Opera Garnier

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Opera Garnier u Parizu

Opera Garnier ili Pariška opera ili Palača Garnier (francuski: Opéra Garnier, Opéra de Paris, Palais Garnier) je operna kuća s 2200 sjedala građena od 1861. do 1875. godine za Parišku operu (do izgradnje Opere Bastille 1989., Opera Garnier bila je i dom Pariškom opernom baletu).

Pozornica opere Garnier
Tlocrt Opere Garnier

Njezin je izvorni naziv bio Salle des Capucines, zbog svog položaja na Boulevard des Capucines u 9. arondismanu u Parizu, ali je ubrzo postala poznata kao Palača Garnier ili Opera Garnier, u znak priznanja njezinom arhitektu, Charlesu Garnieru. Naime, ta građevina u neo-baroknom stilu, tada najskuplja na svijetu,[1] predstavlja remek-djelo arhitekture druge polovice 19. stoljeća. To je mišljenje daleko od jednoglasnoga; tako je švicarski arhitekt 20. stoljeća Le Corbusier jednom opisao ovaj stil kao „lažljivu umjetnost” i tvrdio da je „Garnierov pokret dekor groba”.[2] Ipak, Opera Garnier je „vjerojatno najpoznatija operna kuća na svijetu, simbol Pariza kao Notre Dame, Louvre, ili Bazilika Sacré Coeur”.[3]

Opera Garnier izgrađena je u sklopu velike obnove Pariza za vladavine cara Napoleona III. koji je ovlastio barona Haussmanna da nadgleda izgradnju. Charles Garnier pobijedio je na natječaju za projekt nove zgrade opere i baleta 1861., a izgradnja je trajala s prekidima do 1874. godine. Opera Garnier otvorena je 15. siječnja 1875. pod imenom Académie Nationale de Musique – Théâtre de l'Opéra (Nacionalna glazbena akademija – Kazalište Opere). Godine 1978. ime je promenjeno u Théâtre National de l'Opéra de Paris (Nacionalni teatar Pariške opere).

Visina zgrade je 56 metara s 32 m visokim pročeljem, duljine 154,9 m i širine 70,2 m na bočnim galerijama i 101,2 m na krajevima paviljona. Konstrukcija je željezna, a sakrivaju je zidovi, podovi, trezor i krov. Površina zgrade je 11.237 kvadratnih metara, a središnji luster teži više od 6 tona. Strop opere je 1964. ponovno oslikao Marc Chagall.

Opera Garnier je također i dom Muzejske knjižnice Pariške opere (Biblioteke-Musée de l'Opéra de Paris): njome više ne upravlja Opera, nego je dio Francuske nacionalne knjižnice (Bibliothèque Nationale de France).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nigel Simeone, Paris: A Musical Gazetteer, New Haven: Yale University Press, 2000., str. 177. ISBN 978-0-300-08053-7
  2. Le Corbusier, Almanach d'Architecture Moderne, Collection de 'L'Esprit Nouveau, Charles Eliot Norton, Predavanja 1938.-9. (Pariz, 1955.), str. 120.
  3. David A. Hanser, Architecture of France, Westport, Connecticut: Greenwood Press, 2006., str 172.-179. ISBN 978-0-313-31902-0

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Opera Garnier