Poluglas

Izvor: Wikipedija

Poluglas, poznat i kao šva, samoglasnik je koji nema svoje posebno slovo. Njegov je fonetski simbol [ə].

U mnogim indoeuropskim jezicima poluglas se javlja samo kao nenaglašeni samoglasnik, ali u slovenskome, bugarskome, albanskome i afrikaansu može biti i naglašen.

Poluglas u drugim jezicima[uredi | uredi kôd]

  • albanski [ə]: ë
    • primjer: és [əʃt] – je (3. lice izd. sed. glagol "biti")
  • bugarski [ə]: ʺ
    • primjer: kashta [kəʃta] – kuća
  • rumunjski [ə]: ă, Ă
    • primjeri: măr [mər], apă [aːpə], sănătate [sənətate]
  • Hebrejski (na dijalektima koji se govore izvan Izraela)
    • primjer: בְּרֵאשִׁיט [bəreʃit]
  • njemački (nenaglašeno e obično se izgovara kao poluglas)
    • primjeri: Mücke [ˈmʏkə], gegangen [gəˈgaŋən]
  • engleski (u engleskome je poluglas najčešći samoglasnik)
    • Primjeri: about [əˈbaʊt], synthesis [ˈsɪnθəsɪs], harmony [ˈhɑːmə], medium [ˈmiːdiəm], syringe [səˈɹɪndʒ], parlour [ˈpɑːlə].
  • francuski (nenaglašeno e najčešće se izgovara kao poluglas)
    • primjer: menace [mə̹ˈnas]
  • armenski (za poluglas poznaje slovo ը, koje se piše na početku ili na kraju riječi, ali u sredini riječi, ako nije riječ o složenici, poluglas se ne piše)
    • primjeri: ընկեր – ënker – [ənˈkeɹ] – prijatelj, անունը – anunë – [aˈnunə] – ime, սպիտակ – spitak – [əspiˈtak] – bijeli.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Toporišič, Jože (2000): Slovenska gramatika. 4., prerađeno i prošireno izd. Maribor: Obzorja, 2000. Str. 56–59, 762. (COBISS)