanne Van Heeswijk
• Jill Valentine
• Leslie Kern – autorica Feminističkog grada
• Marija Mies
• Marija Šehereza
• Melassina Fey Pierce.
• Michelle Buckley
• Patricia Hill Collins
• Rosario Talevi
• Silvia Federici
• Tovi Fenster
• Yardena Tankel

Publikacije i organizacije

• Grad: Ponovno otkrivanje središta Williama H. Whytea
• Serija The Ascent of Woman na Netflixu
• HOMES (Organizacija domaćica za ravnopravnije društvo).
• Aotearoa Novi Zeland - Grupa za zagovaranje žena u urbanizmu
• Grupa za zagovaranje žena koje transformiraju gradove u Vancouveru
• Zaklada za djevojke iz Miamija

Vidi također

• Biciklizam i feminizam
• Urbanizam
• Urbana teorija
• Urbana vitalnost