Pokret za neovisnost Katalonije

Izvor: Wikipedija
Razvijena katalanska zastava "Estelada" na demonstracijama za neovisnost Katalonije 2012
Demonstracije za neovisnost Katalonije održane 2010. godine u Barceloni
"L'Estelada Blava" (Plava Estelada), plava verzija separatističke zastave
"L'Estelada Vermella" (Crvena Estelada), crvena verzija separatističke zastave

U Kataloniji su povijesno ukorijenjene snažne separatističke težnje,[1] te ideja o Kataloniji kao neovisnoj državi ima predanu potporu znatnog dijela stanovništva.

Dana 23. siječnja 2013. godine, Parlament Katalonije je prihvatio - s 85 glasova "za", 41 "protiv" i uz dva odsutna zastupnika - Deklaraciju o suverenitetu i pravu na odlučivanje katalonskog naroda. U Deklaraciji se navodi da "Narod Katalonije ima - s osnova demokratskog legitimiteta - karakter suverenog političkog i legalnog entiteta." Dana 12. lipnja 2013. god. Ustavni sud Španjolske je tu deklaraciju proglasio neustavnom.[2][3]

Odmah nakon objave rezulata regionalnih izbora (za Parlament Katalonije) krajem studenog 2013. godine, na kojem su stranke što se zalažu za neovisnost Katalonije odnijele vrlo uvjerljivu pobjedu, najavljen je referendum za neovisnost

Predsjednik Katalonskog generaliteta Arturo Mas je u 20. prosinca 2013. godine službeno izvijestio 45 država o namjeri da se u Kataloniji 9. studenog 2014. godine održi referendum o neovisnosti. Referendumska pitanja bi trebala biti "Hoćete li da Katalonija postane država", te - ako se glasač odluči tako glasovati - "Hoćete li da Država bude neovisna".[4] Katalonsko vodstvo se poziva na činjenicu da su na regionalnim izborima održanima u Kataloniji 25. studenog 2012. godine stranke s otvoreno separatističkim programima osvojile 79% mjesta u regionalnom parlamentu (107 od ukupno 135 poslanika), te na istraživanja katalonske javnosti prema kojima neovisnost od Španjolske želi 82% građana.

Separatistički mural. Kao dio Katalonije naznačeni su obližnji Baleari i provincija Valencia, u kojima se također govori katalonskim jezikom

Predsjednik Vlade Španjolske Mariano Rajoy je već i prije nego što se Arturo Mas obratio međunarodnoj zajednici s najavom referenduma o neovisnosti Katalonije najavio da Španjolska neće dopustiti održavanje referenduma.[5] Vlada Španjolske koristi svoj utjecaj u Europskoj uniji da uvjerljivo prijeti kako bi Katalonija - ili bilo koja druga zemlja koja bi se odcijepila od neke zemlje-članice EU - bila u slučaju secesije isključena iz EU.[6]

Nakon što je Ustavni sud Španjoske u listopadu 2014. god. privremeno zabranio održavanje referenduma dok se ne donese konačna ustavnosudska odluka o njegovoj dopuštenosti, Arturo Mas je objavio da će se na zakazani datum 9. studenoga ipak održati pravno neobvezujuća konzultacija, koja bi se tehnički održala na isti način kao i planirani referendum - uz glasačka mjesta s glasačkim listićima i kutijama.[7] Vlada u Madridu poduzima pravne mjere da se održavanje i takve konzultacije spriječi.[8]

Na referendum, koji je održan kao "konzultativni", tj. takav koji nije pravno obvezujući, izašlo je oko 37% katalonskih birača - njih oko 2,3 milijuna. Od birača koji su izašli na referendum, 80,76 posto je odgovorilo pozitivno na oba referendumska pitanja: "Želite li da Katalonija postane država?" i "Ako to želite, želite li da ta država postane neovisna?" Daljnjih 10,07 posto odgovorilo je pozitivno na pitanje o državnosti Katalonije, ali se izrazilo protiv prijedloga da Katalonija postane neovisna od Španjolske.[9][10]

Nakon što je državno odvjetništvo u Kataloniji odbilo pokrenuti kazneni progon protiv predsjednika Artura Masa, postupak protiv A. Masa i njegovih najbližih suradnika su pokrenuli državni odvjetnici u Madridu.[11]

U napetoj situaciji nakon referenduma, Arturo Mas pokušava čvršće konsolidirati političke snage koje podupiru neovisnost Katalonije, što ne ide bez poteškoća.[12]

Katalonski nacionalisti se u svojim nastojanjima povezuju sa sličnim separatističkim pokretima u Europi: pri tome rado prikazuju srodnost sa separatizmima u Škotskoj, Flandriji i Bretanji - ali upadljivo izbjegavaju asocijacije s Baskijom, Sjevernom Irskom i Korzikom, gdje su separatizmi u razdoblju nakon II. svjetskog rata iskazivani također i terorističkim akcijama.[13]

Referendum o neovisnosti 2017. godine[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Katalonska Republika (2017.)

Uz protivljenje središnjih vlasti Španjolske i uz zabranu španjolskih sudbenih tijela, održan je 1. listopada 2017. godine referendum o otcjepljenju Katalonije od Španjolske, pri čemu bi Katalonija postala Republikom. Španjolska vlada je u Kataloniju uputila snažne policijske snage, koje su uz primjenu sile onemogućile glasovanje na mnogim biralištima. Uspjelo je ipak glasovati 42,2 posto birača, od kojih je preko 90 posto glasovalo za neovisnost Katalonije.[14]

Nakon referenduma, vlasti Kraljevine Španjolske su pokrenule kazneni progon protiv predsjednika Katalonije Carlesa Puigdemonta i njegovih ministara; osam katalonskih političara je završilo u pritvoru u Madridu. Sam Puigdemont se sklonio u Belgiju, koja je pokazala spremnost da mu pruži politički azil.[15].

U listopadu 2019. god., suđenje protiv 12 bivših visokih dužnosnika katalonske regionalne vlade je okončano presudom Vrhovnog suda Španjolske kojom ih se osuđuje na kazne zatvora u trajanju od 8 do 13 godina; bivši katalonski predsjednik Carles Puigdemont se u tom trenutku još nalazio u egzilu u Belgiji.[16] Povodom te presude u Kataloniji su opet izbili neredi, uz preko 400 ozlijeđenih u sukobima s policijskim snagama.[17]

Presude katalonskim vođama i protesti 2019.[uredi | uredi kôd]

U listopadu 2019. god osuđeno je na kazne od 9 do 13 godina zatvora devetoro katalonskih političkih vođa,[18] nakon čega su se u Kataloniji opet izbile masovne demonstracije. Usprkos pozivima Katalonskih vlasti da nemiri ostanu mirni, odmah od početka su počeli izbijati sukobi s policijom,[19] te je nakon 3 dana u demonstracijama u kojima je sudjelovalo preko pola milijuna ljudi bilo evidentirano 576 ozlijeđenih, od čega 206 policajaca.[20]

Egzil katalonskih vođa u Škotskoj i Belgiji[uredi | uredi kôd]

Suđenjem katalonskim vođama nije bio obuhvaćen bivši šef katalonske separatističke vlade Carles Puigdemont, koji se od 2017. godine nalazi u egzilu u Belgiji. On je 2020. god. izabran za zastupnika u Europskom parlamentu, kao i bivši ministri u njegovoj vladi Toni Comín - također u egzilu u Belgiji, te Clara Ponsatí, koja je u egzilu u Škotskoj. Svo njih troje se na izborima kandidiralo, nakon što su to u lipnju 2019. god. bili dopustili španjolski sudovi.[21] U ožujku 2021. godine, Europski parlament - u kojemu oni djeluju kao zastupnici - odlučio je na zahtjev španjolskih vlasti ukinuti zastupnički imunitet za ovo troje zastupnika, te će vlasti u Belgiji i Škotskoj moći razmotriti zahtjeve Španjolske za njihovim izručenjem.[22] Zahtjeve za njihovim izručenjem je Španjolska više puta obnavljala, kao i zahtjev za izručenjem ministra iste vlade Lluísa Puiga, koji je također u egzilu u Belgiji.[23] Puidgemont i dvoje bivših ministara njegove vlade su se protiv odluke Europskog parlamenta o ukidanju zastupničkom imuniteta žalili Sudu Europske unije, koji im je početkom lipnja 2021. godine vrati imunitet, do okončanja postupka pred tim sudom.[24]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ "Catalans join hands in huge human chain for independence from Spain" "The Guardian" 11.9.2013. (engl.)
  2. ↑ "The Catalan Parliament approves the ‘Declaration of sovereignty and the right to self-determination by the people of Catalonia’" Catalan News Agency 23.1.2013. (engl.)
  3. ↑ "The Spanish Constitutional Court maintains the suspension of the Catalan Declaration of Sovereignty", CNA, 12. srpnja 2013.
  4. ↑ "President Artur Mas explains the process under way to decide the future of Catalonia"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. siječnja 2014. (Wayback Machine) tekst sa službenih stranica Predsjednika Katalonskog genaraliteta od 02.01.2014. godine, s linkovima na PDF-ove sa pismom Predsjednika upućenim Prvom ministru i Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske od 20.12.2013.G.T., te sa Memorandumom br. 2. Sekretarijata vanjskih poslova i Europske unije Odjela predsjedništva Katalonskog generaliteta od 13.12.2013. Pristupljeno 4.1.2013. (engl.)
  5. ↑ Službene stranice Vlade Španjolske: "Self-determination poll announced in Catalonia 'is unconstitutional and will not be held', says Mariano Rajoy"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. siječnja 2014. (Wayback Machine), 12.12.2013. (engl.)
  6. ↑ Eur.Activ.Com "Brussels says an independent Catalonia would need to leave EU", 13.9.2013. (engl.)
  7. ↑ "Catalonia Cancels Vote to Secede From Spain, but Calls for Nonbinding Ballot", Raphael Minder za "The New York Times" 14.10.2014.
  8. ↑ Eur.Activ.Com "Spain moves to block Catalonia’s independence ‘consultation’", 28.10.2014.
  9. ↑ "The 9 November poll in Catalonia"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2014. (Wayback Machine), Dr Claire Colomb i Dr Uta Staiger za "European Institute", 13. studenog 2014.
  10. ↑ "9N/2014", "Results of the participation process", službene stranice Generaliteta Katalonije, pristupljeno 6. prosinca 2014. god.
  11. ↑ "Spanish prosecutors file referendum suit against Catalan leader Mas","Deutsche Welle", 21.studenog 2014. god.
  12. ↑ "Not all pro-independence parties are willing to join Catalan President’s shared electoral list", CNA, 26.11.2014.
  13. ↑ Stranice EPI - European Partnership for Independence  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. listopada 2013. (Wayback Machine), posjećeno 4.1.2014. (engl.)
  14. ↑ Hina. 2. listopada 2017. Tisuće marširale Barcelonom u znak prosvjeda protiv nasilja. N1 TV. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2017. Pristupljeno 5. listopada 2017.
  15. ↑ Petar Kliškinić. 4. studenoga 2017. "Katalonski ministri završili u zatvoru, krenuli veliki protesti",. Dalmacija+. Pristupljeno 7. studenoga 2017.
  16. ↑ Raphael Minder. 14. listopada 2019. Catalan Separatist Leaders Get Lengthy Prison Terms for Sedition (engleski). The New York Times. Pristupljeno 1. veljače 2020.
  17. ↑ William Mansell. 19. kolovoza 2020. Violent protests continue in Barcelona after Catalan leaders sentenced for independence push (engleski). abcNews. Pristupljeno 1. veljače 2020.
  18. ↑ "Osuđeno devetero katalonskih dužnosnika", HINA, 14. listopada 2019., kod "Večernji list" Pristupljeno 21. lipnja 2021.
  19. ↑ "U Kataloniji počeli opći štrajk i prosvjedi: Otkazali letove, zatvorili granicu s Francuskom...", L.R., Dnevnik.hr, 18. listopada 2019., 21. lipnja 2021.
  20. ↑ "Los heridos en las protestas de Cataluña suman ya 576", Armando G. Tejeda, "La Jornada Online", 19. listopada 2019. Pristupljeno 21. lipnja 2021.
  21. ↑ "Spanish courts allow Puigdemont to run in EU elections", AP, 6. svibnja 2019. Pristupljeno 21. lipnja 2021.
  22. ↑ "EU parliament lifts Catalan ex-leader's immunity", msn.News, 9. ožujka 2021. Pristupljeno 21. lipnja 2021.
  23. ↑ "Belgium again rejects Spain's extradition demand for Catalan politician Lluís Puig", Alba Domingo, "El Nacional", 7. siječnja 2021. Pristupljeno 21. lipnja 2021.
  24. ↑ "Catalan ex-leader Puigdemont regains MEP immunity", EURACTIV, 3. lipnja 2021. Pristupljeno 21. lipnja 2021.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pokret_za_neovisnost_Katalonije&oldid=6703987"