Vid (Metković)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vid
Vid na karti Hrvatska
Vid
Vid
Vid na zemljovidu Hrvatske
Županija Dubrovačko-neretvanska
Općina/Grad Metković
Najbliži (veći) grad Metković
Zemljopisne koordinate 43°04′52″N 17°37′26″E / 43.081°N 17.624°E / 43.081; 17.624Koordinate: 43°04′52″N 17°37′26″E / 43.081°N 17.624°E / 43.081; 17.624
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 796 [1]
Pošta 20352
Pozivni broj 020
Autooznaka DU
Vid na karti Dubrovačko-neretvanska županija
Vid
Vid
Vid panorama2.jpg
Panorama Vida

Vid je naselje u Hrvatskoj, tri kilometra udaljeno od Metkovića, te je njegovo najveće prigradsko naselje. Izgrađeno uz obalu rijeke Norin, desne pritoke rijeke Neretve na mjestu nekadašnjeg rimskog grada Narone. Na nekadašnjem antičkom forumu danas se nalazi Arheološki muzej Narona sagrađen na samim ostacima hrama.

Crkve u Vidu[uredi VE | uredi]

Starokršćanske bazilike[uredi VE | uredi]

Ostatci bazilike na lokalitetu Erešove bare

Prvim djelomičnim istraživanjima koje je provodio 1972. Nenad Cambi iz Arheološkog muzeja u Splitu, te istraživanjima cijelog lokaliteta 1990. i 1993. pod vodstvom Emilija Marina, utvrđeno je da je strokršćanska Narona uoči propasti imala tri bazilike: baziliku u Erešovim barama, baziliku u vodovodu te baziliku na čijem je mjestu danas crkva sv. Vida. Bazilika na Erešovim barama je djelomično iskopana, a bazilika u vodovodu je zatrpana, ponajviše zbog neriješenih vlasničkih odnosa. [2]

Bazilika na Erešovim barama je bila izgrađena na mjestu vile rustice (porušene vjerojatno u V. st.) krajem VI. ili početkom VII. st. Bila je to jednobrodna crkva s narteksom i apsidom koja je izvana bila četvrtasta, a iznutra polukružna. Uz zid apside s unutrašnje strane pronađena je klupa za kler. Pronađeni su i ulomci oltarne pregrade koja je dijelila prostor crkve na onaj namijenjen vjernicima i onaj namijenjen kleru.[3]

Bazilika na mjestu današnje crkve sv. Vida bila je jednobrodna, dimenzije 25×30 m s polukružnom apsidom na istoku i narteksom na zapadu te aneksima na sjeveru i jugu. U sjevernom je aneksu 1992. otkriven starokršćanski baptisterij sa zdencom osmerokutnog oblika, dubine 115 cm, te sa stepenicama u smjeru sjever-jug. Zdenac je značajan po tome što je jedini poznati krsni zdenac u Dalmaciji oslikan raznobojnim mramorom.[2] Padom Narone počinje i propadanje bazilike, a na njenim ruševinama nastaje kasnosrednjovjekovno groblje (14. – 15. st.), koje je možda bilo u upotrebi i u 16. stoljeću. Unutar prostora bazilike evidentirano je pedesetak grobova.

Crkva sv. Vida[uredi VE | uredi]

Crkva sv. Vida

Crkva sv. Vida smještena je na ulazu u mjesto. Jednobrodna je građevina s četvrtastom apsidom, duga 13, a široka 9,5 metara. Na pročelju je zvonik na preslicu za tri zvona, te natkriveni narteks koji je podignut 1900. Jedna je od najstarijih crkava u Dolini Neretve. Iako postoje pretpostavke da je sagrađena u predtursko doba, naknadna istraživanja su donekle osporila te pretpostavke i vrijeme izgradnje datirale u 16. stoljeće. Ono što se sa sigurnošću zna je to da je sagrađena na mjestu puno veće crkve, jedne od triju starokršćanskih bazilika ondašnje Narone. Tijekom arheoloških istraživanja pronađeno je i pedesetak grobova iz 14. i 15. stoljeća. Tijekom vremena često je bila zatvarana, što je ovisilo o njenom stanju. Od 1901. do 1961. bila je i župnom crkvom mjesta, a izgradnjom današnje crkve Gospe Snježne, prestaje ta funkcija. Sadašnji izgled crkva je dobila 1995. [4] [5] U Crkvi se nalazi restaurirani drveni kip sv. Vida, Gospina slika (rad slikara Darka Šoše) te manji stalni postav o arheološkim iskopavanjima i obnovi objekta o kojemu skrbi Arheološki muzej Narona. Zaštićeno je kulturno dobro.[6]

Crkva Gospe Snježne[uredi VE | uredi]

Crkva Gospe Snježne

Župna crkva Gospe Snježne (lokalnog naziva Gospe Ledene) sagrađena je na brežuljku iznad mjesta. Na tom mjestu su postojale dvije crkve. Crkva sv. Marije sagrađena je u predtursko doba, a srušili su je Turci. Oslobođenjem od Turaka, krajem 17. stoljeća, na njenu mjestu izgrađena je manja crkva. Porastom broja stanovnika, 1901. odlučeno je da se ona sruši, a na njenu mjestu izgradi sadašnja crkva. Jednobrodna je to građevina s polukružnom apsidom, dužine 26 m i širine 12 metara, a izgrađena je po nacrtu danskog arhitekte i arheologa Ejnara Dyggvea. Do Drugoga svjetskog rata bili su podignuti samo zidovi, a tek oko 1955. počinje intenzivnija gradnja koja traje do 1965. Splitsko-makarski biskup Frane Franić posvećuje je 1. svibnja 1965. Nakon osam godina uz crkvu je izgrađen zvonik visine 27 metara, prema nacrtu inženjerke Đene Hamzić[7]. U crkvi se nalazila Gospina slika nepoznatog slikara venecijanskog baroka s kraja 17. ili početka 18. stoljeća. Prenesena je iz crkve sv. Vida, a trenutačno se nalazi u župnoj kući.[4].

Iznad portala ugrađena je rozeta iz prijašnje crkve te brončani kip Gospe (djelo kiparice Marije Ujević[4]). U unutrašnjosti crkve nalaze se i mozaik Ivan krsti Isusa (rad kipara Stjepana Skoke[8]), dva Gospina kipa i kip sv. Ante Padovanskoga.

Crkva sv. Ivana Krstitelja na Dragoviji[uredi VE | uredi]

Nalazi se u mjestu Dragovija iznad Vida. Sagrađena je krajem 17. ili početkom 18. stoljeća, nakon oslobođenja od Turaka. Po naređenju biskupa Fabijana Blaškovića 1779. prvotna mala crkva povećana je na današnje dimenzije (11,50×5 metara). Na vrhu pročelja je zvonik na preslicu za tri zvona, a u crkvi se nalazi kip sv. Ivana Krstitelja Obnovljena je 1989. Služba u crkvi se obavlja nekoliko puta na godinu.[9]

Župa Vid[uredi VE | uredi]

Povijest župe seže u vrijeme nakon Bečkog rata kad je bila dijelom podjezerske župe. Oko 1720., podjelom je pripala župi Borovci. U njenu sastavu bila su naselja Vid, Dragovija, Nova Sela, Borovci, Rujnica i Desne. Stjepan Blašković, makarski biskup, 25. svibnja 1733. dijeli je na župu Vid (mjesta Vid, Dragovija i Vratar) i župu Borovci (Borovci, Nova Sela, Rujnica i Desne). U početku su službu vršili župnici novoosnovane župe Borovci, a 1765. župa dobiva prvog župnika, don Barišu Vitanovića. [10] Današnja župa obuhvaća mjesta Vid, Prud, Dragoviju, Podgrede i Ograđ.

Slijedi popis župnika kroz povijest[11]:

  • o. Ante Maroević (1752.)
  • o. Petar Erceg dušobrižnik sela Vid (1762.)
  • don Bariša Vitanović (1765-1771.)
  • don Pavao Bašić (1771-1773.)
  • don Mate Vuletić (1773.-1778.)
  • don Bariša Gluščević (1778.)
  • don Frano Kostović (1779- 1781.)
  • don Jakov Maršić (1781.-1784.)
  • don Ante Dragoević (1784.-1786.)
  • don Grgo Popović (1786.)
  • don Andrija Jurišin (1792.-1794.)
  • don Bariša Gluščević (1797.-1798.)
  • don Josip Petrović Pipličić (1798.-1804.)
  • od 1804 do 1814. župa je bez župnika
    • poslužuju župnici Borovaca i Rujnice

 

  • don Josip Ivan Bašić (1814.-1815.)
  • don Bariša Ereš (1816.-1851.)
  • don Marin Krstulović (1851.-1852.)
  • don Grgo Vodanović (1852.-1855.)
  • don Ivan Matešan (1855.-1857.)
  • don Nikola Vežić (1857.-1858.)
  • don Marko Marušić (1858.-1859.)
  • don Stjepan Čulić (1859.-1860.)
  • don Filip Mihovilović (1861.)
  • don Josip Gabrić (1862.-1865.)
  • don Mate Babić (1865.-1881.)
  • don Jure Radojković (1881.-1895.)
  • don Stipan Banović (1895.-1896.)
  • don Stipan Tomašević (1896.-1897.)
  • don Josip Damić (1897.-1913.)

 

  • don Ivan Raič (1913.-1914.)
  • don Serafin Puratić (1914.- 1938.)
  • don Vinko Buble (1938.-1946.)
  • od 1946.-1948. župa je bez župnika
  • don Frane Bego (1948.- 1955.)
  • don Ante Vojnović (1955.- 1961.)
  • don Mate Selak (1961.- 1969.)
  • don Pavao Banić (1969.-1975.)
  • don Jure Marasović (1975.-1995.)
  • don Stanko Vrnoga (1995.-2010.)
  • don Mladen Margeta (2010.-2015.)[12]
  • don Ivo Bezina (2015.-2016.)[13]
  • don Milivoj Čale (2016.-

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Spomenik knezu Domagoju

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Vidu obitava 796 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[14]

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Udruge[uredi VE | uredi]

  • Hrvatsko starinarsko športsko kulturno društvo "Narona" s podsekcijama:[15]
    • Udruga lađara Domagojevi gusari,
    • Udruga Domagojevi strijelci,
    • Udruga Vesela bratstva vidonjskog pučanstva,
    • MNK Vid,
    • KKK Sveti Vid,
    • Udruga Mladih Vid,
    • KUD Župa Vid.
  • Društvo brakova Vidonjki i Vidonjaca

Sport[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. DZS - Popis stanovništva 2001. godine
  2. 2,0 2,1 Od stoljeća petog metkovic.hr (pristupljeno 1. srpnja 2013.)
  3. Erešove bare – vila suburbana i starokršćanska crkva Arheološki muzej Narona (pristupljeno 26. listopada 2016.)
  4. 4,0 4,1 4,2 Sakralni objekti Župe Vid vid.hr (pristupljeno 1. srpnja 2013.)
  5. Od bazilike do crkvice metkovic.hr (pristupljeno 1. srpnja 2013.)
  6. Vid, Crkva sv. Vida Ministarstvo kulture RH (pristupljeno 11. ožujka 2017.)
  7. Zvona i zvonici u župi Vid 2/2 List Župe Gospe Snježne 6/2003. (pristupljeno 21. lipnja 2015.)
  8. Kod Stjepana Skoke-izrada mozaika za župnu crkvu vid.hr (pristupljeno 21. lipnja 2015.)
  9. Župa Snježne Gospe - Vid Splitsko-makarska nadbiskupija (pristupljeno 11. ožujka 2017.)
  10. Povijest župe Vid vid.hr (pristupljeno 3. srpnja 2013.)
  11. Župnici Vida vid.hr (pristupljeno 3. srpnja 2013.)
  12. Oproštaja misa don Mladena Margete kao župnika župe Vid vidonjac.com (pristupljeno 27. listopada 2016.)
  13. Arhiva događanja 2016. godine vid.hr (pristupljeno 27. listopada 2016.)
  14. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  15. Obnoviteljsko-osnivačka skupština HSŠKD "Narona" vid.hr (pristupljeno 27. listopada 2016.)
  16. domagojevi-gusari.vid.hr: Kup kneza Domagoja

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Vid (Metković)


Noia 64 filesystems home white.pngFlag of Croatia.svg Nedovršeni članak Vid (Metković) koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.