Pokolj na Kočevskom Rogu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Pokolj na Kočevskim Rogu označava pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u regiji Kočevskog roga., u sklopu jugokomunističkog revolucionarnog terora 1945. godine. Bez suđenja masovno su ubijali vojnike i civile, među kojima je bilo najviše Hrvata ali i osoba iz drugih bivših jugoslavenskih republika.

Simo Dubajić je kao prvi javno progovorio (i to na televiziji) o poslijeratnim zločinima jugokomunista u Sloveniji.

Izjavio je da je i sam sudjelovao u masovnim smaknućima ljudi. Javno se je pokajao za zlodjela koja je počinio.

Dubajić je izjavio da je "ubojstva činila dalmatinska brigada, a Milka Planinc je kao komesarka osobno birala komuniste koji bi ubijali žrtve".

"Slobodna Dalmacija" od 12. rujna 1999. donosi izjavu OZNI-nog partijskog sekretara Alberta Svetine da su na Kočevskom Rogu komunisti pobili najmanje 40.000 osoba, muškaraca, žena i djece.

Zarobljenici su uglavnom bili zaklani i bačeni u dvije kočevske gudure.

Osim protiv Sime Dubajića do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu podignute istrage ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj.

Kronologija[uredi VE | uredi]

U svezi s ovim pokoljem je činjenica o dvojnoj zapovjednoj crti u partizanskoj paravojsci. Svaka postrojba i pojedini veći ratni pothvati koje su se provodili imali su dva zapovjedna lanca. Jednim je zapovijedao vojni zapovjednik koji je imao ograničenu samostalnost pri vođenu borbenih djelovanja. Druga linija zapovijedanja imala je na čelu tzv političkog komesara.[1] Taj je povjerenik Komunističke partije imao zadnju riječ kod donošenja svih bitnih vojnih odluka i bio je svima nadređena osoba u svakom pogledu. [2] Na Kočevskom Rogu to je bila jedna osoba ženskog spola, kasnije jedna od najistaknutijih vođa komunističke Jugoslavije. Bila je nadređena Simi Dubajiću, a oboje su bili časnici 11. dalmatinske brigade 26. dalmatinske divizije u Sloveniji. [3] Dubajić u svojoj knjizi tvrdi da je to bila Milka Planinc, kasnije jedna od vodećih rukovodilaca komunističke Jugoslavije; suočena s takvim optužbama, ona ih je 2007. godine odbacila.[4]

Odluka o komesaru koji će biti nadređen Dubajiću donesena je na pijanci najužeg vodstva Komunističke partije Jugoslavije na čelu s Titom u Ljubljani. Dubajić i ta komesarka su se za tu zadaću izborili dragovoljno.[5] Nakon što su postavljeni, generalštab i njih dvoje su isplanirali svaku pojedinost pokolja do u tančine. Među pripadnicima 11. dalmatinske brigade izabrali su dragovoljce koji su bili voljni pobiti tolike ljude. Potom su ih poveli u prašumsko područje Kočevskog Roga. Za izvršenje je uključena jedna slovenska partizanska postrojba nepoznate designacije, koja je također podređena Dubajiću i komesarci. [6] Pretpostavlja se da je njihova uloga bila u tome što su dobro poznavali skrivena mjesta pogodna za masovno ubijanje i skrivanje leševa, pa su odredili vodiče za ta mjesta.[7]

O pokolju su na radiju prvi neuvijeno progovorili - izvori na srpskom. Radilo se o programu britanske radijske postaje BBC-a na srpskom jeziku. Te je 1976. pisac knjige Jugoslovensko ratno proleće (Jugoslavensko ratno proljeće) Borivoj Karapandžić u razgovoru za emisiju tog radija neuvijeno rekao imena naredbodavaca i počinitelja. [8] Novi je osvrt opet bio na BBC-u. Razgovarali su 1977. s Milovanom Đilasom o njegovoj knjizi Vreme ratno koja nije bila objavljena u Jugoslaviji. Đilas je tad nevoljko priznao da je bio jedan od naredbodavaca ovog pokolja, jer je bio član najvišeg partijskog tijela, politbiroa KPJ. Kasnije se kajao i taj je zločin nazvao besmislenom akcijom odmazde nad običnim, nevinim seljacima, koji su bježali od komunističkog nasilja. Ni on se nije ustručavao javno reći imena izvršitelja pokolja i dužnosti koje su poslije obnašali.[9]

BBC nije stao na tome. U emisiji 1983. dali su recenziju članka grofa Nikolaja Tolstoja, britanskog povjesničara koji je izašao u časopisu Encounter. Ondje je naveo imena glavnih izvršitelja u ovom pokolju, među njima javno prozvavši stanovitu visoku jugoslavensku partijsku i državnu dužnosnicu. Tolstoj je o tome još detaljnije govorio 1990. na Radio Zagrebu u emisiji koja je trajala sat i pol, objavivši podatke koje mu je dva dana prije rekao Simo Dubajić. Tada je Dubajić objasnio svoju snagu za višednevno iscpljujuće ubijanje ljudi svojim mladalačkim komunističkim fanatizmom. [10] Dubajić je još poslije istupao usmeno i pismeno, ponegdje su mu podatci bili nedosljedni, uz izljeve primitivizma, no unatoč tome rasvijetlio je okolnosti ovog pokolja, uključujući i dvojbe o zapovjednom lancu.[11]

Vrijedan i detaljan opis događaja prikupio je Zoran Božić 1992. godine iz svjedočanstvo jednog sudionika tog pokolja danog 1992. godine. Taj počinitelj pokolja svjedočio je o svojim duševnim mukama nakon strašnog zločina u kojem je sudjelovao, a u kojem se prema njegovom kazivanju žrtvama prije bacanja u jamu čupalo zlatne zube. Taj počinitelj svjedoči da su se dragovoljci dva dana prije upućivanja na masovno stratište u Kočevskom rogu dva dana "zagrijavali" ubijanjem manjih skupina zarobljenika.[12]

Svjedočenje Ivana Gugića[uredi VE | uredi]

2002. godine objavljuje glasilo Hrvatskog informativnog centra "Dom i svijet" svjedočanstvo partizana Ivana Gugića, sačinjeno 1953. godine, u kojem svjedoči o formiranju postrojbe od oko 70 dragovoljaca iz sastava XI. dalmatinske brigade, koji su krajem svibnja 1945. godine na zapovijed stožera 26. dalmatinske divizije upućene na zadatak likvidiranja zarobljenika; Gugić je bio pripadnik čete koja je osiguravala širi prostor na kojem je ta posebna postrojba "najpouzdanijih komunista" ubijala zarobljenike. U prilično preciznom izlaganju, Gugić svjedoči da prema količini odjeće koja je poslije složena (zarobljenike se prije pogubljenja skidalo) proizlazi da je pobijeno oko 30.000 zarobljenika. Među pobijenima je bila grupa od oko 200 dječaka u dobi od 14 - 16 godina, a Gugić je vidio i grupu od 10 do 15 žena, koje su na samom stratištu svučene do gola prije ubijanja i silovane od krvnika. Većina žrtava ubijena je pucanjem u zatiljak, a neki su u jamu bacani i živi. Uz ustaše i domobrane, među pobijenima je bilo i četnika i slovenskih "belogardejaca", te nešto njemačkih vojnika i časnika.

Kao organizatore operacije, Gugić imenuje komesare Simu Dubajića i Ivana Bokeža.[13]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  2. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  3. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  4. Snježana Kobešćak, "Milka Planinc: Partizanski i Domovinski rat su antifašistički", Jutarnji list, 01. rujna 2007., pregledano 5. kolovoza 2016.
  5. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  6. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  7. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  8. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  9. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  10. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  11. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  12. "Kočevski Rog - nekažnjeni genocid", Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  13. "Ubijanja u Kočevskom Rogu", ispovijest Ivana Gugića, "Dom i svijet" br. 387, 30. svibnja 2002.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Kozina, France; Zajec, Milan; Dejak, France (1998): Ušli so smrti (slovenski). Hermagoras Verlag Klagenfurt, 224 str.
  • Griesser-Pecar, Tamara (2003): Das zerrissene Volk. Slowenien 1941-1946. Böhlau Verlag Wien, 604 str, ISBN 3-205-77062-5

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]