Prijeđi na sadržaj

Mate Maras

Izvor: Wikipedija
Mate Maras
Rođenje2. travnja 1939.
Studenci kod Imotskoga, Hrvatska
ZanimanjePrevoditelj i književnik
NacionalnostHrvat
Važnija djela
Nagrade
  • Nagrada Društva književnih prevoditelja
    Velika nagrada Francuske akademije
    Nagrada Iso Velikanović
Portal o životopisima

Mate Maras (Studenci kod Imotskoga, 2. travnja 1939.), hrvatski prevoditelj i pjesnik. Prevodi s engleskoga, talijanskoga, francuskoga i rumunjskoga jezika, a osobito se istaknuo prijevodom cjelokupnog opusa Williama Shakespearea. Objavio je prvi rimarij hrvatskoga jezika. Za prijevod Gargantue i Pantagruela dobio je Veliku nagradu Francuske akademije.[1]

Život i rad

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u selu Studenci u Imotskoj krajini. Njegova majka Ruža bila je pučka pjesnikinja. Na studenačko narječje Maras je poslije preveo sonete Giuseppea Gioachina Bellija, koji su izvorno bili napisani na rimskom dijalektu.[2]

U Zagrebu je diplomirao matematiku i fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Radio je kao srednjoškolski profesor, urednik u nakladničkim kućama i glavni urednik Trećeg programa Hrvatskog radija, te kao tajnik središnjice Matice hrvatske. Sedam godina proveo je u hrvatskoj diplomaciji kao kulturni ataše u Parizu i Washingtonu.[3]

Prevodi književna djela ponajviše s engleskoga, talijanskoga i francuskoga jezika.

Prvi je na hrvatski preveo sabrana djela Williama Shakespearea - 38 drama, sonete i druge pjesme. Glavna novost u odnosu na dosadašnje prijevode engleskog barda jest u metodi prevođenja stihova. Naime, Maras se ne drži pravila o istom broju slogova u svakom stihu, kao što se dosad radilo, nego nastoji da svaki stih ima pet "naglašenih mjesta", zapravo pet relevantnih informacija. Time se postiže vrlo tečan i prirodan jezik.

Za prijevod Gospođe Dalloway dobio je nagradu Društva književnih prevoditelja, a za prijevod Rabelaisa dobio je Veliku nagradu Francuske akademije.

Za svoje prijevode Shakespeareovih djela dobio je 2007. nagradu Iso Velikanović, koju Ministarstvo kulture dodjeljuje za najbolja ostvarenja u području književnog prevođenja.[4]

2008. dobitnik je Nagrade "Petar Brečić", koje dodjeljuju HRT - Hrvatski radio i Školska knjiga, za prijevod Sabranih djela Williama Shakespearea.[5]

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca dodijelilo mu je 2014. nagradu »Josip Tabak« za životno djelo.[6]

Dobio je počasni doktorat Filozofskog fakulteta u Splitu 2017. godine.[7]

Vlastita djela

[uredi | uredi kôd]

Objavio je zbirku pjesama Kasna berba 2005. godine.[8] Napisao je filmski scenarij/povijesnu dramu Grgur Ninski, objavljenu 2013.[9]

Napisao je roman o ocu emigrantu Pisma od smrti (2013.), "spomenik jednom životu koji se uzalud žrtvovao radi maglovitih viših ciljeva".[10][11] Kad je objavio zbirku majčinih pisama, naslovio ju je Pisma od života.[2]

Sastavio je prvi Rimarij hrvatskoga jezika.[12]

Izbor iz bibliografije prijevoda

[uredi | uredi kôd]

S engleskoga

[uredi | uredi kôd]
  • William Shakespeare, Sabrana djela. Izdana u četiri sveska: Historije, Tragedije, Komedije i Romance. Zagreb, 2006-2008. (u tisku)
  • Walter Scott, Ivanhoe, Zagreb, 1987., 2000., 2004.
  • Thomas de Quincey, Ispovijesti jednog uživatelja opija, Zagreb, 1987., Koprivnica, 2003.
  • Rudyard Kipling, Knjige o džungli, Zagreb, 2004.
  • Virginia Woolf, Gospođa Dalloway, Zagreb, 1981.
  • Doris Lessing, Zlatna bilježnica, Zagreb, 1983.; Kako sam preživjela, Zagreb, 1985.

S američkoga engleskoga

[uredi | uredi kôd]

Sa staroengleskoga

[uredi | uredi kôd]
  • Beowulf, Zagreb, 2001.

S francuskoga

[uredi | uredi kôd]

Sa starofrancuskoga

[uredi | uredi kôd]

S makedonskoga

[uredi | uredi kôd]

S provansalskoga

[uredi | uredi kôd]
  • Trubadurska lirika, Zagreb, 2004. (u časopisu Književna smotra)

S rumunjskoga

[uredi | uredi kôd]
  • Mihai Eminescu, Večernja zvijezda, Zagreb, 1995.
  • Geo Bogza, Pjesma o pobuni, ljubavi i smrti; Ioana Maria, Zagreb, 1979. (u časopisu Forum)

S talijanskoga

[uredi | uredi kôd]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]
  • Velika nagrada Francuske akademije za prijevod Gargantue i Pantagruela
  • Nagrada Iso Velikanović 2007. za prijevod Shakespeareovih djela
  • Nagrada Petar Brečić 2008. za prijevod Shakespearea
  • Nagrada Grada Zagreba 2009. za prevoditeljski opus[13]
  • Službeno priznanje rumunjske države 2012. za prijevode Eminescua i Gea Bogze.[14]
  • "Kiklop" za prevoditelja godine 2014. za prijevod Izgubljenog raja[15]
  • Nagrada Josip Tabak za životno djelo 2014.
  • Nagrada Lauro Dantesco za prijevod Dantea.[16]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. LZMK, Hrvatska enciklopedija: Maras, Mate (pristupljeno 12. studenog 2017.)
  2. a b Roman postmoderne asocijativnosti. Vijenac. 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2020. Pristupljeno 1. travnja 2018.
  3. Evo zašto frustrirani biografi Shakespearea zovu našim suvremenikom. TPortal. 1. travnja 2016.
  4. Ministarstvo kulture, Nagrada Iso Velikanović (pristupljeno 12. studenog 2017.)
  5. Nagrade "Petar Brečić" Hrovatu i Marasu
  6. Denis Derk, Prevoditelj Mate Maras nagrađen za životno djelo, Večernji list, Zagreb, 1. listopada 2014. , pristupljeno 3. listopada 2014.
  7. Obilježen Dan Sveučilišta Split. Nacional. 16. lipnja 2017.
  8. Mate Maras Presented His Book A Late Vintage. Index. 15. prosinca 2005. Pristupljeno 20. siječnja 2016.
  9. Mate Maras. Globus. 14. listopada 2014.
  10. Protagonist i njegov biograf. Matica hrvatska. 30. svibnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2021. Pristupljeno 20. siječnja 2016.
  11. Kapitalna mentalistička priča : Mate Maras: Pisma od smrti, Ex libris, Zagreb, 2013. : [prikaz]. HAZU. 2014. Pristupljeno 19. veljače 2016.
  12. Mate Maras: Srokovni rječnik hrvatskoga jezika, Filologija vol. 22-23, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1994. str.81-86Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2017. (Wayback Machine) (pristupljeno 12. studenog 2017.)
  13. Nagrada Grada Zagreba u 2009. godini. Službena stranica Grada Zagreba
  14. Najveći rumunjski pjesnik prvi put u hrvatskom prijevodu. Vijenac. 16. travnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2021. Pristupljeno 1. travnja 2018.
  15. Dodijeljene književne nagrade Kiklop za 2014. Dnevnik. 14. prosinca 2014.
  16. Preslikavanje ili funkcija. Oris. 10. prosinca 2015.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]