Simo Dubajić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Simo Dubajić (Kistanje, 1923.[1]Beograd, 8. srpnja 2009.) bio je jugoslavenski partizanski časnik koji je bio optužen za ratne zločine nakon završetka Drugog svjetskog rata i to za Pokolj na Kočevskim Rogu.

Službenu istragu protiv Dubajića pokrenulo je Državno odvjetništvo u Zagrebu tek u ožujku 2009. [2] Procjenjuje se da su komunistički partizani pod zapovjedništvom Dubajića od 26. svibnja do 5. lipnja 1945. ubili najmanje 13.000 ljudi[3] (broj kojega je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu izvelo u istražnom zahtjevu 2009. godine iz stanovitih britanskih procjena nastalih 1945. godine; sam Dubajić u svojoj knjizi iz 2006. god. spominje broj od 23.000 do 30.000 pobijenih).

Dubajić je 2006. godine izdao knjigu o pokolju pod naslovom Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga.[4]

Nakon što je prekinuo vojnu karijeru 1946. godine, studirao je filmsku režiju u Zagrebu, te je bio asistent režisteru Branku Baueru na filmovima - Sinji galeb (1953), Milijuni na otoku (1955.) i Ne okreći se, sine (1956). Samostalno je režirao tri kratka dokumentarna filma, “Posljednja lubara” (1954.), “Čelična karika” (1954.) i “Krka” (1955.).[5] U svijet filmaša i kulturnjaka se nije dobro uklopio, te se - navodno zbog "seksualno nekonvencionalnog ponašanja" - odselio u rodno Kistanje, gdje je čuvao ovce, te navodno s tri žene imao 13-ero djece.[6]

Prije preseljenja u Beograd 1991. bio je aktivan u stvaranju tzv. "Republike Srpske Krajine", na početku Domovinskoga rata.[7][8] Vodio je srpske paravojne jedinice Vuka Draškovića koje su djelovale u Slavoniji.[9]

Umro je 8. srpnja 2009. nakon duge bolesti u Beogradu.[10]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]