Neoakut

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Neoakut (također poznat kao hrvatski akut ili zavinuti naglasak) je vrsta naglaska koji se razvio u praslavenskom jeziku povlačenjem naglasaka kroz Ivšićev zakon. Tradiocionalno se rekonstruira kao naglasak uzlazne intonacije, prema slovenskom jeziku u kojem je uzlazan i prema ruskom jeziku gdje je uzlazan u punoglasju[1], kao i prema općehrvatskom dijalektalnom akutu ⟨õ⟩ povijesno uzlazne intonacije, odnosno pretežno[2] ravne intonacije prema najnovijim fonetskim istraživanjima.[3]


Razlikujemo dugi i kratki neoakut:

  • Dugi neoakut imao je dugu uzlaznu intonaciju na svim slogovima. U svim slavenskim jezicima koji čuvaju duljinu kao fonološku razliku, dugi neoakut je sačuvao svoju duljinu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Kapović, Mate (2008), "Razvoj hrvatske akcentuacije", Filologija, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 51, str. 3.-4.
  2. Kalsbeek, Janneke. 1998. The Čakavian Dialect of Orbanići near Žminj in Istria. Amsterdam — Atlanta, str. 28.
  3. Langston, Keith. 2006. Čakavian Prosody. The Accentual Patterns of the Čakavian Dialects of Croatian. Bloomington, str. 26.-29.
  4. Kapović, Mate (2008), "Razvoj hrvatske akcentuacije", Filologija, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 51, str. 3.-4.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika , Zagreb: Matica hrvatska
  • Ivšić, Stjepan (1911), "Prilog za slavenski akcenat" , Rad JAZU (187): 133–208
  • Stang, Christian (1957), "Slavonic accentuation", Oslo
  • Kapović, Mate (2008), "Razvoj hrvatske akcentuacije", Filologija, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 51: 1–39
  • Langston, Keith. (2006) "Čakavian Prosody. The Accentual Patterns of the Čakavian Dialects of Croatian", Bloomington.