Nacrt:Goran Čavajda

Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Članci s ovim predloškom za koje se nakon duljeg vremena utvrdi da ne zadovoljavaju osnovne uvjete o sadržaju vjerojatno će biti izbrisani. Predložak mogu ukloniti samo administratori. Zadnja izmjena: Argo Navis (razgovor | doprinosi) prije 7 mjeseci. (osvježi) Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.

Goran Čavajda

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Goran Čavajda
Rođen/a	16. siječanj 1962
Mjesto	Beograd
Umro/umrla	16. veljače 1997
Žanr/ovi	novi val, rock
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Goran Čavajda Čavke (Beograd, 16. siječnja 1962 - Tasmanija, 16. veljače 1997) bio je jugoslavenski i srpski bubnjar i pjevač, član sastava Električni orgazam, Babe i jedna od figura beogradskog Novog vala.

Životopis i karijera

Glazbenu karijeru započeo je kao bubnjar u grupi Butik, a od 1980. godine na poziv Srđana Gojkovića Gileta, koji mu je kasnije postao vjenčani kum, postaje član Električnog orgazma. 1981. godine odlazi u vojsku, a nakon povratka nastavlja s radom u bendu Električni orgazam, gdje ostaje do 1994. godine. godine.

U pauzi od sviranja Električnog orgazma, zajedno s pjevačem i gitaristom Žikom Milenkovićem (Bajaga i instruktori) i gitaristom Zoranom Ilićem Ilketom (Riblja čorba) 1992. godine osniva sastav Babe s kojim nastupa 1993. godine. objavio je album Slike iz života jednog idiota. Čavajda je bio i dio supergrupe Rimtutituki.

Osim glazbene karijere, okušao se i na filmu, prvi put 1986. godine, gdje je ostvario ulogu u studentskom filmu Ko se boji šibicara još, a iste godine i ulogom Tučka u filmu Milana Živkovića. film Crna Marija. Kao Avram glumio je u rock opereti Kreatori i kreature iz 1988. godine. Glumio je i u televizijskim filmovima Telefonomanija i Šumanović — komedija umetnika iz 1987., a nakon toga i uloga u omnibusu Kako je propao rokenrol iz 1989. godine. Glumio je ulogu pjevača u filmu Crni bombarder iz 1992. godine. U filmu Geto — tajni život grada Ivana Markova bio je glavni junak-pripovjedač koji je kroz priču o osobnoj emotivnoj prošlosti progovorio i o razdoblju života u Beogradu između 1991. i 1995. navodeći kako je ustoličen duh palanke u to vrijeme razorenog urbanog Beograda. Godine 1995. glumio je i u predstavi Bitef teatra Zvezdana prašina, zajedno s Milenom Dravić, Draganom Zarićem, Anom Sofrenović, Sonjom Vukićević, Bojanom Dimitrijevićem i Nikolom Đuričkom.

Posljednje godine života proveo je u Australiji, a umro je 16. veljače 1997. godine u Tasmaniji kao posljedica virusa HIV-a.

Naslijeđe

U rujnu 1997. izdavačka kuća Sound Of Islands posthumno je objavila Čavajdin solo album. Pjesme na albumu sadrže improvizacije, techno zvuk i standardne rock forme.

U 2012. godini održana je izložba fotografija Gorana Čavajde, kada je pokrenuta inicijativa da se on dobije propusnicu. Komisija za spomenike, nazive trgova i ulica grada Beograda prihvatila je inicijativu i prolaz od Trga Nikole Pašića (kod blagajne Doma sindikata) do Nušićeve ulice nazvan je Čavketov prolaz, na mjestu gde se nalazi Ulična galerija.

Čavke je bio neka vrsta dobrog duha „Električnog Orgazma“, bio je super tip, sigurno najkomunikativniji od svih nas. Kad bismo svirali na grupnim svirkama uvek bi Čavke bio taj koji bi pravio prve kontakte sa bendovima koje nismo poznavali dotad. On bi se upoznavao sa njima, on bi bio taj neki „ministar za komunikaciju i upoznavanje sa drugim ljudima“, bio je žešće zabavan, i duhovit, uvek sklon zezanju i u nekim teškim trenucima je dizao atmosferu u bendu.

– Srđan Gojković

Diskografija

Solo albumi

• Regression (1997.)

Gostovanje na albumima i kompilacijama

• Električni orgazam — Lišće prekriva Lisabon (1982)
• Uroš Dojčinović — Južno-američka gitara (1983)
• Električni orgazam — Kako bubanj kaže (1984)
• Električni orgazam — Distorzija (1986)
• Bombaj štampa — Bombaj štampa (1987)
• Električni orgazam — Letim, sanjam, dišem (1988)
• Vladimir Milačić — Kreatori i kreature (1988)
• Gile — Evo sada vidiš da može (1989)
• Anica Dobra, Gile, Vlada Divljan i Električni orgazam — Crni bombarder (1992)
• Rimtutituki — Slušaj 'vamo (1992)
• Babe — Slike iz života jednog idiota (1993)
• Ekatarina Velika — Neko nas posmatra (1993)
• Revolveri — 24 sata dnevno rokenrol (1993)
• Partibrejkers — Kiselo i slatko (1994)
• Various — Bez struje (1994)
• Električni orgazam — Zašto da ne! (1994)
• Various — Gruvanje vol. 1 (1995)
• Various — Zigi, zvezdana prašina (1995)

Vanjske poveznice

• Goran Čavajda na stranici [Discogs]]
• Priča o Čavketu