Nikola Šubić Zrinjski (opera)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca zacijelo je najpopularnije hrvatsko glazbeno scensko djelo. Oznaku narodnog djela zavrijedilo je povijesnim konotacijama te mu i zbog toga pripada aura umjetničke tvorevine za sva vremena. O strogo glazbenoj vrijednosti toga djela, odnosno o nekim manjkavostima libreta, mnogi su povjesničari glazbe, muzikolozi i kritičari rekli svoje. Zrinjski je, međutim, prošao mnoge kušnje vremena, estetičkih i inih prosudbi, te uspio prebroditi negativne ocjene izrečene glazbenom i pjesničkom tekstu. Danas mu, međutim, više ne treba obrana. Djelo govori samo za sebe. Praizvedba Zrinjskog (libreto Hugo Badalić) bila je 4. studenog 1876. u Zagrebu u tadašnjem Narodnom kazalištu. Dirigirao je sam autor.

Završna scena iz opere Nikola Šubić Zrinski. Izvodi Muški zbor HNK Ivana pl. Zajca

U riječkim dnevnim novinama La bilancia četiri dana kasnije objavljen je kratki prikaz u kojem se Riječani prisjećaju Zajca i smatraju ga svojim: "Nikola Šubić Zrinjski. Ovo je naziv novoga djela (glazbene trilogije) vrijednog našeg sugrađanina, maestra Zajca, predstavljenog prvi put prošle sedmice u Narodnom kazalištu u Zagrebu, na libreto gospodina Badalića. Uzdržavajući se izvijestiti o vrijednosti nove partiture, jer su nas o tome obavijestili zagrebački listovi, kao i prijemu kod tamošnje publike, utvrđujemo sa zadovoljstvom da je, po Agramer Zeitungu, vrijedni umjetnik doživio brojne ovacije, koje su dostigle vrhunac kad su se poslije treće slike na prosceniju ukazali predstavnici pjevačkog društva Kolo i poklonili kompozitoru veličanstvenu krunu, ukrašenu kićenom vrpcom nacionalnih boja."

Prema podatcima Vladana Švacova u eseju Operni libreto u Hrvata te podatcima iz Repertoara hrvatskih kazališta do 1990. godine, Nikola Šubić Zrinski izveden je 1317 puta, a do veljače 1992. godine samo je u Zagrebu opera izvedena 609 puta, što govori o njezinu veliku uspjehu kod publike. Dio opere je i pjesma U boj, u boj!, nastala na stihove Franje Markovića. Zbog svoje hrabrosti i časne samurajske smrti lik i djelo Nikole Zrinskog Sigetskog našli su svoje poštovatelje i u dalekome Japanu. Spomenutu je pjesmu 26. veljače 2006. godine u dvorani Kokugian u Tokiju izveo japanski muški zbor od 1000 članova, pod ravnanjem maestra Katsuakija Kozaija.[1]

Radnja se odvija u Sigetu, u rujnu 1566. godine. Prati Zrinjske i časnike Sigeta za vrijeme turske okupacije.

Radnja[uredi VE | uredi]

Nikola Šubić-Zrinjski zapovjednik je mađarske utvrde Siget. Turaka koji su napadali bilo je oko 100 000, a grad je imao oko 2 500. Iako je turski vođa, Sulejman Veliki umro, njegovu smrt njegovi najbliži podređeni skrivaju kako ne bi došlo do pubune među vojnicima. Opsada se odužuje i Nikola shvaća da im nema spasa. Zato Jelena traži Lovru Juranića da ju ubije. Nikola se svečano oblači, spali svo blago i kreće u časnu smrt zadnjim jurišem, a Eva spali utvrdu.

Lica[uredi VE | uredi]

  • Nikola Šubić-Zrinjski, hrvatski ban, zapovjednik Sigeta
  • Eva, Nikolina supruga
  • Jelena, njihova kći
  • Lovro Juranić, Jelenin zaručnih, časnik u Sigetu
  • Gašpar Alapić, časnik u Sigetu
  • Vuk Paprutović, časnik u Sigetu
  • Sulejman Veliki, turski car
  • Mehmed Sokolović, veliki vezir
  • Mustafa, bosanski paša
  • Ali Portuk, zapovjednik topništva
  • lbrahim Begler-beg
  • Levi, liječnik Sulejmanov
  • hrvatski časnici i vojnici
  • turski vojnici
  • bule, odaliske, eunusi, čuvari saraja
  • zbor vilâ

Poznati brojevi opere[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Glazba za himnu čileanske ratne mornarice preuzeta je iz ove opere.
  • Jedan od osnivača bosanskohercegovačkog kazališta Jurislav Korenić, diplomirao je na postavi ove opere.
  • Na Kwansei Gakuinu, jednom od najprestižnijih i najstarijih japanskih fakulteta, upravo je hrvatska arija U boj, u boj iz opere Nikola Šubić Zrinski himna fakulteta.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.nsk.hr/postoje-opere-i-postoji-zrinski-u-spomen-na-operu-nikola-subic-zrinski/ „Postoje opere i postoji Zrinski“ – u spomen na operu Nikola Šubić Zrinski (pristupljeno 5. studenoga 2012. s dopusnicom)