Nojko Marinović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Slika Nojka Marinovića u dubrovačkom Muzeju Domovinskog rata

Nojko Marinović (Bruška u općini Benkovac[1], 26. rujna 1948.[2]), zapovjednik obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu.[3]

Do rujna 1991. godine tada pukovnik Marinović bio je zapovjednik vojarne Trebinje, a zatim zapovjednik 472. brigade JNA koja je imala ukupno 5 000 vojnika. Dana 19. rujna 1991. prelazi u ZNG skupa s planovima JNA za napad na Dubrovnik. S ukupnim snagama od oko 700 vojnika, policajaca i pripadnika HOS-a uspostavlja obranu grada Dubrovnika. Tijekom izviđanja teško je ranjen 19. ožujka 1992. godine od nagazne mine. U svibnju 1992. na vlastiti zahtjev odlazi iz bolnice i opet se priključuje obrani Dubrovnika te postaje zamjenik generala Bobetka, u to vrijeme zapovjednika Južnog bojišta. U zapovjedništvu djeluje još osam mjeseci, a zatim odlazi u mirovinu. Godine 1995. dodijeljen mu je Red kneza Domagoja s ogrlicom i Red bana Jelačića.[4] Na Haškom sudu je 2003. svjedočio o opsadi Dubrovnika u procesu protiv Slobodana Miloševića.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.vecernji.hr, "Nojko Marinović", pristupljeno 20. studenog 2015.
  2. politopedia.net, "Nojko Marinović"
  3. www.domovinskirat.com, "Marinović Nojko"
  4. hrvatska.poslovniforum.hr
  5. www.index.hr, "General Nojko Marinović svjedočio protiv Miloševića", objavljeno 3. travnja 2003., pristupljeno 24. listopada 2013.