Nikola Šubić Zrinjski (opera)
Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca zacijelo je najpopularnije hrvatsko glazbeno-scensko djelo. Oznaku narodnog djela zavrijedilo je povijesnim konotacijama te mu i zbog toga pripada aura umjetničke tvorevine za sva vremena. O strogo glazbenoj vrijednosti toga djela, odnosno o nekim manjkavostima libreta, mnogi su povjesničari glazbe, muzikolozi i kritičari rekli svoje. Zrinjski je, međutim, prošao mnoge kušnje vremena, estetičkih i inih prosudbi, te uspio prebroditi negativne ocjene izrečene glazbenom i pjesničkom tekstu. Danas mu, međutim, više ne treba obrana. Djelo govori samo za sebe. Praizvedba Zrinjskog (libreto po Körnerovoj drami Zriny napisao je Hugo Badalić)[1] bila je 4. studenoga 1876. godine,[2] u Zagrebu, u tadašnjem Narodnom zemaljskom kazalištu.[3] Dirigirao je sam autor.
U riječkim dnevnim novinama La bilancia četiri dana kasnije objavljen je kratki prikaz u kojem se Riječani prisjećaju Zajca i smatraju ga svojim:
- »Nikola Šubić Zrinjski. Ovo je naziv novoga djela (glazbene trilogije) vrijednog našeg sugrađanina, maestra Zajca, predstavljenog prvi put prošle sedmice u Narodnom kazalištu u Zagrebu, na libreto gospodina Badalića. Uzdržavajući se izvijestiti o vrijednosti nove partiture, jer su nas o tome obavijestili zagrebački listovi, kao i prijemu kod tamošnje publike, utvrđujemo sa zadovoljstvom da je, po Agramer Zeitungu, vrijedni umjetnik doživio brojne ovacije, koje su dostigle vrhunac kad su se poslije treće slike na prosceniju ukazali predstavnici pjevačkog društva Kolo i poklonili kompozitoru veličanstvenu krunu, ukrašenu kićenom vrpcom nacionalnih boja.«[4]
Po podatcima Vladana Švacova u eseju Operni libreto u Hrvata te podatcima iz Repertoara hrvatskih kazališta do 1990. godine, Nikola Šubić Zrinjski izveden je 1.317 puta, a do veljače 1992. godine samo je u Zagrebu opera izvedena 609 puta, što govori o njezinu veliku uspjehu kod publike. Dio opere je i pjesma "U boj", nastala na stihove Franje Markovića. Zbog svoje hrabrosti i časne samurajske smrti lik i djelo Nikole Zrinskog Sigetskog našli su svoje poštovatelje i u dalekome Japanu. Spomenutu je pjesmu 26. veljače 2006. godine u dvorani Kokugian u Tokiju izveo japanski muški zbor od 1.000 članova, pod ravnanjem maestra Katsuakija Kozaija.[5]
Radnja se odvija u Sigetu, u rujnu 1566. godine. Prati Zrinjske i sigetske časnike za vrijeme turske opsade.
Radnja[uredi | uredi kôd]
Nikola Šubić-Zrinjski zapovjednik je mađarske utvrde Siget. Turaka koji su napadali bilo je oko 100.000, a grad je imao oko 2.500. Iako je turski vođa, Sulejman Veliki umro, njegovu smrt njegovi najbliži podređeni skrivaju kako ne bi došlo do pubune među vojnicima. Opsada se odužuje i Nikola shvaća da im nema spasa. Zato Jelena traži Lovru Juranića da ju ubije. Nikola se svečano oblači, spali sve blago i kreće u časnu smrt posljednjim jurišem, a Eva spali utvrdu.
Lica[uredi | uredi kôd]
- Nikola Šubić-Zrinjski, hrvatski ban, zapovjednik Sigeta
- Eva, Nikolina supruga
- Jelena, njihova kći
- Lovro Juranić, Jelenin zaručnik, časnik u Sigetu
- Gašpar Alapić, časnik u Sigetu
- Vuk Paprutović, časnik u Sigetu
- Sulejman Veliki, turski car
- Mehmed Sokolović, veliki vezir
- Mustafa, bosanski paša
- Ali Portuk, zapovjednik topništva
- Ibrahim Begler-beg
- Levi, liječnik Sulejmanov
- hrvatski časnici i vojnici
- turski vojnici
- bule, odaliske, eunusi, čuvari saraja
- zbor vilâ
Poznati brojevi opere[uredi | uredi kôd]
- Finale: "U boj" (napisao 1866. godine Franjo Marković, skladao Ivan Zajc, a kasnije je pjesma uklopljena u njegovu operu; izvodi ju muški zbor).
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
- Glazba za himnu čileanske ratne mornarice preuzeta je iz ove opere.[nedostaje izvor]
- Jedan od osnivača bosanskohercegovačkog kazališta Jurislav Korenić, diplomirao je na postavi ove opere.
- Na Kwansei Gakuinu, jednom od najprestižnijih i najstarijih japanskih sveučilišta, upravo je hrvatska pjesma "U boj" iz opere Nikola Šubić Zrinjski himna njihovog muškog pjevačkog zbora.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Sanja Majer-Bobetko, Nikola Šubić Zrinski i Sigetska bitka kao skladateljska inspiracija, Hrvatska revija, br. 4, 2017., pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ Petra Babić, Hrvatske opere nacionalno-povijesne tematike od druge polovice 19. do kraja 20. stoljeća: intencije i recepcija: diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, Odsjek za povijest, Zagreb, 2017., str. 84., 149.
- ↑ Nikola Šubić-Zrinjski glasbena tragedija u 3 čina (8 slikah) / glasbotvorio Ivan pl. Zajc, dizbi.hazu.hr, pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ Nikola Šubić Zrinjski, arhiva.hnk-zajc.hr, pristupljeno 22. travnja 2023.
- ↑ „Postoje opere i postoji Zrinski“ – u spomen na operu Nikola Šubić Zrinski Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. siječnja 2013. (Wayback Machine), (pristupljeno 5. studenoga 2012. s dopusnicom)
- ↑ Japanese Choir of Kwansei Gakuin Sings its Anthem in Zagreb and Dubrovnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. lipnja 2020. (Wayback Machine), jp.mvep.hr, 4. rujna. 2014., pristupljeno 21. lipnja 2020. (engl.)