Puza
| Puza | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Fungi |
| Divizija: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Physalacriaceae |
| Rod: | Armillaria |
| Vrsta: | A. mellea |
| Dvojno ime | |
| Armillaria mellea (Vahl) P. Kumm., 1871 | |
| Baze podataka | |
Puza, medenjača, mraznica ili puzica (lat. Armillaria mellea) je uvjetno jestiva gljiva iz porodice Armillaria. Raste u Europi i Sjevernoj Americi, isključivo na drvetu ili panjevima, u zbijenim grmićima ili busenovima. Može se naići i na pojedinačno rastuće primjerke. Boja klobuka jako varira, od svijetle, medu slične boje pa do dosta tamnijih tonova iste, s tim da je srednji dio klobuka uvijek tamniji. Na stručku se nalazi i prsten. Za jelo se beru samo mlađe gljive, zatvorenog ili tek rastvorenog klobuka. Neki ljudi ovu gljivu ne podnose, jer su stariji primjerci teško probavljivi. Gljiva je i ljekovita, a u mraku navodno svijetli. Izvrsna je gljiva za kiseljenje. Posebno je cijenjena u Rusiji, Ukrajini, Italiji i Japanu.
Klobuk puze je širok od 5 do 10 centimetara, prilično mesnat, žućkast poput meda, ponekad rđastožut u raznim nijansama, pokriven je tamnijim čehama (ljuskicama) koje se gube ili ostaju trajno; rub je dosta ucrtkan, najprije okruglast, pa konveksan i na kraju potpuno otvoren.
Listići su gusti, najprije bijeli, kasnije crvenkasto naprašeni, prirasli na stručak ili zupčasto silazeći.
Stručak je visok do 15 centimetara, žutosmeđ, prema dnu crnkast, cilindričan; na donjem dijelu odebljan, vlaknast, pun pa šupalj, pod klobukom bijelocrvenkast i ucrtan; nosi bjelkast, tkaninast i trajan vjenčić.
Meso je bijelo ili blijedo, miris gljivlji, okus neizražen.
Spore su eliptične, u masi bijele, 5 – 10 x 5 –6 μm.
U dodiru sa sumpornom kiselinom H2SO4 meso se oboji crveno, s laktofenolom postaje smeđeljubičato, dok s kalijevom lužinom meso postaje trenutačno smeđe.
Raste u jesen u hrastovim i grabovim šumama, te na crnogoričnim panjevima.
Puza je uvjetno jestiva, prilično dobra; upotrebljava se samo klobuk jer je stručak tvrd i vlaknast. Teško je probavljiva, pa kod nekih ljudi izaziva povraćanje.[1]
Kako je ova gljiva bogata vitaminima i mineralima smatra se za dobar tonik,te jača imunitet.Po kineskim istraživanjima ima izrazito antikancerogeno djelovanje.U Kini se od puze proizvode tablete koje djeluju na nesanicu,neurasteniju i neuroze te glavobolju,smanjuje visoki tlak ,povoljno utječe na vid,djeluje na gastritis,te pomaže kod bolesti dišnih organa.[2]
Puza raste isključivo na panjevima, ali može rasti i po živom stablu hrasta. Boje je vrlo promjenjive; pa je moguća zamjena s jestivom panjevčicom (lat. Pholiota mutabilis) koja ima slabašan vjenčić i listiće oker boje. Prilično je teško pomisliti da se može zamijeniti nejestivim gljivama koje rastu busenasto na istom staništu. Sumporača (lat. Hypholoma fasciculare) ima zelenkastoplave listiće, sumporaste je boje i nema vjenčića. Crvenkasta panjevčica (lat. Hypholoma lateritium) je pretežno crvenkaste boje i nema vjenčića.
| Dio gljive | Svježa gljiva | Suha tvar | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Voda | Suha tvar | Bjelančevina | Masnoće | Manitol | Šećer | Celuloza | Екstraktivne tvari | Pepeo | |
| Stručak | 92,53 | 7,47 | 26,91 | 4,62 | 9,16 | 2,91 | 44,07 | 3,52 | 8,81 |
| Klobuk | 92,80 | 7,20 | 28,16 | 4,92 | 10,74 | 3,18 | 37,58 | 4,50 | 10,92[3] |
- Grlić, Lj., "Samoniklo jestivo bilje", Zagreb, 1980.
- Ewald Gerhardt: *BLV-Handbuch Pilze", München 2006, ISBN 3-8354-0053-3
- Višnevskij,M. Lekarstvene gribi - bolšaja enciklopedija,Moskva 2014.
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
- ↑ Višnevskij,M. Lekarstvene gribi - bolšaja enciklopedija,Moskva 2014.,str.64-65
- ↑ Фотинюк Ф. І. Гриби, Lavov 1961., str. 31