Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.

Pontsko gorje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pontsko gorje - predio Altıparmak (Šest prstiju)
Karta Pontskog gorja (francuski: Alpes Pontiques)

Pontsko gorje (tur. Kuzey Anadolu Dağları) planinski je lanac u sjeverozapadnom dijelu Turske do granice s Gruzijom. Proteže se duž crnomorske obale dužinom od oko 1,000 km između ušća rijeka Ješiljirmak na zapadu i Čoroh na istoku (ušće kod Batumija u Gruziji), maksimalne širine do 130 km.

Ime potječe od grčkog imena za Crno more - Pontos (grč. Ποντιακά). Sastavljeno je od nekoliko paralelnih planinskih lanaca međusobno razdvojenih uzdužnim dolinama i klisurama. Rijekom Kizil Irmak podijeljeno je na dva dijela: niži zapadni (dužine oko 500 km, visine do 2,600 m) i viši istočni dio. Nadmorska visina raste od zapada (2,000 — 2,500m) prema istoku do maksimalnih 3,931 metara na najvišem vrhu Kačkar Dagi.[1]

Zapadni dijelovi izgrađeni su od pješčenjaka, andezita, vapnenca i metamorfnih stijena, dok na istoku dominiraju graniti, gnajsevi, škriljevci i vulkanske stijene. Na sjeveru strmo se spuštaju prema morskoj obali ostavljajući usku primorsku nizinu širine svega 5—10 km. Priobalne ravnice nešto su šire jedino uz ušća rijeka: Kizil Irmak, Ješil Irmak i Sakarija (60 do 70 km). Prema jugu i jugozapadu postepeno se spuštaju prema nižim dijelovima Armenske i Anatolijske visoravni.[2]

Rudno bogatstvo ogleda se u zalihama bakra i polimetaličnih ruda u Murgulskom bazenu na istoku, te ležištima kamenog ugljena u zapadnom dijelu.

Sjeverni obronci znatno su vlažniji od južnih s oko 2—3,000 mm godišnje padalina. Obrasli su listopadnim šumama hrasta, bukve i graba koje postepeno prelaze u mješovite, a potom i šume četinjača i planinske livade. U zapadnim dijelovima dominira vegetacija makije. Južne padine znatno su suše i u nižim dijelovima obrasle trnovitim grmljem, koje postepeno prelazi u mješovite šume u višim dijelovima planine. Ravnice u podnožju i kotline gusto su naseljene i u potpunosti kultivirane.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. https://proleksis.lzmk.hr/42225/ Preuzeto 4. svibnja 2022.
  2. Couzens, Dominic. Top 100 Birding Sites of the World. University of California Press.2008. ISBN 978-0-520-25932-4.