Oromci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Oromci
Oromo people.jpg
Ukupno pripadnika
30.000.000
Značajna područja naseljavanja
Flag of Ethiopia.svg Etiopija 25.489.000 [1]
Flag of Kenya.svg Kenija 618.000 [2]
Flag of the United States.svg SAD 150.563
Flag of Somalia.svg Somalija 56.300
Flag of Yemen.svg Jemen 59.500
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo 45.000
Flag of Djibouti.svg Džibuti 25.664
Flag of Canada.svg Kanada 17.580 [3]
Flag of Australia.svg Australija 12.000
Flag of Egypt.svg Egipat 3.100 [4]

...

Jezik
oromski
Vjera
sunitski muslimani 47%, etiopska tevahedo Crkva 30%, protestanti 17,7%, monoteistička oromska religija (vaka tokiča) 3,3%

Oromci (oromski: Oromoo - u prijevodu Snažni, nekoć zvani Galla, geez: ኦሮሞ; ’Oromo; engleski: Oromo) je naziv za afričku entičku grupu iz Etiopije, sjeverne Kenije, i u manjoj mjeri nekih dijelova Somalije.[5] Sa 30 milijuna pripadnika , oni predstavljaju najveću pojedinačnu etničku skupinu u Etiopiji (oko 34,49% stanovništva prema popisu stanovništva iz 2007.)[6] Njihov materinji jezik je oromski (kojeg se još zove Afan Oromo i Oromifa), on je dio kušitske porodice afrazijskih jezika.

Podrijetlo[uredi VE | uredi]

Oromci su jedan od naroda kušitske govorne skupine koji žive na sjeveroistoku i istoku Afrike. Kušiti su nastanjivali dijelove sjeveroistočne i istočne Afrike od pamtivijeka, a sasvim izvjesno zadnjih nekoliko tisućljeća (Prouty et al., 1981). Oromci žive pretežno u Etiopiji (99%), ali ih ima i preko granica Etiopije u u sjevernoj Keniji, čak i prema jugu sve do Otoka Lamu. Oromci predstavljaju jednu od najvećih grupa Kušita koji nastanjuju Rog Afrike te otprilike 40% stanovnika Etiopije po popisu 2015. godine.[7][8][9] Njihova fizička obilježja, kultura, jezik i drugi dokazi nedvojbeno upućuju na činjenicu da su autohtoni u ovom dijelu Afrike.

Rog Afrike 1420. godine.

Iako podrijetlo Oromaca još nije u potpunosti istraženo, jedno je sigurno: još u pradavna vremena lutali su etiopskim pašnjacima kao nomadski pastiri, odnosno naginjali su pastoralističkom/nomadskom ili polu-agrikulturalističkom načinu života. Iz njihove usmene predaje, običaja i kulture da se zaključiti da su u nekom obliku suživota živjeli na Rogu Afrike uz semitska plemena već od 6. stoljeća. Već od ranog srednjeg vijeka Oromci su zauzeli neka područja juga Etiopije. Prema teorijama nekih znanstvenika, njihova pradomovina bilo je vjerojatno područje Borana u središnjoj Keniji.

Mnogi povjesničari vjeruju da su oromski klanovi (Bale) živjeli na južnom vršku današnje Etiopije više od tisuljeća. Smatraju da je "Velika trgovina" utjecala na kretanje naroda Oroma te dovela većinu Oroma do današnje središnje i zapadnje Etiopije u 16. i 17. stoljeću. [10] Povijesni zemljovidi drevnog Aksuma/Abesinskog Carstva i Adalskog Sultanata pokazuju da su Oromci novopridošlice u suvremenu središnju Etiopiju. Tijekom rečenog 16. stoljeća, za vrijeme ratova između Sultanata Adal i Etiopije (agresija Ahmada Granja na Etiopiju), Oromci su iskoristili bezvlađe koje je zavladalo na Etiopskoj visoravni i prodrli duboko na sjever, na teritorije povijesnih etiopskih pokrajina; Arsi, Šoa, Velega, Godžam, Hararge i Volo. Etiopski monah Abba Bahrej, prvi je pisao o Oromcima (on ih je zvao Galla, danas se taj naziv drži za pejorativan), u svojoj Povijesti Galla (1593.). Smatrao je da su se Oromci uspjeli zahvaljujući svojoj vrlo učinkovitoj plemenskoj vojnoj organizaciji - Sustavu Gada. To je omogućilo Oromskim plemenima da se kombinacijom vojnih i miroljubivih metoda brzo prošire po Etiopiji, jer su imali zahvaljujuću Sustavu Gada klasu ratnika obučenih i koordiniranih, koja je nedostajala etiopljanima.

Broj Oromaca rastao je oromiziranjem naroda koje su pokorili, prihvatili u qomo (klan) u procesu znanom kao mogasa i gudifacha. Kolektivnim usvajanjem, pridruženim su skupinama dani novi rodoslovi te su počeli brojati svoje putativne pretke isto tako kao i njihovi rođaci po usvajanju.[11]

Oromci su se počeli integrirati u etiopsko društvo (to se je u prvom redu odnosilo na vladajuće i najbliže Amharce) već od 18. stoljeća. Tako su mnogi oromski odličnici stekli visoke položaje i moć na etiopskom dvoru, osobito za vrijeme vladavine cara Joasa I. (1755.- 1769.). Tad je oromski jezik postao službeni jezik carskog dvora u Gondaru. Time je otpočelo doba koje je poznato kao Zemene Mesafint. To je bilo doba relativnog bezvlašća u Etiopiji, odnosno smanjenja središnje vlasti, u kojem su su se brojni pokrajinski vladari međusobno borili za što veći teritorij. U sjeni ovih sukoba bili su Oromci iz plemena Jeju, koji su upravljali ovim sukobima pa i samom politikom etiopskog dvora. To stanje trajalo je do početka 20. stoljeća U istom periodu mnogi Oromci su prešli na kršćanstvo kako bi se što više zbližili s etiopskom dvorskom elitom.

Smatra se da su se Oromci integrirali s domorodačkim narodima Kraljevstva Damota, Kraljevstva Enareje, Sultanata Showe, Sultanata Bale, naroda Guraža i dr.[12][13] Matična imena teritorija nadomjestila su imena oromskih klanova koji su ih osvojili dok su od tih naroda napravljeni gabarosi (kmetovi).[11]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Oromo people, Joshua Project
  2. Ajuran, Garreh , Orma, Oromo-Boran, Oromo-Sakuye, Oromo-Gabbra, Rendille [1]
  3. Statistics Canada - Ethnocultural Portrait of Canada Highlight Tables, 2006 Census
  4. Oromo-Tulama [2]
  5. Merriam-Webster Inc, Frederick C. Mish, Merriam-Webster's Collegiate Dictionary, (Merriam-Webster: 2003), str.876
  6. CSA Ethiopia Central Statistics Agency
  7. Predložak:Citation
  8. Središnji statistički ured procjenju rast broja stanovnika od 7,6% između vremena kad je popisano stanovništvo i dana kad su podatci odobreni: "Ethiopia population soars to near 77 million: census", Google News, objavljeno 4 December 2008, pristupljeno 5 December 2008 “'Izvršili smo popis svibnja 2007. i pokazuje se da je onda bilo 73.918.505 stanovnika,' Čelnik Središnje statističke agencije Samya Zakarya rekao je za AFP.'Ali temeljem projicirane godišnje stope rasta od 7,6 posto, etiopsko stanovništvo do današnjeg dana naraslo je do 76.947.760. stanovnika'”
  9. Ta'a, Tesema (2006). The Political Economy of an African Society in Transformation, Otto Harrassowitz VerlagISBN 978-3-447-05419-5
  10. Oromo population movement to central Ethiopia
  11. 11,0 11,1 Paul Trevor William Baxter, Jan Hultin, Alessandro Triulzi. Being and Becoming Oromo: Historical and Anthropological Enquiries. Nordic Africa Institute (1996) str. 253–256
  12. Richard Pankhurst The Ethiopian Borderlands: Essays in Regional History from Ancient Times to the End of the 18th Century. The Red Sea Press (1997) pp. 35–300
  13. Shihāb al-Dīn Aḥmad ibn ʻAbd al-Qādir ʻArabfaqīh Futuh Al-Habasha: The conquest of Abyssinia: 16th century. (2003) pp. 1–417

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]