Nagrada Iso Velikanović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Nagrada Iso Velikanović je nagrada koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Nagrada je utemeljena na Vladinoj sjednici 30. lipnja 2005. godine. Dobila je ime po velikom hrvatskom prevoditelju Isidoru Isi Velikanoviću.

Nagrada se dodjeljuje za "najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela"[1] i to kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo. Nagradu čine plaketa, povelja i novčani iznos. Dodjela nagrade je jednom godišnje i to na nadnevak rođenja Isidora Velikanovića, 29. ožujka. Nužni uvjet za dobivanje godišnje nagrade jest da je prevoditelj državljanin Republike Hrvatske i da je prijevod književnog djela objavljen u prošloj godini. Životna nagrada ide "književnim prevoditeljima koji su svojim prevoditeljskim radom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske".[1]

Dobitnici[uredi | uredi kôd]

  • za 2010.
    • godišnja: Irena Lukšić, za prijevod djela Sanjin ruskog autora Mihaila Arcibaševa.
    • životna: Zlatko Crnković, za prijevode kapitalnih djela s francuskoga, talijanskoga, ruskog, i engleskog jezika
  • za 2011.
    • godišnja: Sead Muhamedagić, za prijevod romana Brisanje. Raspad Thomasa Bernharda.
    • životna: Giga Gračan
  • za 2012.
    • godišnja: Xenia Detoni za prijevod romana Paralelne pripovijesti Pétera Nádasa
    • životna: Vladimir Gerić za mnogobrojne prijevode kapitalnih djela svjetske pjesničke i dramske literature
  • za 2013.
    • godišnja: Mirko Tomasović, za prijevod epa Luzitanci Luisa Vaza de Camõesa
    • životna: Vjera Balen-Heidl
  • za 2014.
    • godišnja: Vanda Mikšić, za prijevod romana Georgesa Pereca Život način uporabe
    • životna: Zvonimir Mrkonjić
  • za 2015.
    • godišnja: Stjepan Pavić, za prijevod Zlatne legende Jacobusa de Voragine
    • životna: Nedeljka Paravić
  • za 2016.
    • godišnja: Dinko Telećan, za prijevod Bijela božica Roberta Gravesa.
    • životna: Mirjana Hećimović

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Ministarstvo kulture RH Odluka o 'Nagradi Iso Velikanović' (NN br. 82/2005.)
  2. Višnja Machiedo dobitnica životne nagrade "Iso Velikanović" za prevoditeljstvo, min-kulture.hr, (30. ožujka 2010.)
  3. Magazin HRT VM/IS/HRT: Nagrađeni naši najbolji književni prevoditelji , 24. travnja 2018. (pristupljeno 30. travnja 2018.)
  4. Svečana jubilarna dodjela nagrade Iso Velikanović za 2018. godinu. min-kulturr.gov.hr. Ministarstvo kulture i medija. (29. ožujka 2019.) Pristupljeno 29. ožujka 2021.
  5. Objavljeni dobitnici Nagrade "Iso Velikanović" za 2019. godinu. min-kulture.gov,hr. Ministarstvo kulture i medija. (22. travnja 2020.) Pristupljeno 29. ožujka 2021.
  6. Obrazloženje Odbora za dodjelu nagrade Iso Velikanović. min-kulture.gov.hr. Ministarstvo kulture i medija. Pristupljeno 29. ožujka 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Cro semicolon plain.svg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (http://www.min-kulture.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u OTRS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.