Prijeđi na sadržaj

Piramatovci

Izvor: Wikipedija
Piramatovci
Država Hrvatska
Županija Šibensko-kninska
Općina/gradSkradin
Najbliži veći gradSkradin
Površina10 km2 [1]
Visina173 mnm
Koordinate43°54′32″N 15°49′53″E / 43.90883757739265°N 15.831384112747104°E / 43.90883757739265; 15.831384112747104
Stanovništvo (2021.)
 ukupno209 [2]
 – gustoća21 st./km2
Odredišna pošta22222 Skradin [3]
Pozivni broj+385 (0)22
AutooznakaŠI

Zemljovid

Piramatovci na zemljovidu Hrvatske
Piramatovci
Piramatovci

Piramatovci na zemljovidu Hrvatske

Piramatovci su naselje u sastavu Grada Skradina, u Šibensko-kninskoj županiji. Nalaze se između Skradina, Benkovca i Đevrsaka.

Zemljopisni položaj

[uredi | uredi kôd]

Piramatovci se nalaze 13 kilometara sjeverozapadno od Skradina, neposredno uz državnu cestu D56 koja prolazi oko 500 metara sjeverno od naselja.

Naselje je razvedeno, sa središnjim selom smještenim u duljini od dva kilometra uzduž južne padine brda Kosa iznad Piramatovačkoga polja. Istočni dio sela nekadašnji je zaselak Karbošić. Izdvojeni su zaseoci Galići na zapadu, smješteni iza borove šume zapadno prema Bribirskim Mostinama (iznad sela Krković), te zaselak Bilostanovi, smješten južno od Karbošića s druge strane Piramatovačkog polja. Selo ima dva cestovna ulaza sa D56, zapadni nešto istočno od Bribirskih Mostina (s lokacije zvane Piža) i istočni s raskrižja državne ceste za Bribir, a koji je danas kroz Bilostanove i Krković spojen s državnom cestom D59, koja je izgrađena kroz Piramatovačko polje nakon Domovinskog rata (trasa Bribirske Mostine – Galići – Krković).

Piramatovačko polje je tipična krška sinklinala, gotovo paralelnih dužih rubova, izdužena u pravcu sjeverozapad-jugoistok oko 6 kilometara, široka prosječno 1,5 km. S dviju dužih strana je omeđeno nizom niskih vapnenačkih brežuljaka relativne visine 30-70 metara u odnosu na polje (150 do 210 m nadmorske visine). Na sjeverozapadu se zona obradivog tla Piramatovačkog polja nastavlja u znatno šire Žažvićko polje, što je početak Ravnih kotara, od kojega ga dijeli jaruga potoka Bribirčica (Bribišnica). Jugoistočno od Ždrapnja granicu Piramatovačkog polja čini potok Mokrica, nakon kojega se dalje prema jugoistoku površina obradivog tla znatno sužava te u širini od 200 do 500 m nastavlja do grada Skradina i kanjona rijeke Krke.[4] Piramatovačko polje obilato je izvorima, a zimi i u rano proljeće plavi niža područja te tada veći dio sjeverozapadne polovice polja i njegov jugoistočni kraj prekrivaju sezonske bare.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Područje Piramatovaca (Piramatovačko polje) naseljeno je od davnina. Arheološki nalazi (naseobine i groblja) iz neolitika i eneolitika pronađeni su na lokalitetu Rašinovac u blizini Ždrapnja 2013. godine i lokalitetu Vrbica (južnije od zaseoka Galići) 1961. godine – kao i na obližnjim lokalitetima oko Bribira – te pri slučajnim nalazima u poljima,[4] a pripadaju danilskoj kulturi.[5] Na lokalitetu Vrbica pronađena je i starohrvatska nekropola s više od 130 grobova.[5] Cijelo je područje poznato po brojnim nalazima (lončarija, nakit, ostruge, alat, stećci i sl.) s više groblja (uključujući i okolicu crkve sv. Bartula u Ždrapnju). Najpoznatiji je starohrvatski nalaz kameni natpis s imenom kneza Branimira (1909., 1911.) iz crkve u Ždrapnju.[6] Poznati su i rimski pronalasci.

O Piramatovcima nema podataka prije kraja turskog razdoblja, ali prema izvorima tu su u srednjovjekovnom periodu imanja i polja posjedovali plemići i knezovi iz Bribira.[6] God. 1415. zabilježen je spomen sela villa Dobricich maior,[6] odakle dolazi staro ime zaseoka Dobričić (blizina današnjih Galića).

Po predaji naziv naselja dolazi od osmanlijskog gospodara Pirama ili Piramatovca.[7][6] Selo se pod današnjim imenom prvi put spominje u župnim maticama iz 1709. godine. Karbošić je zabilježen kao izdvojeni zaselak u maticama 1718., a nazivao se Kaditopić, Skaditopić te Kadibašić.[7] Današnji zaselak Galići vođen je pod imenom Dobričić u popisima od 1718. Zaselak Bilostanovi nastao je početkom 20. stoljeća dijeljenjem imanja među tradicijskim porodičnim zadrugama, a na mjestu nastambi ("stanova") za stoku koja se odatle tradicionalno tjerala na ispašu u Guduču.

Područje na kojem se nalaze Piramatovci palo je u 16. st. pod tursku vlast s osmanlijskim osvajanjem Skradina i Knina 1522., Benkovca 1527. te Zemunika 1571., no stanovništvo se održalo do Kandijskog rata. Mletačka Republika preuzela je taj kraj 1683./1684., a 1797. selo pripada Ilirskim pokrajinama koje pak 1809. preuzima Habsburška Monarhija. Selo je za Drugoga svjetskog rata Rimskim ugovorima dio Italije 1941.-1943. U tom je području djelovala Dobrovoljačka antikomunistička milicija (Banda) te Sjevernodalmatinski partizanski odred (Sjevernodalmatinski bataljon) pa su neki Piramatovčani bili u Bandi, neki u partizanima, a neki su pristupili ustašama. U partizanskim postrojbama poginulo je 15 Piramatovčana, najveći dio njih kao pripadnici Pete dalmatinske brigade i Sedme dalmatinske brigade.[8] Partizanske vlasti na smrt su osudile 13 seljana (od toga šestoricu kao "talijanske bandite", trojicu kao talijanske špijune te trojicu kao ustaše).[9]

Piramatovci su se od 1991. do 1995. godine nalazili pod srpskom okupacijom, tj. bili su u sastavu tzv. SAO Krajine. Selo je napadnuto 31. srpnja 1991., a osvojeno, nakon granatiranja 5. listopada 1991., u dvama tenkovsko-pješadijskim napadima 8. i 9. studenoga 1991. godine. Posljednji stanovnici napustili su selo 20. ožujka 1992.[7] Stanovništvo je to razdoblje provelo u progonstvu, smješteno u hotelskom naselju Solaris, a poslije i u Šibeniku te u Vodicama. U selu je evidentirano šest žrtava ratnih zločina nad civilnim stanovništvom.[10][11] Jedna je osoba stradala od posljedica rata (minsko polje),[11] a dvojica Piramatovčana poginula su u Domovinskom ratu kao pripadnici Hrvatske vojske. Selo je oslobođeno u Operaciji Oluja u kolovozu 1995. godine.

U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata selo je razvijalo poljoprivrednu proizvodnju (maslinarstvo, vinogradarstvo, ovčarstvo), uz rad, pretežito muškaraca, u šibenskoj industriji teških metala. Velik je broj rođenih nakon rata, napose 1950-ih, iselio radi zaposlenja (mahom u Zagreb, Njemačku i Švicarsku). Selo je elektrificirano u drugoj polovici 1960-ih, asfaltnu cestu dobilo je neposredno pred Domovinski rat, a vodovod i telefon nakon Domovinskog rata. Danas prevladava maslinarstvo te, zbog neposredne blizine Nacionalnog parka Krka i Vodica, posebno potaknut izgradnjom Autoceste A1 2005. godine, seoski turizam. Najbliži ulazi na A1 su čvor Skradin i čvor Pirovac.

U selu je djelovala Područna škola Piramatovci, odjel Osnovne škole Skradin, obnovljena nakon Domovinskog rata. Škola je 2013. imala svega dva učenika,[12] a ukinuta je 2024. godine.[13] Prije Domovinskog rata djelovala je kao niža osnovna škola, a viši razredi pohađali su se u Osnovnoj školi "Braća Ribar" u Bribirskim Mostinama. Od 2024. kroz selo, s uvođenjem nove aubobusne županijske mreže ŠIKbus, prometuju izvansezonske (školske) linije Skradin – Bribirske Mostine i Vodice – Bilostanovi (Piramatovci), koje služe za prijevod đaka u skradinsku i vodičku školu.

Crkvena povijest

[uredi | uredi kôd]

Od osmanskih vremena ovo su područje opsluživali franjevci iz samostana na Visovcu. Župa Svih Svetih osnovana je oko 1710. sa sjedištem u Krkoviću[7] te je i danas zajednička župna crkva Piramatovaca i Krkovića crkva Svih Svetih koja se nalazi na brežuljku sa zajedničkim grobljem obaju naselja (Groblje Svi Sveti, Krković) kod zapadnog ulaza u Krković, na jugozapadnoj strani Piramatovačkog polja. Župa je, prema sačuvanim maticama, u početku obuhvaćala zaseoke Vaćani, Ždrapanj, Bubić, Sonković, Kovačević, Kaditopić (današnji Karbošić), Piramatovci, Mecanovci, Dobričić, Pećane, Međare, Lađevci, Prukljan, Krković, Bribir i Đevrske, iz kojih je 1735. izdvojena župa u Sonkoviću (s Vaćanima i Ždrapnjom).[14] Nakon ukidanja Skradinske biskupije 1829. župa je pripala Šibenskoj biskupiji. S izgradnjom novoga župnog doma u Piramatovcima 1876. u selo je premješteno sjedište župe Svih Svetih.[7] Kad je 1881. župa Čista predana župi Raslini, posluživali su je župnici Piramatovaca te je s vremenom i ona pripojena župi Svih Svetih, a osamostaljena je 1969. u župu Čista Velika. Župa Svih Svetih danas obuhvaća naselja Piramatovci, Krković, Vaćani, Ždrapanj, Bribir, Žažvić, Bubić, Bilostanovi, Gračac, Cicvare i Lađevci,[14] a sjedište joj je u Piramatovcima.

Župa obilježava spomendan svetog Roka. Kako se u području župe, uz cestu koja spaja Karbošić i Bilostanove, nalazi starohrvatska crkva sv. Bartula u Ždrapnju, koji je suzaštitnik župe Svih Svetih, obilježava se i njegov spomendan, a u novije vrijeme stanovnici Karbošića na crkvenom groblju oko sv. Bartula imaju obiteljske grobnice.

Povijesni lokaliteti

[uredi | uredi kôd]
  • Arheološko nalazište Vrbica – zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske (Lista zaštićenih kulturnih dobara RST-0668).[15]
  • Župna crkva Svih Svetih u Krkoviću sa seoskim grobljem Svi Sveti Krković – spominje se u 15. stoljeću, a vjeruje se da je izgrađena na mjestu starije crkve.[6] Na njezinu mjestu sagrađena je 1989. nova crkva, koja je srušena u Domovinskom ratu u prosincu 1992.,[6] a obnovljena je 1997.
  • Seoska crkva Gospe od Milosti u središtu Piramatovaca – izgrađena je 1938.-1940. uz župni dom sagrađen 1876. godine. Župni dom obnovljen je 1978. godine. Srušene u Domovinskom ratu 1991., obje su građevine obnovljene neposredno nakon Domovinskog rata.[14][16]
  • Kapela sv. Roka – nalazi se u starom dijelu Piramatovaca, ponad sela, a potječe najkasnije iz 15. stoljeća.[7] Zabilježena je prvi put u izvorima kao porušena 1671. te opet 1767., a opisana kao ruševna 1831.[7] Kao preventivno zaštićeno kulturno dobro (2002),[17] restauratorski je obnovljena 2008. godine.[6]
  • Kompleks crkve sv. Bartula i ranokršćanske bazilike u Ždrapnju – zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske (Lista zaštićenih kulturnih dobara RST-0717-1973).[18] Crkva je obnovljena nakon Domovinskog rata, a kompleks se nalazi dijelom u k.o. Piramatovci, a dijelom u k.o. Vaćani. Danas se tu nalazi i novo seosko groblje Sveti Bartul Ždrapanj.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Prema popisu iz 2011. godine naselje je imalo 275 stanovnika.[19]

Naselje Piramatovci: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
183
473
250
222
275
322
340
453
521
567
566
613
517
484
341
275
209
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1857. i 1869. sadrži podatke za naselje Međare, a u 1869. za naselja Cicvare, Krković i Lađevci. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Šport

[uredi | uredi kôd]

U selu djeluju malonogometni klub MNK Piramatovci i Boćarski klub Piramatovci.

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. 1 2 Podrug, Emil i dr. 2018. Rašinovac near Ždrapanj (northern Dalmatia) – An early neolithic site. Archaeologia Adriatica. 12: 47–97 Prenosi https://hrcak.srce.hr/241089
  5. 1 2 Arheološko nalazište Vrbica. Staze.hr. Pristupljeno 17. listopada 2025.
  6. 1 2 3 4 5 6 7 Juric, Ante. 2018. Ravni kotari i Bukovica: naselja – sakralni objekti, utvrde i arheološka nalazišta (kulturno-povijesni pregled). Ogranak Matice hrvatske Skradin. Skradin. ISBN 9789537868017
  7. 1 2 3 4 5 6 7 Bačić, fra Stanko. 1995. Župa Svih Svetih Piramatovci. Verbum. Šibenik.
  8. ↑ Berović, Dane. 1978. Žrtvama do pobjede i slobode: zbornik poginulih boraca, žrtava fašističkog terora i žrtava rata šibenske općine od 1941-1945. godine. Općinski odbor SUBNOR-a Šibenik. Šibenik.
  9. ↑ Matković, Blanka, i Pažanin, Ivan. 2011. Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e – dokumenti (PDF). Hrvatska družba povjesničara "Dr. Rudolf Horvat". Pristupljeno 19. listopada 2025.
  10. ↑ Piramatovci: Potraga za pravdom traje i nakon tri desetljeća. Infovodice. 4. studenoga 2023. Pristupljeno 16. listopada 2025.
  11. 1 2 5. siječnja 1992. Zločini srpske vojske – četnički masakri u župi Krković i selima šibenskog zaleđa. Narod.hr. 5. siječnja 2022. Pristupljeno 16. listopada 2025.
  12. ↑ Susret s učenicima Osnovne škole Skradin. Pravobranitelj za djecu. 3. svibnja 2013. Pristupljeno 19. listopada 2025.
  13. ↑ Osnovna škola Skradin. 25. srpnja 2024. Izmjene i dopune Statusa Osnovne škole Skradin (PDF). Pristupljeno 19. listopada 2025.
  14. 1 2 3 PIRAMATOVCI Župa Svih Svetih, Šibenska biskupija. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. 23. travnja 2020. Pristupljeno 16. listopada 2025.
  15. ↑ Arheološko nalazište Vrbica. Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pristupljeno 19. listopada 2025.
  16. ↑ Srušeni objekti Provincije za vrijeme Domovinskog rata. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. 6. travnja 2020. Pristupljeno 17. listopada 2025.
  17. ↑ Izvod iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 1/2005 – Lista preventivno zaštićenih kulturnih dobara. Narodne novine. 14. rujna 2005. Pristupljeno 19. listopada 2025.
  18. ↑ Kompleks crkve sv. Bartula i ranokršćanske bazilike. Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pristupljeno 19. listopada 2025.
  19. ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.
Članak Piramatovci koji govori o naselju u Hrvatskoj je mrva: začetak enciklopedijskog članka. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Wikipedije.
Portal Hrvatske: pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Piramatovci&oldid=7324111"