Prijeđi na sadržaj

Njemački standardni jezik

Izvor: Wikipedija

Njemački standardni jezik (ISO 639-3: deu; deutsch), nacionalni njemački jezik, član istočne srednjonjemačke podskupine srednjonjemačkih jezika, kojim danas govori preko 90 294 110. ljudi širom svijeta, poglavito u Njemačkoj (75 300 000; 1990),[1] te u još mnogim državama: Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Bolivija, Brazil, Kanada, Čile, Češka, Danska, Mađarska, Izrael, Italija, Kazahstan, Lihtenštajn, Luksemburg, Paragvaj, Poljska, Portoriko, Rumunjska, Rusija, Slovačka, Južnoafrička Republika, Švicarska, SAD. 28 000 000 ljudi njemački koristi kao drugi jezik.

Izgovor

[uredi | uredi kôd]

Samoglasnici

[uredi | uredi kôd]
  • a
  • e
  • i
  • o
  • u

Samoglasnici s prijeglasom

[uredi | uredi kôd]
  • ä
  • ö
  • ü

Dvoglasnici

[uredi | uredi kôd]
  • ay
  • eu
  • ei
  • ey
  • ie
  • ai

Suglasnici

[uredi | uredi kôd]
  • b
  • c
    • ch
  • d
  • f
  • g
  • h
  • j
  • k
  • l
  • m
  • n
  • p
  • q
  • r
  • s
    • sch
  • t
    • th
    • tsch
  • v
  • w
  • z
  • y

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]