Prijeđi na sadržaj

Opričnina

Izvor: Wikipedija
Opričnici

Opričnina (ruski: опричнина) u šireme smislu podrazumijeva razdoblje u ruskoj povijesti od 1565. do 1572. godine, tijekom vladavine Ivana IV. Groznog. Karaktaristika ovoga razdoblja je jačanje carskoga apsolutizma, što je bilo praćeno neviđenime terorom i progonom carevih protivnika među boljarima i svećeništvom, kao i gušenjem svih oblika lokalne samouprave.[1][2] Opričnina u užeme smislu označava dio Moskovskoga Carstva koji je u to vrijeme bio pod carevom neposrednom kontrolom. Opričnici su bili vojno-policijski odredi Ivana IV. Groznoga. Kao naročito priviligirana skupina od 6000 ljudi, izabranih iz redova nižega plemstva, opričnici su imali zadatak, da pod optužbom za izdaju, likvidiraju i velike boljare, protivnike careve samovlasti.[3][4]

Ivan Grozni

Car Ivan Grozni u početku svoje vladavine doživio je nekoliko osobnih tragedija: 1538. godine majku su mu otrovali boljari, 1553. godine sin Dimitrije Ivanovič (stariji), njegov prvijenac, utopio se u rijeci pod nejasnima okolnostima, a 1560. godine izgubio je voljenu suprugu Anastasiju Romanovnu, za koju je sumnjao da je otrovana. Također, prijatelji i suradnici kojima je vjerovao više su ga puta izdali: 1553. godine dok je car bio bolestan, njegovi najbliži boljari odbili su položiti zakletvu njegovome sinu, careviću Dmitriju Ivanoviču (mlađem), dok je 1564. godine njegov najbolji vojskovođa i prijatelj iz djetinjstva, knez Andrej Mihajlovič Kurbski, prebjegao u Poljsko-Litavsku Uniju.[5]

Car Ivan počeo je sumnjati da su i drugi aristokrati također bili spremni izdati ga.[6]

Organizacija

[uredi | uredi kôd]

Razočaran boljarima, car je okupio oko sebe najsiromašnije plemiće, na čelu s Maljutom Skuratovom i Borisom Godunovom,[7] i 1565. godine sazvao Zemski sabor, preteći abdikacijom ako boljari i Ruska pravoslavna Crkva ne prime nove reforme. Car je od Zemskoga sabora iznudio apsolutnu vlast i pravo da kažnjava sve svoje protivnike bez suda, dok je Moskovsko Carstvo podijeljena na dva dijela: Opričninu i Zemščinu.[5]

Opričnina je bio carev osobni posjed, nastao zapljenom imanja pogubljenih boljara, koji su uživali opričnici, carevi tjelohranitelji i osobna policija, izabrani od najsiromašnijih plemića bez zemlje.[7] U početku je opričnika bilo 1000, a kasnije je njihov broj porastao na 5000.[5]

Zemščina, ostatak Moskovskoga Carstva koji je ostao pod upravom Boljarske dume, bio je u nemilosti, kolektivno osumnjičen za izdaju te su opričnici imali pravo podvrgavanja njenih članova nasilju kako bi zaštitili cara od izdaje.[7]

Teror

[uredi | uredi kôd]
Opričnici ulaze u grad.

Ivanova revolucija bila je praćena terorom: manastirske kronike iz 1560.1570. nabrajaju poimence 3470 žrtava carevoga gnjeva. Često, žrtve su bile pogubljene „sa svojom ženom”, „sa ženom i djecom” ili „s još deset ljudi koji pritekoše u pomoć”.[5]

Usprkos tisućama pogubljenih boljara, ni jedna boljarska obitelj nije istrebljena.[7] Car je naređivao manastirima da se mole za duše pogubljenih te je pravdao pogubljenja i mučenja kao uobičajenu kaznu za izdaju u cijelome svijetu, naročito u vrijeme rata.[5]

Pored kneževsko-boljarskoga staleža, nastradale su i područja stare gradske slobode i državne nezavisnosti – pokrajine nekadašnje Novgorodske Republike.[8] Vrhunac terora bio je Novgorodski masakr 1570. godine, kada je najbogatiji trgovački centar Rusije, Veliki Novgorod, temeljno opljačkan i spaljen, a pogubljeno je 2770 ljudi.[5]

Ukidanje

[uredi | uredi kôd]
Boris Godunov

Opričnina je ukinuta na Zemskome saboru 1572. godine, ali njeni su članovi formirali novu aristokraciju, zasnovanu na službi caru,[5] i nastavili imati istaknute uloge u Moskovskome Carstvu sve do doba velike smutnje. Tako je Boris Godunov najprije bio regent cara Fjodora I. Zvonara, a zatim car Moskovskoga Carstva od 1598. do 1605. godine., dok je Marija Skuratova-Beljska, kći Maljute Skuratova, završila kao carica Moskovskoga Carstva.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Опричнина. Velika sovjetska enciklopedija
  2. Walter Leitsch. "Russo-Polish Confrontation" in Taras Hunczak, ed. "Russian Imperialism". Rutgers University Press. 1974, p.140
  3. Oleg Gordievsky and Christopher Andrew (1999). KGB: The Inside Story of its intelligence operations from Lenin to Gorbachev (Russian language edition, Moscow, Centerpoligraph, ISBN 5-227-00437-4, page 21)
  4. Manaev, G. 7. siječnja 2019. The madness of 3 Russian tsars, and the truth behind it. Russia Beyond the Headlines. Pristupljeno 29. siječnja 2020.
  5. a b c d e f g Djurant 2004, str. 737-740 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFDjurant2004 (pomoć)
  6. R. Skrynnikov, Ivan Grosny, M., Science, 1975, pp.93-96
  7. a b c d Istorija Rusije (P. Miljukov) — Vikizvornik, slobodna biblioteka. sr.wikisource.org (srpski). Pristupljeno 17. travnja 2018.
  8. Istorija Rusije (A. Jelačić) — Vikizvornik, slobodna biblioteka. sr.wikisource.org (srpski). Pristupljeno 17. travnja 2018.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Opričnina