Nacrt:Orangina
Orangina je gazirano piće napravljeno od gazirane vode, 12% koncentriranog soka citrusa (od kojih je 10% koncentrirani sok naranče i 2% kombinacija koncentriranog soka od limuna, koncentriranog soka mandarine i koncentriranog soka grejpa ), kao i 2% pulpe naranče. [1] [2] Orangina je zaslađena šećerom ili visokofruktoznim kukuruznim sirupom (glukoza fruktoza), a na nekim tržištima i umjetnim zaslađivačem (kao što je slučaj u Ujedinjenom Kraljevstvu). U piće se dodaju i prirodne arome. [3]
Oranginu je 1933. godine napravio Agustín Trigo Miralles u Alžiru . Danas je Orangina popularno piće u Europi (posebice u Francuskoj i Švicarskoj), Japanu, Sjevernoj Africi.
Od studenog 2009., Orangina je u većem dijelu svijeta u vlasništvu Suntoryja[4]. U Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, brend je u vlasništvu Suntoryja, ali je također i licenciran za tvrtku Ventures Food and Beverage od 2020.[5]. Prethodno su ga proizvodili Dr Pepper Snapple Group i Canada Dry Motts Inc.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Orangina je razvijena u Valenciji 1933. godine i to pod nazivom Naranjina. [6] Predstavljena je na sajmu u Marseilleu 1936. Napitak je mješavina soka raznih citrusa, šećera i gazirane vode . [7] Kasnije je nazvana TriNaranjus (skraćeni naziv TriNa se i dalje koristi) za španjolsko tržište.
Francuz Léon Beton je 1935. godine kupio koncept i recept za Naranjinu. [7] Međutim, izbijanje Drugog svjetskog rata, uvelike je obesmislilo Betonove pokušaje da plasira svoje piće u Europi. [8]
Njegov sin, Jean-Claude Beton, preuzeo je tvrtku od svog oca 1947. [7] [8] Jean-Claude Beton je odlučio zadržati većinu izvornog recepta, te je Oranginu plasirao na europsko i sjevernoafričko tržište. [7] Orangina je postala popularan napitak diljem Sjeverne Afrike. [8] Godine 1951. Jean-Claude Beton predstavio je prepoznatljivu bocu, koja je tijekom godina postala simbol marke. [7] Boca podsjeća na zaobljeni oblik naranče, sa teksturom dizajniranom da oponaša voće. [7]
Proizvodnja je uoči stjecanja neovisnosti Alžira 1962. godine preseljena u Marseille. [7] Tvrtka se pridružila grupaciji Pernod Ricard 1984. godine.
Godine 2000., nakon što je pokušaj prodaje Coca-Coli bio blokiran zbog stvaranj potencijalnog monopola, marku Orangina preuzeo je Cadbury Schweppes zajedno s drugim bezalkoholnim pićima tvrtke Pernod Ricarda.[9]
Ambalaža[uredi | uredi kôd]
Marka je poznata po dizajnu svoje boce od 250 ml (8 oz ) izrađene u obliku kruške sa šljunčanom teksturom koja podsjeća na koru naranče ili drugog citrusnog voća. Veće boce također imaju šljunčanu teksturu, ali koriste pravilniji oblik boce umjesto zadržavanja proporcija manjih boca. Navedeno je napravljeno radi sigurnosnih i logističkih razloga.
Verzije[uredi | uredi kôd]
U Europi su se pojavili novi okusi, uključujući Oranginu <i>Sanguine</i> koja se proizvodi od crvenih naranči, a također sadrži kofein i guaranu. Znatno je kiselija od obične Orangine. Ostali okusi poput "les givrés" (što se može prevesti i kao "smrznuto", ali i "ludo") također su dostupni u Europi, ali su rijetki u Sjevernoj Americi. Varijanta bez šećera "Miss O" napravljena je 2010-ih.
Oglašavanje[uredi | uredi kôd]
Voćna pulpa na dnu boca je na početku bila velika mana u usporedbi s konkurencijom. Stoga je bio potreban posebna marketinška strategija, koja je ovaj nedostatak pretvorilo u kvalitetu zahvaljujući reklamama "Shake me". [10]
Godine 2010. u Francuskoj je puštena gay-friendly reklama za Oranginu, nekoliko tjedana nakon što je na francuskoj televiziji prikazana reklama McDonald'sa koja prikazuje gay tinejdžera. [11]
Reference[uredi | uredi kôd]
- ↑ Orangina label List of Ingredients
- ↑ Orangina. Orangina.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2020. Pristupljeno 24. srpnja 2017.
- ↑ Canada Dry Mott's Product Facts. www.cdmproductfacts.ca (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. srpnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2017.
- ↑ Japan's Suntory snaps up Orangina. BBC News. BBC. 13. studenoga 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. srpnja 2020. Pristupljeno 15. studenoga 2009.
- ↑ Ventures Food and Beverage Acquires Licensing to Orangina for North American Reintroduction. BevNET.com (engleski). 5. ožujka 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2022. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
- ↑ The History of Orangina. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2012.
- ↑ a b c d e f g Yardley, William. 6. prosinca 2013. Jean-Claude Beton, Who Sent Orangina Around the World, Dies at 88. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2020. Pristupljeno 5. siječnja 2014. Pogreška u citiranju: nevaljala
<ref>oznaka; ime "nytimes" definirano više puta s različitim sadržajem - ↑ a b c Founder of iconic French soda Orangina dies. France 24. 4. prosinca 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2018. Pristupljeno 2. siječnja 2014. Pogreška u citiranju: nevaljala
<ref>oznaka; ime "france24" definirano više puta s različitim sadržajem - ↑ Hays, Constance L. 26. siječnja 2000. Orangina's owner still wants to sell brand, if the price is right. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2020. Pristupljeno 20. svibnja 2010.
- ↑ Majoube, Ulla. 3. prosinca 2013. La saga des publicités Orangina. L'Express. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2021. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
- ↑ Summerton, Johnny. 26. lipnja 2010. Soft drink ad 'too gay' for French TV. Digital Journal. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. srpnja 2020. Pristupljeno 15. svibnja 2018.