Nojko Marinović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Slika Nojka Marinovića u dubrovačkom Muzeju Domovinskog rata

Nojko Marinović (Bruška u općini Benkovac,[1] 26. rujna 1948.[2]Dubrovnik, 4. siječnja 2021.), zapovjednik obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu.[3]

Do rujna 1991. godine, tada potpukovnik Marinović, bio je zapovjednik vojarne Trebinje koja je imala ukupno 5 tisuća vojnika. Dana 20. rujna 1991. dragovoljno prelazi u ZNG. S ukupnim snagama od oko 700 vojnika, policajaca i pripadnika HOS-a uspostavlja obranu grada Dubrovnika. Tijekom izviđanja teško je ranjen 19. ožujka 1992. godine od nagazne mine. U svibnju 1992. na vlastiti zahtjev odlazi iz bolnice i opet se priključuje obrani Dubrovnika te postaje zamjenik generala Bobetka, u to vrijeme zapovjednika Južnog bojišta. U studenom 1992. preuzima zapovjedništvo Južnog bojišta do rujna 1995. kada je razriješen djelatne vojne sluzbe i umirovljen u činu general bojnika.

Za zasluge u OS RH odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata ( 1992). Godine 1995. dodijeljen mu je Red kneza Domagoja s ogrlicom i Red bana Jelačića,[4] Red hrvatskog križa, medaljom "Oluja". U kolovozu 2020. predsjednik RH Zoran Milanović je povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 25. obljetnice VRO Oluja odlikovao generala Marinovića Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.[5]

Nagradu za životno djelo dodijelile su mu: Dubrovačko - neretvanska županija ( 1998.), Gradsko vijeće Grada Dubrovnika ( 2010,) te Općina Konavle ( 2012.) Pored toga dobio je priznanje njemačkog izaslanika obrane ( 1994.) i američkog izaslanika obrane ( 1995.) te zahvalnicu Dubrovačko -neretvanskog župana povodom 20. godišnjice oslobođenja županije od srpsko-crnogorske okupacije.

Na Haškom sudu je 2003. svjedočio o opsadi Dubrovnika u procesu protiv Slobodana Miloševića.[6]

Preminuo je 4. siječnja 2021. u 73. godini života.[7]

General bojnik Nojko Marinović sahranjen je na dubrovačkom groblju Boninovo, 06. siječnja 2021.[8]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. www.vecernji.hrInačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2015., "Nojko Marinović", pristupljeno 20. studenog 2015.
  2. politopedia.net[neaktivna poveznica], "Nojko Marinović"
  3. www.domovinskirat.com, "Marinović Nojko"
  4. hrvatska.poslovniforum.hr
  5. https://vijesti.hrt.hr/640808/milanovic-odlikovao-generale-hv-a-i-gardijske-brigade-hvo-a, "Milanović odlikovao generale HV-a i gardijske brigade HVO-a"
  6. www.index.hr, "General Nojko Marinović svjedočio protiv Miloševića", objavljeno 3. travnja 2003., pristupljeno 24. listopada 2013.
  7. www.vecernji.hr, "Umro ratni zapovjednik obrane Dubrovnika general Nojko Marinović", pristupljeno 4. siječnja 2021.
  8. https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/zupanija/dubrovnik/general-nojko-marinovic-ispracen-na-vjecni-pocinak-1069151, "General Nojko Marinović ispraćen na vječni počinak"