Pinus roxburghii

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pinus roxburghii
P. roxburghii, Uttarakhand, Indija
P. roxburghii, Uttarakhand, Indija
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1]

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Razred: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Pinus
Podrod: Pinus subg. Pinus
Sekcija: P. sect. Pinus
Podsekcija: P. subsect. Pinaster
Vrsta: P. roxburghii
Dvojno ime
Pinus roxburghii
Sarg.
Raspon
Raspon i stanište
Raspon i stanište

Pinus roxburghii, poznat i kao dugolisni indijski bor,[2] vrsta je bora porijeklom s Himalaje . Ime je dobio po Williamu Roxburghu.

Raspon i stanište[uredi | uredi kôd]

Njegovo nativno područje proteže se od Tibeta i Afganistana preko Pakistana, preko sjeverne Indije u Jammuu i Kašmiru, Himachal Pradeshu, Uttarakhandu, Sikkimu, Arunachal Pradeshu), Nepalu i Butanu, do Mjanmara..[1][2] Općenito se javlja na nižim nadmorskim visinama od ostalih borova na Himalajama, u rasponu od 500 do 2000 m/nm, povremeno i do 2,300 m. Ostali Himalajski borovi su Pinus wallichiana, Pinus bhutanica, Pinus armandii (kineski bijeli bor), Pinus gerardiana i Pinus densata (Tibetanski bor) i Pinus kesiya (Khasijski bor).

Opis[uredi | uredi kôd]

Pinus roxburghii je veliko stablo koje doseže visinu od 30–50 m s promjerom debla do 2 m , iznimno 3 m. Kora je crveno-smeđa, gusta i s dubojim pukotinama na dnu debla, tanja i ljuskava u gornjoj krošnji. Listovi su igličasti, u svežnjevima od po tri, vrlo vitki, dugi 20–35 cm i izrazito žućkasto zeleni.

Češeri su jajoliko-stožasti, dugi 12–24 cm, u bazi široki 5–8 cm dok su zatvoreni. Isprva su zeleni, a sazrijevaju u sjajno kesten-smeđu boju pri starosti od 24 mjeseca. Polako se otvaraju tijekom sljedeće godine ili nešto više, ili nakon zagrijavanja šumskim požarom, kako bi pustili sjeme, otvarajući se na 9–18 cm u širinu. Sjemenke su duge 8–9 mm, s krilima od 40 mm, a šire se vjetrom.

Odnosi s drugim vrstama[uredi | uredi kôd]

Pinus roxburghii usko je povezan sa Pinus canariensis (Kanarski bor), Pinus brutia (Brucijski bor) i Pinus pinaster (Primorski bor), a sve ove vrste s njim dijele mnoga obilježja. Relativno je nepromjenjiva vrsta, s konstantnom morfologijom u cijelom rasponu.

Ekologija[uredi | uredi kôd]

Šuma Pinus roxburghii u Uttarakhandu, Indija

Nakupljeni tepih iglica na šumskom tlu ispod ovih stabala stvara nepovoljne uvjete za rast mnogih uobičajenih biljaka i drveća. Najčešće stabla koja mogu rasti u ovom okruženju su rododendron, Quercus leucotrichophora i stabla iz porodice Ericaceae. Himalajska kopriva također, čini se, dobro uspijeva pod ovim drvetom.

Gusjenice moljca Batrachedra silvatica, koliko je poznato, žive samo na ovom boru. Velika čaplja Ardea insignis živi na ovom boru.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Farjon, A. 2013. Pinus roxburghii. IUCN Red List of Threatened Species. 2013: e.T42412A2978347. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42412A2978347.en
  2. 2,0 2,1 Pinus roxburghii. Germplasm Resources Information Network (GRIN). Agricultural Research Service (ARS), United States Department of Agriculture (USDA). Pristupljeno 26. siječnja 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Pinus roxburghii
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pinus roxburghii
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Pinus roxburghii