Novozelandski udaljeni otoci

Izvor: Wikipedija
Karta novozelandskih udaljenih otoka u odnosu na glavni novozelandski arhipelag

Novozelandski udaljeni otoci devet su skupina pučinskih otoka koji su dio Novog Zelanda, a svi osim Solanderovih otoka leže iza granice od 12 nm teritorijalnih voda kopna. Iako se smatraju sastavnim dijelovima Novog Zelanda, sedam od devet otočnih skupina nisu dio nijedne administrativne regije ili okruga, već su umjesto toga svaka označena kao područje izvan teritorijalne uprave. Dvije iznimke su Chathamski otoci, koji su pokriveni vlastitom posebnom teritorijalnom upravom, i Solanderovo otočje, koje je dio regije Southland i okruga Southland.

Osam otočnih skupina nalazi se na novozelandskom epikontinentalnom pojasu, koji čini dio Zelandije. Otočje Kermadec, sjeveroistočno od kopna Novog Zelanda, nalaze se na grebenu čiji položaj kao dio Zelandije geolozi još razmatraju.[1][2] Oba izvora pokazuju nacrtanu kartu Zelandije, označavajući položaj otoka sjeverno i južno od Novog Zelanda.

Izraz se ponekad koristi tako da obuhvaća i otočje Balleny, skupinu subantarktičkih otoka koji se tehnički smatraju dijelom Rossove ovisnosti i obuhvaćeni su ugovorom o Antarktici. 

Pet otočnih skupina Novozelandskog subantarktičkog otočja, uključujući njihova teritorijalna mora, dio su svjetske baštine.[3]

Skupine otoka[uredi | uredi kôd]

Devet otočnih skupina klasificiranih kao dio Novozelandskih udaljenih otoka su:

Zemljovid Otočna skupina
(druga imena) 		Položaj Koordinate Površina
[km2] 		Najveći vrh Bilješke
Otočje Antipodes[4]
(Moutere Mahue) 		Novozelandska subantarktička otočja, 860 km I-JI od otoka Stewart / Rakiura 49°41′S 178°48′E / 49.683°S 178.800°E / -49.683; 178.800 21 Mount Galloway
366 m 		Na popisu Svjetske baštine UNESCO-a
Otočje Auckland[5]
(Motu Maha, Maungahuka) 		Novozelandska subantarktička otočja, 360 km od otoka Stewart / Rakiura 50°42′S 166°05′E / 50.700°S 166.083°E / -50.700; 166.083 625.64 Mount Dick
705 m 		Na popisu Svjetske baštine UNESCO-a
Otočje Bounty[6]
(Moutere Hauriri) 		Novozelandska subantarktička otočja, oko 670 km I-JI od novozelandskog Južnog otoka i 530 km JZ od Chathamskih otoka 47°46′S 179°02′E / 47.767°S 179.033°E / -47.767; 179.033 1.35 Neimenovani vrh na otoku Funnel
73 m 		Na popisu Svjetske baštine UNESCO-a
Otočje Campbell[7]
(Motu Ihupuku) 		Novozelandska subantarktička otočja, 360 km od otoka Stewart / Rakiura 52°32′S 169°09′E / 52.533°S 169.150°E / -52.533; 169.150 113.31 Mount Honey
558 m 		Na popisu Svjetske baštine UNESCO-a
Chathamski otoci[8]
(Rēkohu, Wharekauri) 		Južni Tihi ocean, Oko 800 km istočno od Južnog otoka Novog Zelanda 43°54′S 176°32′W / 43.900°S 176.533°W / -43.900; -176.533 966 Neimenovan vrh na otoku Chatham
299 m 		Najveća otočna skupina i jedina sa stalnim stanovništvom.
Otočje Kermadec[9]
(Rangitāhua) 		Tihi ocean, oko 800 - 1000 km sjeverno od novozelandskog Sjevernog otoka 29°16′S 177°55′W / 29.267°S 177.917°W / -29.267; -177.917 33.6 Moumoukai Peak
516 m 		Najsjevernija udaljena otočna skupina, koja se sastoji od niza vulkanskih otoka koji su dio šireg grebena Tonga-Kermadec. Unatoč tome što nema stalno stanovništvo, meteorološka postaja na otoku Raoul ima stalno osoblje.
Otoci Tri kralja / Manawatāwhi[10]
(Ngā Motu Karaka) 		Spoj Tasmanovog mora i južnog Tihog oceana, oko 55 km SZ od rta Cape Reinga / Te Rerenga Wairua 34°09′S 172°08′E / 34.150°S 172.133°E / -34.150; 172.133 6.85 Neimenovani vrh
295 m 		Najsjevernija udaljena otočna skupina, koja se sastoji od niza vulkanskih otoka koji su dio šireg grebena Tonga-Kermadec.
Snares / Tini Heke[11]
(Te Taniwha) 		Novozelandska subantarktička otočja, 200 km južno od Južnog otoka Novog Zelanda 48°01′S 166°32′E / 48.017°S 166.533°E / -48.017; 166.533 3.5 Neimenovan vrh na Sjeveroistočnom otoku
130 m 		Na popisu Svjetske baštine UNESCO-a. Dobio dvojno ime zakonom Ngāi Tahu Claims Settlement Act iz 1998.
Solanderovo otočje / Hautere[12] Zapadno of tjesnaca Foveaux, oko 50 km južno od Fiordlanda na novozelandskom Južnom otoku 46°34′S 166°53′E / 46.567°S 166.883°E / -46.567; 166.883 1.2 Neimenovana točka
330 m 		Jedina otočna skupina koja potpada pod nadležnost regionalnog vijeća, u ovom slučaju Southlanda. Dobio dvojno ime zakonom Ngāi Tahu Claims Settlement Act iz 1998.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Otoci su svi nenaseljeni osim Chathamskih otoka.

Na otoku Raoul u otočju Kermadec nalazi se meteorološka postaja s osobljem. Meteorološka postaja na otoku Campbell je bez osoblja i automatizirana je od 1995. godine. Na otočju Auckland od 1942. do 1945. postojala je meteorološka stanica. Otoci Tri kralja (Manawatāwhi) i Aucklandski otoci ranije su bili naseljeni. Bilo je neuspjelih pokušaja naseljavanja na otoku Raoul, otočju Antipodes i otocima Auckland. Solanderovo otočje nikada nije bilo naseljeno osim brodolomcima ili nasukanim slijepim putnicima (najduže, od 1808. do 1813. pet europskih slijepih putnika).

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Daly, Michael. 17. veljače 2017. New Zealand actually sits on a continent called Zealandia, it's just that most of it is under water. Stuff.co. Wellington, New Zealand. Pristupljeno 18. ožujka 2022.
  2. ↑ Mortimer, Nick; Campbell, Hamish J.; Tulloch, Andy J.; King, Peter R.; Stagpoole, Vaughan M.; Wood, Ray A.; Rattenbury, Mark S.; Sutherland, Rupert; Adams, Chris J.; Collot, Julien; Seton, Maria. ožujka–travnja 2017. Zealandia: Earth's Hidden Continent. GSA Today. 27: 27–35. doi:10.1130/GSATG321A.1. Pristupljeno 18. ožujka 2022.. Several elevated bathymetric features north of Zealandia are possible candidates for Zealandia prolongations or separate microcontinents (Fig. 2). These include the Three Kings, Lau-Colville, and Tonga-Kermadec ridges and Fiji, which are known Cenozoic volcanic arcs (Graham, 2015), and the Mellish Rise and Louisiade and West Torres plateaus. However, no continental basement rocks have yet been sampled from any of these features, so their continental nature remains unproven.
  3. ↑ New Zealand Sub-Antarctic Islands. UNESCO World Heritage Centre (engleski). Pristupljeno 8. studenoga 2022.
  4. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 2100 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  5. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 62564 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  6. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 135 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  7. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 11331 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  8. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 11331 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  9. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 3359.9864 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  10. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 684.7281 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  11. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 120 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  12. ↑ Data Table – Protected Areas – LINZ Data Service (recorded area 350 ha). Land Information New Zealand. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Novozelandski udaljeni otoci
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Novozelandski_udaljeni_otoci&oldid=6911943"