Niccolò Radulovich

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Njegova Uzoritost
Niccolò Radulovich
Nadbiskup kijetijski
'
Rođen 28. prosinca 1627.
Polignano a Mare, Napuljsko Kraljevstvo
Umro 27. listopada 1702.
Rim, Papinska Država
Svećenik 16. veljače 1659.
Nadbiskup 10. ožujka 1659.
Kardinal 14. studenoga 1699.
Nacionalnost Talijan hrvatskog porijekla
Služba kardinal prezbiter
Portal: Kršćanstvo

Niccolò Radulovich (Polignano a Mare, Napuljsko Kraljevstvo, 28. prosinca 1627.Rim, Papinska Država, 27. listopada 1702.), talijanski kardinal hrvatskog podrijetla.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u Polignanu u Apuliji[1]. Otac mu je bio mjesni feudalac, markiz Francesco Radulovich, a mati Anna Vaaz, potomka portugalskih Židova obraćenih na kršćanstvo. Francesco Radulovich bio je drugi naslovnim polignanske markgrofovije koju je 1604. kupio njegov otac Nikola Radulović, dubrovački trgovac i vlastelin[2], koji je slike naručivao i u Caravaggia[1].

Doktorat obaju prava, kanonskoga i svjetovnoga, postigao je u Klementinskom kolegiju u Rimu[1]. Papa Inocent X. postavio ga je za referenta u Signaturama, pa za guvernera nekih od svojih gradova (Rimini od 1652., Orvieto od 1654., Norcia od 1656.)[1].

Za svećenika zaređen je u veljači 1659.[1], a nepunih mjesec dana kasnije i za nadbiskupa Teatinske arhidijeceze u Chietiju[1].

Od 1679. je, zbog svoje učenosti, bio članom Kraljevske akademije[1] (kasnije: Papinske akademije Arkadije) koju je u Rimu osnovala kraljica Kristina Švedska.

Papa Inocent XII. pozvao ga je 1691. u Rim i imenovao prvo tajnikom Kongregacije za status redovnika, pa Kongregacije za biskupe i redovnike[1]. Kardinalom ga je imenovao 1699.[1]. Djelovao je u Koncilskoj kongregaciji te u Kongregaciji Rimske inkvizicije[1].

Radulovichev štićenik Anselmo Banduri, dubrovački učeni dominikanac i povjesničar, posvjedočio je da je kardinal bolovao od gihta[1]. Stanje mu se pogoršalo 1701., pa je sljedeće godine umro. Pokopan je u svojoj naslovnoj kardinalskoj crkvi sv. Bartula na rimskome Tiberinskom otoku[1].

Djela[uredi VE | uredi]

  • Considerazioni […] con occasione di alcuni luoghi della Vita di San Guglielmo duca d’Aquitania (Cesena, 1652)[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 [1] Giampiero Brunelli: "Radulovich, Niccolò", Dizionario Biografico degli Italiani - Volume 86 (2016)
  2. [2] Stjepan Ćosić: "The Radulović Lineage of Dubrovnik and Their Armorial", Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, No.55/1 Svibanj 2017.