Mehmed Teufik Okić

Izvor: Wikipedija
hfz. Mehmed Teufik ef. Okić
Mehmed Teufik Okić

2. naibu-reis
trajanje službe
1912. – 1914.
Prethodnik Sulejman ef. Šarac
Nasljednik Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević
Rođenje 1870., Jajce
Smrt 18. studenoga 1932., Sarajevo

Hfz. Mehmed Teufik ef. Okić (Jajce, 1870.Sarajevo, 18. studenoga 1932.), bošnjački je teolog, naibu-reis u razdoblju Austro-Ugarske.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mehmed Teufik ef. Okić rođen je u Jajcu, gdje je stekao osnovno obrazovanje. Nakon završene ruždije odlazi u medresu u Banjaluku, gdje su mu učitelji bili Smail ef. Skopljak i hfz. Ibrahim ef. Maglajlić. Iz Banja Luke odlazi u Istanbul, gdje završava teološke znanosti i stječe diplomu hafiza po sedam kiraeta. Po završetku školovanja Mehmed Teufik ef. Okić se vraća u Bosnu i Hercegovinu. U Bosni i Hercegovini je bio imam, muderris (profesor), član Ulema-medžlisa (Rijaset), zamjenik reis-ul-uleme dvadeset i tri godine, dvije godine naibu-reis (nakon ostavke Sulejmana ef. Šarca). Bio je dobar govornik i predavač. Držao je predavanja širom Bosne i Hercegovine. Pored predavanja o propisima vjere islama, Mehmed Teufik ef. je zagovarao i suvremeno obrađivanje zemlje, izučavanje modernih zanata i slanje muslimanske djece u svjetovne škole.

Spadao je u red najobrazovanijih islamskih učenjaka u Bosni i Hercegovini. Knjižnica mu je brojala nekoliko tisuća odabranih knjiga s područja svih disciplina islamskih znanosti. Bavio se i književnim radom, te proučavao književnost Bošnjaka na orijentalnim jezicima.

Posebna zasluga Mehmed ef. jeste u činjenici da je obrazovao veliki broj imama. Još dok je bio profesor Osman-kapetanove medrese u Gračanici dolazili su mu učenici iz cijele Bosne i Hercegovine, koje je on podizao u imame.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Mehmed Teufik ef. Okić. majkaidijete.ba. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2020. Pristupljeno 28. veljače 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


Prethodi: naibu-reis
1912.1914.
Slijedi:
hfz. Sulejman ef. Šarac
(reis-ul-ulema)
Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević
(reis-ul-ulema)