Zamjenice

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zamjenice su u gramatikama mnogih jezika vrsta riječi koje zamjenjuju druge riječi (osobito imenice), i riječi izvedene iz njih.

Ovo nije stroga definicija: zamjenice su skupina u koju su ugurane "gramatičke imenice i pridjevi", a naslijeđena je iz latinske gramatike. U gramatikama različitih jezika se različite riječi svrstavaju u zamjenice. Tako n.pr. neke hrvatske riječi gramatike hrvatskog jezika svrstavaju u zamjenice, a odgovarajuće francuske riječi gramatike francuskog ne svrstavaju u zamjenice.

Zamjenice imaju bitnu gramatičku funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u hrvatskom) postoje dvostruki oblici (kraći i duži, slobodni i vezani...) nekih zamjenica koji se različito koriste (n.pr. u hrvatskom genitiv mene ima i skraćeni enklitički (nenaglašeni) oblik me koja mora stajati na drugom mjestu u rečenici).

U hrvatskom jeziku[uredi VE | uredi]

U hrvatskom su zamjenice promjenjiva vrsta riječi kojima se zamjenjuju druge imenske riječi (imenice i pridjevi). Njima se označava, ali ne upućuje.

To je heterogena skupina riječi različitih gramatičkih oblika i služba. Tradicijski se dijele prema značenju, funkciji i oblicima. Podjela koja slijedi odnosi se na tradicijski opis standardnog hrvatskog jezika.

Terminologija nekih vrsta zamjenica je sporna (lične ili osobne). Tradicijski se rabi termin lične, a u novije vrijeme često se koristi osobne. Razlika je isključivo terminološka; argument za oblik lične je da se te zamjenice odnose i na glagolska lica, a ne samo na osobe.

Podjela zamjenica prema značenju[uredi VE | uredi]

  • osobne - npr. ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona - mijenjaju neku imenicu ili označavaju govornika ili osobu na koju se odnosi rečenica. Zamjenica vi piše se velikim slovom, samo kada se u pisanom sporazumijevanja obraćam odrasloj osobi, npr. Molim Vas, profesorice!
  • povratne zamjenice - sebe/se - mijenja osobu koja je označena drugdje u rečenici, odnosno mogu značiti uzajamnost odnosa među subjektima
  • posvojne zamjenice - npr. moj, tvoj, njegov, njezin/njen, naš, vaš njihov - odnose se prema osobnim zamjenicama kao posvojni pridjevi prema imenicama; upotrebljavaju se kao posvojni pridjevi.
  • povratno-posvojne zamjenice - npr. svoj - kao za posvojne zamjenice, samo se izvode iz povratnih
  • pokazne zamjenice - npr. ovaj, taj, onaj, ovakav, takav, onakav, ovo lik, tolik, onolik - upućuju na riječ uz koju stoje i izriču u blizini koje se osobe/lice to nalazi.
  • upitne zamjenice - npr. Tko? Što? Kakav? Koji? Čiji? Kolik? - pomoću njih postavljamo pitanja.
  • odnosne zamjenice - npr. tko, što, kakav, koji, čiji, kolik - povezuju dvije jednostavne rečenice.
  • neodređene zamjenice - npr. netko, nešto, nekakav, neki, nečiji, nekoliko... - zamjenjuju nešto neodređeno.

Podjela zamjenica prema funkciji[uredi VE | uredi]

  • pridjevske (koje zamjenjuju pridjeve) sve su preostale.

Podjela zamjenica prema oblicima[uredi VE | uredi]

  • osobne zamjenice
  • posvojne zamjenice 3. l. jd.
  • ostale zamjenice i zamjenički pridjevi sav i sam (značenja: osobno, glavom)
  • zamjenički pridjevi

Gore je izložena podjela i definicija tradicijska. O statusu zamjenica vode se rasprave. Npr. u izrazu Ivanov pas riječ Ivanov možemo zamijeniti posvojnom zamjenicom njegov:

Ivanov pasnjegov pas

Uvijek se možemo vratiti i na punu formu. Međutim, u izrazu ovaj pas ne postoji pridjev kojeg smo zamijenili pokaznom zamjenicom:

? → ovaj pas

Slično se može pokazati i za npr. zamjenicu ja: ona je jedina riječ koja označava osobu u 1. licu jednine, pa se ne može zamijeniti, već samo izostaviti.

Posvojne zamjenice se često pogrešno upotrebljavaju umjesto povratno-posvojne zamjenice "svoj": umjesto uzmi tvoju olovku treba uzmi svoju olovku.

U drugim jezicima[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]