Nojko Marinović
| Nojko Marinović | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 26. rujna 1948. |
| Mjesto rođenja | Bruška u općini Benkovac |
| Datum smrti | 4. siječnja 2021. |
| Mjesto smrti | Dubrovnik |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin |  General bojnik
|
| Ratovi | Domovinski rat |
| Odlikovanja |      
|
Nojko Marinović (Bruška u općini Benkovac,[1] 26. rujna 1948.[2] – Dubrovnik, 4. siječnja 2021.), zapovjednik obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu.[3]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Do rujna 1991. godine, tada potpukovnik Marinović, bio je zapovjednik vojarne Trebinje koja je imala ukupno pet tisuća vojnika. Dana 20. rujna 1991. dragovoljno prelazi u ZNG. S ukupnim snagama od oko 700 vojnika, policajaca i pripadnika HOS-a uspostavlja obranu grada Dubrovnika. Tijekom izviđanja teško je ranjen 19. ožujka 1992. godine od nagazne mine. U svibnju 1992. na vlastiti zahtjev odlazi iz bolnice i opet se priključuje obrani Dubrovnika te postaje zamjenik generala Bobetka, u to vrijeme zapovjednika Južnog bojišta. U studenom 1992. preuzima zapovjedništvo Južnog bojišta do rujna 1995. kada je razriješen djelatne vojne službe i umirovljen u činu general bojnika.
Za zasluge u OS RH odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata (1992.). Godine 1995. dodijeljen mu je Red kneza Domagoja s ogrlicom i Red bana Jelačića,[4] Red hrvatskog križa i medalja Oluja. U kolovozu 2020. predsjednik RH Zoran Milanović je povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 25. obljetnice VRO Oluja odlikovao generala Marinovića Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.[5]
Nagradu za životno djelo dodijelile su mu: Dubrovačko-neretvanska županija (1998.), Gradsko vijeće Grada Dubrovnika (2010.) te Općina Konavle (2012.). Pored toga dobio je priznanje njemačkog izaslanika obrane (1994.) i američkog izaslanika obrane (1995.) te zahvalnicu Dubrovačko-neretvanskog župana povodom 20. godišnjice oslobođenja županije od srpsko-crnogorske okupacije.
Na Haškom sudu je 2003. svjedočio o opsadi Dubrovnika u procesu protiv Slobodana Miloševića.[6]
Preminuo je 4. siječnja 2021. u 73. godini života.[7] Sahranjen je 6. siječnja 2021. na dubrovačkom groblju Boninovo. [8]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ www.vecernji.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. studenoga 2015. (Wayback Machine), "Nojko Marinović", pristupljeno 20. studenog 2015.
- ↑ politopedia.net[neaktivna poveznica], "Nojko Marinović"
- ↑ www.domovinskirat.com, "Marinović Nojko"
- ↑ hrvatska.poslovniforum.hr
- ↑ https://vijesti.hrt.hr/640808/milanovic-odlikovao-generale-hv-a-i-gardijske-brigade-hvo-a, "Milanović odlikovao generale HV-a i gardijske brigade HVO-a"
- ↑ www.index.hr, "General Nojko Marinović svjedočio protiv Miloševića", objavljeno 3. travnja 2003., pristupljeno 24. listopada 2013.
- ↑ www.vecernji.hr, "Umro ratni zapovjednik obrane Dubrovnika general Nojko Marinović", pristupljeno 4. siječnja 2021.
- ↑ https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/zupanija/dubrovnik/general-nojko-marinovic-ispracen-na-vjecni-pocinak-1069151, "General Nojko Marinović ispraćen na vječni počinak"