Osobne zamjenice

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jezici u Europi obzirom na zamjenice

██ obvezne lične zamjenice

██ u nekdanjim jezicima zamjenice nisu bile obavezne

Lične zamjenice ili osobne zamjenice podskupina su zamjenica koja postoji u svim prirodnim jezicima.

U gramatikama na hrvatskome rabe se oba naziva, lične i osobne, te postoji spor oko nazivlja. Većina kroatista daje prednost licu,[1][2] dok neki daju prednost osobi.[3]

Lične zamjenice označavaju "lice" u komunikaciji (1., 2. i 3.). One su jedini način označavanja 1. i 2. lica (osobe), a u 3. licu zamjenjuju imenice.

Uporaba[uredi | uredi kôd]

Grafikon čestoće upotrebe u milijunskom hrvatskom korpusu pokazuje da se lične zamjenice 3. lica znatno češće koriste u pisanom jeziku[4]

Po načinu uporabe zamjenicâ jezici se mogu podijeliti u dvije skupine:

  • neki jezici omogućavaju izostavljanje zamjenicâ u službi subjekta (npr. hrvatski: ja spavam ili spavam); ti se jezici nazivaju engleskim nazivom pro-drop (pronoun dropping, "izostavljanje zamjenica");[4]
  • drugi jezici ne omogućavaju izostavljanje zamjenicâ (npr. engleski: ne može se izostaviti I u I am sleeping).

Tek mali broj jezika u svijetu omogućava izostavljanje zamjenica, ali je zanimljivo da ih u Europi ima dosta puno: slavenski jezici, svi germanski jezici i francuski.

U hrvatskome jezičnom standardu[uredi | uredi kôd]

Kategoriju lica imaju lične i posvojne zamjenice te glagoli, dok se ona više ne luči u pokaznim zamjenicama. Kategorija lica može se javiti u jednini i množini.

Bitna osobina zamjenicâ je pojavnost skraćenih (enklitičke) oblika u mnogim padežima, pri čemu skraćeni oblici dolaze na 2. mjesto u rečenici po pravilnom poretku riječi.

Oblici[uredi | uredi kôd]

j
e
d
n
i
n
a
N ôn òna òno
G mene, me tebe, te njega, ga njê, je njega, ga
D meni, mi tebi, ti njemu, mu njôj, joj njemu, mu
A mene, me tebe, te njega, ga njû, ju, je njega, ga
V - ti - - -
L meni tebi njemu, njem njôj njemu, njem
I mnôm, mnôme tobom njîm, njîme njôm, njôme njîm, njîme
m
n
o
ž
i
n
a
N òni òne òna
G nâs, nas vâs, vas njîh, ih
D nama, nam vama, vam njima, im
A nâs, nas vâs, vas njîh, ih
V - vi -
LI nama vama njima

Pravila[uredi | uredi kôd]

Ako govorimo o nenaglašenom obliku, običan oblik 3. lica jednine ženskoga roda u akuzativu jednine je ju, a ne je. Oblik ju se može rabiti i poradi izbjegavanja ponavljanja istog sloga, primjerice:

  • Vidio ju je. (Vidio je je.)
  • Koje ju skladbe opuštaju? (Koje je skladbe opuštaju?)
  • Gdje ju je stavio? (Gdje je je stavio?)

Akuzativ jednine lične zamjenice on može glasiti i nj uz prijedloge kroz, nad, pod, pred, uz koji dobivaju navezak a.

  • kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj

Naglašeni se oblici rabe kad su u oprjeci jedan prema drugome, radi isticanja ili iza nekih prijedloga:

  • Okrivit će tebe, a ne mene.
  • Vjerujem njemu.
  • Napravio je to bez mene.

Za razliku od nekih drugih jezika (primjerice engleskoga), u hrvatskome se jeziku zamjenice ne moraju navoditi uz glagolske oblike, a ako se navode, to je radi isticanja.

  • bio je vidio, promatrasmo, hodala je, vidjeh, trčiš, pisat će (normalna uporaba)
  • on je bio vidio, mi promatrasmo, ona je hodala, ja vidjeh, ti trčiš, on/ono će pisati (isticanje)

Pravopis[uredi | uredi kôd]

U svim hrvatskim pravopisima se neke zamjenice mogu pisati velikim početnim slovom.

Lične zamjenice se mogu pisati velikim početnim slovom ako se odnose na Boga:

  • U Njemu je spasenje.

U dopisivanju s pojedincima, lična se zamjenica vi u svim svojim oblicima može pisati velikim slovom.

  • Molim Vas razmatranje moje molbe!

Ali, ako se obraćamo većem broju ljudi, zamjenica se i dalje piše malim slovom:

  • Javljamo vam da je seminar odgođen.

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Branka Tafra: Lice i osoba, Jezik, god., 47., br. 3., 2000., str. 95.-105.
  2. Mirko Peti: Jesu li lične zamjenice osobne?, Suvremena lingvistika, Vol. 45-46., No. 1-2., svibanj 1998., str. 39.-55.
  3. Sanda Ham: Osoba, osobno, neosobno. // Jezik, god. 46., br. 3., (veljača), 1999., str. 94.–103., ISSN 0021-6925
  4. a b Snježana Kordić. 2002. "Pro drop" jezici. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 12–14. doi:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. (CROSBI). (NSK). Pristupljeno 29. srpnja 2022.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika: Hrvatska gramatika. Školska knjiga, Zagreb, 1997., ISBN 953-0-40010-1
  • Slavko Pavešić, Stjepko Težak, Stjepan Babić: Oblici hrvatskoga književnoga jezika, U: Stjepan Babić [et al.]: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika : nacrti za gramatiku. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1991., ISBN 86-407-0014-1
  • Dragutin Raguž: Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada, Zagreb, 1997., ISBN 953-176-057-8