Ognjen Kraus
| Ognjen Kraus | |
| Rođenje | 4. listopada 1945., Zagreb |
|---|---|
| Etnicitet | Židov[1] |
| Državljanstvo | Hrvatska |
| Poznat(a) po | liječnik, predsjednik "Židovske općine Zagreb" |
| Obrazovanje | Klasična gimnazija u Zagrebu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| Supruga | Sanja (Milković) Kraus |
| Djeca | Jaša Kraus Saša Kraus (posinak) |
| Roditelji | Ivo Kraus Herma (Delpin) Kraus |
| Portal o životopisima | |
Ognjen Kraus (Zagreb, 4. listopada 1945.), hrvatski liječnik, urolog, pisac, predsjednik "Židovske općine Zagreb" (ŽOZ) i koordinator "Židovskih općina Hrvatske".
Biografija[uredi | uredi kôd]
Podrijetlo, djetinjstvo i školovanje[uredi | uredi kôd]
Dr. Ognjen Kraus je rođen 4. listopada 1945. u Zagrebu u židovskoj[2] porodici Ive i Herme Kraus. Ognjenovi preci s očeve strane su bili trgovci, poduzetnici i obrtnici, koji su se doselili u Hrvatsku početkom 19. stoljeća kad je Židovima dopušteno naseljavanje u ovim područjima Austrijskog Carstva. Obitelji od kojih potječe doselile su se iz Moravske i Češke; Ognjenov pradjed Ignacs Krausz i prabaka Berta, rođ. Herrnheiser, živjeli su u Daruvaru, gdje se rodio i njegov djed Josip, a iz Bjelovara je porodica Ognjenove bake Ruže, tj. pradjed Samuel Schwarz i prabaka Nanete rođ. Löwy. Krausovi žive u Zagrebu od početka 20. stoljeća, tj. od dolaska Ognjenovog djeda Josipa u Zagreb 1906. godine. Ognjenovu majku Hermu su tijekom Drugog svjetskog rata kao studenticu medicine uhitili i zatvorili u Ljubljani, nakon čega je bila prebačena u zatvor u Italiji. Nakon kapitulacije Italije bila je internirana u Švicarskoj. Ognjenov otac je uspio pobjeći iz Zagreba, spasiti svoju majku, i prijeći u Italiju. Odande je prebjegao u Švicarsku, gdje je na Ženevskom jezeru sreo Hermu. Ondje su se i vjenčali. Ognjen je u ŽOZ počeo zalaziti kao dijete, negdje 1949. godine. Čitavo djetinjstvo i mladost ljeti je išao na židovska ljetovanja na jadranskoj obali. Sa sestrom blizankom, Živom Kraus, u Zagrebu je pohađao Klasičnu gimnaziju. Za razliku od svog oca, nakon srednje škole odlučio se za studij medicine, ugledajući se na majku. Nakon diplome na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1971. godine, usavršavao se u Londonu, Parizu, Hradec Kralovu i Budimpešti.[2]
Karijera i rad u ŽOZ-u[uredi | uredi kôd]
1972. zaposlio se na Klinici za urologiju KB Mladen Stojanović (danas KBC Sestre milosrdnice). Godine 1977. godine imenovan je voditeljem Odsjeka dječje urologije, a od 1979. do 1990. bio je zamjenik predstojnika Klinike za urologiju KBC Sestre milosrdnice. 2000. godine, nakon mukotrpnog rada, imenovan je predstojnikom Klinike za urologiju KBC Sestara milosrdnica.[1] Za svoj rad, osobito odnos prema pacijentima, dobio je 2001. godine priznanje, Plaketu grada Zagreba kao liječnik i humanist.[2] Izvanredni je profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.[3] Član je Svjetskog i Europskog urološkog udruženja, te član organizacijskog odbora Srednjoeuropskog urološkog udruženje.[1] Služi se francuskim, talijanskim i engleskim jezikom, a hobi mu je fotografija.[3] Od kada je 1993. godine postao predsjednik ŽOZ-a, nakon što se s te pozicije povukao Nenad Porges, težišta njegova programa bili su materijalno osamostaljenje ŽOZ-a, homogenizacija židovske zajednice u Hrvatskoj, te socijalno-humanitarni i kulturni rad.[2] Za predsjednika ŽOZ-a biran je 1997., 2001., 2005., 2009. i 2013. godine. Od 1994. do 1999. bio je član Izvršnog odbora Vijeća židovskih općina Europe, a 1995. postao je predsjednik Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj.[2]
Obitelj[uredi | uredi kôd]
Godine 1978. oženio je Hrvaticu Sanju Milković s kojom je dobio sina Jašu. Ognjenov posinak Saša, koji nosi njegovo prezime, je živio u Izraelu sedam godina i služio je u Izraelskim obrambenim snagama (IDF). Saša trenutno živi u Kanadi sa svojom obitelji.[1][2] Ognjenov sin Jaša je diplomirani pravnik koji trenutno radi u renomiranom odvjetničkom uredu "Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri".[4] Kao i njegov otac, djed i baka, i Ognjen sa svojom obitelji pripada sekularnim Židovima, što znači da svoj identitet ne povezuje samo s religijskom tradicijom, ali je poštuje.[2]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Antisemitizam, holokaust, antifašizam; Židovska općina Zagreb, Zagreb, 1996.
- Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj; Židovska općina Zagreb, Zagreb, 1998.
Citati[uredi | uredi kôd]
»Ne samo da je zagarantirana ravnopravnost i da ona postoji, nego se zaista nikako ne možemo osjećati ugroženi. Što se tiče antisemitizma danas, u Hrvatskoj je toga puno manje nego u drugim zapadnoeuropskim zemljama. Ja se ne osjećam ugroženim i nikad se nisam tako osjećao: čak i kad me se pitalo u godinama rata bih li htio imati zaštitu, nikad nisam na to pristao jer sam smatrao da nisam ugrožen.[1]« »U nedavnoj predizbornoj kampanji predsjednik jedne od najvećih stranaka promovirao je rigidni nacionalizam, provocirajući mržnju, netoleranciju, ksenofobiju i marginalizaciju drugih i drugačijih. Na stadionima stalno se skandira "Za dom spremni" bez ikakvih sankcija. To je samo nekoliko eklatantnih primjera.[5]«Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e Plamenko Cvitić. 3. travnja 2006. Ognjen Kraus - život dan medicini i židovskoj tradiciji. Nacional. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2019. Pristupljeno 3. studenoga 2015.
- ↑ a b c d e f g Robert Bajruši, Marina Biluš, Viktor Zahtila. Židovi koji su izgradili moderni Zagreb. Nacional. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. srpnja 2012. Pristupljeno 3. studenoga 2015.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ a b Prof.dr.sc. Ognjen Kraus. Centar za ekspertnu medicinu. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. rujna 2022. Pristupljeno 9. rujna 2022.
- ↑ Odvjetnici: Jaša Kraus. Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. listopada 2015. Pristupljeno 3. studenoga 2015.
- ↑ Jom Hašoa: Ognjen Kraus ukazao na neoustaštvo u Hrvatskoj. Turkish Radio and Television. 16. travnja 2015. Pristupljeno 3. studenoga 2015.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć)