Neobarok

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Gradska vijećnica Belfast 1906.

Neobarok je naziv za jedan umjetnički pravac unutar stilskog razdoblja historicizma, koji je okvirno trajao od kraja 19. st. do početka Prvog svjetskog rata, a najviše se ogledao u arhitekturi kod podizanja reprezentativnih javnih građevina.

Povijest i karakteristike[uredi VE | uredi]

Neobarok je krenuo iz Francuske gdje se zvao i Stil drugog carstva, on je bio široko prihvaćen i po Sjedinjenim Američkim Državama, po čitavoj Latinskoj Americi i po dalekom istoku Japan, Kina.

Stil se od 1885. godine počeo širiti i po Velikoj Britaniji i svim zemljama Britanskog Carstva.[1] Veliki utjecaj na ponovno buđenje interesa za baroknu arhitekturu, imala je pariška Akademija umjetnosti - École des Beaux-Arts koja je bila najuticajniji arhitektonski studij u zapadnog svijeta 19. st. Svoje je studente obrazovala za projektiranje monumentalnih javnih građevina u klasičnom stilu.[2] Pariška opera (Opéra Garnier) iz 1875. Charlesa Garniera bila je amblematska građevina neobaroka.[3]

Po austrougarskim zemljama se podiglo puno građevina u tom stilu, posebno je produktivan bio arhitektonski ured Fellner & Helmer, koji je podigao 48 kazališnih palača u tom stilu od Beča, Graza, Budimpešte, Odese, Hamburga, Zagreba, Sofije, Brna, Rijeke...

Galerija[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Baroque Revival 1885-1914 (engleski). Buffaloah pristupljeno 1. ožujka 2013.
  2. Classicism, 1830–1930 (engleski). Encyclopædia Britannica Online pristupljeno 28. ožujka 2013.
  3. Neobarocco (talijanski). Treccani Enciclopedia Italiana pristupljeno 1. ožujka 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Neobarok