Bijača (nekropola)
| Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.JPG) | |
| Država |  Bosna i Hercegovina,  Hrvatska, Crna Gora,  Srbija |
| Godina uvrštenja | 2016. (40. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iii, vi |
| Ugroženost | postoji |
| Poveznica | UNESCO:1504 |
| Koordinate | 43°07′27″N 17°35′23″E / 43.124154°N 17.589613°E |
  Bijača Položaj nekropole Bijača u Hercegovini | |
Nekropola Bijača nalazi se neposredno uz cestu Ljubuški - Vid, pored mjesta Bijača, na lokalitetu Dilić.
Broj spomenika koji su datirani u 14. i 15. stoljeće nekada je bio veći: dio ih je ugrađen u obližnju cestu izgrađenu 1931., a jedan se nalazi u Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana u Humcu. Danas je sačuvanih 34 spomenika: 19 škrinja, 14 ploča te 1 sljemenjak, a od ukupnog broja, 17 ih je ukrašeno.[1] Najčešći motivi na spomenicima su povijene lozice s trolistovima, zatim križevi i štitovi s mačevima, te vrpce, arkade, prikazi ljudskih figura, kola i lova, tako da nekropola ima važnu likovnu vrijednost. Spomenici se pripisuju obitelji knezova Rupčića, a postavljeni su u smjeru sjeverozapad–jugoistok.[2]
Kako je cijeli lokalitet bio zapušten, pod pokroviteljstvom Ogranka Matice hrvatske Ljubuški 2010. pristupilo se obilježavanju i osiguravanju prilaza uz cestu, te tiskanju prigodnog vodiča. Čišćenje, uređenje, restauracija i konzervacija grobišta napravljena je 2013.[1]
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika lokalitet je 26. listopada 2010. proglasilo nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine,[2] te ga uvrštava na popis ugroženih spomenika BiH.[3] Lokalitet Dilić uvršten je na popis 28 UNESCO-ovih zaštićenih lokaliteta grobalja sa stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.[4]
Nekropola pored Bijače jedan je od sedam lokaliteta na području Ljubuškoga na kojima je registirano ukupno 214 stećaka, od kojih je 88 ploča, 78 sanduka, 1 sanduk s postoljem, 9 sarkofaga, te 48 ploča i sanduka bez pojedinačnog opisa.[2]
- 1 2 Konzervacija i restauracija biliga u Bijači R. Dodig, prosinac 2013. (pristupljeno 15. veljače 2014.)
- 1 2 3 Odluka o proglašenju Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. veljače 2017. (Wayback Machine) Pristupljeno 15. veljače 2014.
- ↑ Ugroženi spomenici Objavljeno 7. siječnja 2019., pristupljeno 19. ožujka 2022.
- ↑ Stećci Medieval Tombstones Graveyards Službene stranice UNESCO-a (pristupljeno 5. kolovoza 2016.)
| Kulturna dobra (3) | Most Mehmed-paše Sokolovića (2007.) • Stari most i stari dio grada Mostara (2005.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici1) (2016.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna dobra (2) | |||
| Nematerijalna svjetska baština (6) | Branje trave ive na Ozrenu (2018.) • Konjičko drvorezbarstvo (2016.) • Sevdalinka, tradicionalna gradska narodna pjesma (2024.) • Strljanica (2020.) • Tradicija uzgoja lipicanaca3) (2022.) • Tradicionalni vez iz Zmijanja (2014.) | ||
| 1) Zajednička svjetska baština Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske 2) Zajednička svjetska baština 18 europskih zemalja; 3) Zajednička svjetska baština Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije, Mađarske, Rumunjske, Slovenije i Slovačke | |||