Naibu-reis
Izgled
Naibu-reis | |
---|---|
Naibu-reis | Enes. ef. Ljevaković |
Osnovano | 1947. (prvi put imenovan uz funkciju reis-ul-uleme)[1] |
Sjedište | Careva džamija u Sarajevu |
Jurisdikcija | Bosna i Hercegovina Hrvatska Sandžak Slovenija Srbija |
Dijaspora | Europa Australija Sjeverna Amerika |
Broj vjernika | oko 4 milijuna |
Službena stranica: www.islamskazajednica.ba |
Naibu-reis, naslov je za imama koji privremeno rukovodi upražnjenom mjestom reis-ul-uleme.
Prvi put uz funkciju reis-ul-uleme, naslov naibu-reisa je uveden u doba Ibrahima ef. Fejića 1947. godine.[2] Naslov se nerijetko naziva i zamjenikom reis-ul-uleme, čemu on po važećim normama i odgovora. Po trenutnom Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini iz 1997. naibu-reis također zamjenjuje reis-ul-ulemu u njegovoj odsutnosti i spriječenosti.
Trenutni naibu-reis je Enes ef. Ljevaković.
naibu-reis/ zamjenik reis-ul-uleme naibu-reis/ zamjenik reis-ul-uleme koji je postao reis-ul-ulema
Br. | Slika | Ime i prezime | Mandat započeo | Mandat završio | Napomena |
---|---|---|---|---|---|
1. | Ahmed Munib ef. Korkut | 1909. | 1910. | ||
2. | hfz. Mehmed Teufik ef. Okić (1870. – 1932.) |
1912. | 1914. | ||
3. | Salih Safvet ef. Bašić (1886. – 1948.) |
1936. | 1938. | ||
(3) | Salih Safvet ef. Bašić (1886. – 1948.) |
1942. | 1947. | ||
4. | Murad ef. Šećeragić (1882. – 1979.) |
1947. | 1961. | ||
5. | Ferhat ef. Šeta | 1987. | 1987. | ||
6. | Jakub ef. Selimoski (1946. – 2013.) |
1989. | 1991. | naibu-reis (1989.-1991.) reis-ul-ulema (1991.-1993.) | |
7. | Mustafa ef. Cerić (r. 1952) |
1993. | 1998. | naibu-reis (1993.-1998.) reis-ul-ulema (1998.-2012.) | |
8. | hfz. Ismet ef. Spahić (r. 1940.) |
1998. | 2012. | ||
9. | Husein ef. Smajić (r. 1952.) |
2012. | 2019. | ||
10. | Enes ef. Ljevaković (r. 1959.) |
2019. | Trenutačno |
- ↑ Ustav Islamske zajednice iz 1947. godine (PDF). islamskazajednica.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ Mustafa ef. Spahić: Husein ef. Kavazović podsjeća na Aliju Izetbegovića. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.