Branimir Štulić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
ispravak, dopuna
dodan izvor
Redak 21: Redak 21:
| Značajni instrumenti =
| Značajni instrumenti =
}}
}}
'''Branimir Johnny Štulić''' ([[Skoplje]], [[11. travnja]] [[1953]].), [[rock]] glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, osnivač grupe [[Azra]]. Prema jednom izboru, najveći je hrvatski pop idol.<ref>»[[Nomad (časopis)|Nomad]]« Osmi, veljača 1999. Časopis donosi izbor najvećih hrvatskih pop idola, Branimir Štulić je prvi ispred 27 drugih glazbenika. Drugi su Jasenko Houra i Goran Bare. Treći su Dubravko Ivaniš, Satan Panonski i Darko Rundek. Četvrti su Davor Gobac, Jura Stublić, Dino Dvornik i [[Nenad Marjanović]], itd (osobe su poredane piramidalno)</ref>
'''Branimir Johnny Štulić''' ([[Skoplje]], [[11. travnja]] [[1953]].), [[rock]] glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, osnivač grupe [[Azra]]. Prema jednom izboru, najveći je hrvatski pop idol.<ref>»[[Nomad (časopis)|Nomad]]« Osmi, veljača 1999. str 30-31. Časopis donosi izbor najvećih hrvatskih pop idola, Branimir Štulić je prvi ispred 27 drugih glazbenika. Drugi su Jasenko Houra i Goran Bare. Treći su Dubravko Ivaniš, Satan Panonski i Darko Rundek. Četvrti su Davor Gobac, Jura Stublić, Dino Dvornik i [[Nenad Marjanović]], itd (osobe su poredane piramidalno)</ref>


Rođen je u Skoplju gdje je službovao njegov otac, pukovnik [[JNA]]. Pet godina kasnije, njegova obitelj seli se prvo u [[Jastrebarsko]], tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, a nešto kasnije u grad [[Zagreb]]. Jedan je od najznačajnijih protagonista ex jugoslavenskog rocka.
Rođen je u Skoplju gdje je službovao njegov otac, pukovnik [[JNA]]. Pet godina kasnije, njegova obitelj seli se prvo u [[Jastrebarsko]], tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, a nešto kasnije u grad [[Zagreb]]. Jedan je od najznačajnijih protagonista ex jugoslavenskog rocka.
Redak 46: Redak 46:
Sljedeći ulazak u studio [[1980.]] godine završio je singlom ''Lijepe žene prolaze kroz grad''. Hasanefendić je opet svirao solo gitaru i bio producent, a B stranu okupirao je neobičan instrumental ''Suzy F.''– tri verzije teksta na kraju su odbačene, jer su prema Štulićevom mišljenju zvučale "kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom".
Sljedeći ulazak u studio [[1980.]] godine završio je singlom ''Lijepe žene prolaze kroz grad''. Hasanefendić je opet svirao solo gitaru i bio producent, a B stranu okupirao je neobičan instrumental ''Suzy F.''– tri verzije teksta na kraju su odbačene, jer su prema Štulićevom mišljenju zvučale "kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom".


Singl je najavio dvostruki album ''[[Sunčana strana ulice]]'' kojeg će kao i sve sljedeće ploče producirati Štulić. Neusporedivo boljeg zvuka od debitantske ploče, sjajnim će amalgamom ljubavnih pjesama, žestokih kratkih priča s gradskih ulica, te izrazito angažiranih poruka pretvoriti Azru u uvjerljivo najznačajniju jugoslavensku rock'n'roll atrakciju tog doba, a Štulića potvrditi kao neformalnog, ali silno utjecajnog glasnogovornika urbane omladine.
Singl je najavio dvostruki album ''[[Sunčana strana ulice]]'' kojeg će kao i sve sljedeće ploče producirati Štulić. Neusporedivo boljeg zvuka od debitantske ploče, sjajnim će amalgamom ljubavnih pjesama, žestokih kratkih priča s gradskih ulica, te izrazito angažiranih poruka pretvoriti Azru u uvjerljivo najznačajniju jugoslavensku rock'n'roll atrakciju tog doba,<ref>"Dragan Kremer u Džuboksu:Sunčana strana ulice neosporno je jedno od vrhunskih ostvarenja domaćeg novog vala, a i rock’n’rolla u Jugoslaviji." Aleksandar Dragaš citira Dragana Kremera u članku [http://www.jutarnji.hr/azra--suncana-strana-ulice--najbolji-dvostruki-album-domaceg-rocka--bio-je-to-nas-london-calling/939347/ Jutarnji.hr]</ref> a Štulića potvrditi kao neformalnog, ali silno utjecajnog glasnogovornika urbane omladine.


Na albumu, inače ojačanom izvrsnim puhačima, prije svega saksofonistom Miroslavom Sedakom–Benčićem, našao se kao kuriozitet i tekst kojeg nije potpisao Štulić – ''Pit i to je Amerika'', pjesma je Mile Rupčića napisana za istoimenu monodramu.
Na albumu, inače ojačanom izvrsnim puhačima, prije svega saksofonistom Miroslavom Sedakom–Benčićem, našao se kao kuriozitet i tekst kojeg nije potpisao Štulić – ''Pit i to je Amerika'', pjesma je Mile Rupčića napisana za istoimenu monodramu.
Redak 76: Redak 76:
Samostalnu karijeru Štulić započinje albumon ''[[Balkanska rapsodija]]'' [[1989.]] godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere. Zanimljivo izdanje kabaretskog stila i duhovitih tekstova.
Samostalnu karijeru Štulić započinje albumon ''[[Balkanska rapsodija]]'' [[1989.]] godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere. Zanimljivo izdanje kabaretskog stila i duhovitih tekstova.


Drugi album nazvan ''[[Balegari ne vjeruju sreći]]'' bio je uspješniji. Snimljen je [[1990]]. sa Sevdah Shuttle Bandom kojeg su činili [[Jurica Pađen]], Tomislav Šojat i Branko Knežević, donijet će ''Usne vrele Višnje'', obradu tradicionalne američke pjesme [[:en:Lilly Of The West|Lily of the West]], zatim ''Leute moj'' Tome Bebića, te nekoliko novih skladbi : ''Voljela me nije nijedna'', ''Meni se dušo od tebe ne rastaje'', ''Big Bang'' i ''Nema problema''.
Drugi album nazvan ''[[Balegari ne vjeruju sreći]]'' bio je uspješniji. Snimljen je [[1990]]. sa Sevdah Shuttle Bandom kojeg su činili [[Jurica Pađen]], Tomislav Šojat i Branko Knežević, donijet će ''Usne vrele Višnje'', obradu tradicionalne američke pjesme "Lilly Of The West", zatim ''Leute moj'' Tome Bebića, te nekoliko novih skladbi : ''Voljela me nije nijedna'', ''Meni se dušo od tebe ne rastaje'', ''Big Bang'' i ''Nema problema''.
Sljedeći album je nazvan ''Sevdah za Paulu Horvat'' i objavljen tek [[1995.]], iako je sniman nekoliko godina ranije.
Sljedeći album je nazvan ''Sevdah za Paulu Horvat'' i objavljen tek [[1995.]], iako je sniman nekoliko godina ranije.


Štulić je zatim počeo raditi na vlastitim prijevodima ''Božanske Ilijade'' i ''Peloponeskog rata'', a [[1997.]] godine pod imenom Azre objavio je dvostruki album ''Blase'', svoj posljednji studijski rad.
Štulić je zatim počeo raditi na vlastitim prijevodima ''Božanske Ilijade'' i ''Peloponeskog rata'', a [[1997.]] godine pod imenom Azre objavio je dvostruki album ''Blase'', svoj posljednji studijski rad.


Danas sa suprugom Josefine živi u nizozemskom gradiću Houten pokraj [[Utrecht]]a. Izbjegava kontakt s javnošću, ne sudjeluje u filmu ''[[Sretno dijete]]'' o [[novi val|novom valu]] [[Igor Mirković|Igora Mirkovića]] i kaže da ga "Boli kurac za sve".<ref>»[[Nomad (časopis)|Nomad]]« Osmi, veljača 1999. Časopis citira Štulića "Nabijem vas sve nakurac!"</ref>
Danas sa suprugom Josefine živi u nizozemskom gradiću Houten pokraj [[Utrecht]]a. Izbjegava kontakt s javnošću, ne sudjeluje u filmu ''[[Sretno dijete]]'' o [[novi val|novom valu]] [[Igor Mirković|Igora Mirkovića]] i kaže da ga "Boli kurac za sve".<ref>»[[Nomad (časopis)|Nomad]]« Osmi, veljača 1999. str 31. Časopis citira Štulića "Nabijem vas sve nakurac!" </ref>


Nakon dugogodišnjeg kreativnog zatišja, medijskim prostorom bivše SFRJ 14. travnja 2011. godine proširila se vijest o šest dosad nepoznatih Štulićevih obrada narodnih pjesama, za koje se može samo nagađati kad su snimljene, koje je anonimni izvor objavio na You Tubeu. Nakon što se vijest proširila, obradu pjesme ''Danka'' od Tome Zdravkovića u samo jednom danu pogledalo je gotovo 50.000 ljudi. {{fact}}
Nakon dugogodišnjeg kreativnog zatišja, medijskim prostorom bivše SFRJ 14. travnja 2011. godine proširila se vijest o šest dosad nepoznatih Štulićevih obrada narodnih pjesama, za koje se može samo nagađati kad su snimljene, koje je anonimni izvor objavio na You Tubeu. Nakon što se vijest proširila, obradu pjesme ''Danka'' od Tome Zdravkovića u samo jednom danu pogledalo je gotovo 50.000 ljudi. {{fact}}

Inačica od 2. svibnja 2011. u 16:48

Branimir Johnny Štulić
Ime u rodnom listuBranimir Štulić
Poznat/a i kaoJohnny (na prvim pločama - Đoni)
Rođen/a11. travnja 1953.
Žanr/oviRock, Novi val
ZanimanjePjevač, glazbenik
Djelatno razdoblje1978. - 1997.
Producentska kućaJugoton
Croatia Records
AngažmanParni valjak, Azra

Branimir Johnny Štulić (Skoplje, 11. travnja 1953.), rock glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, osnivač grupe Azra. Prema jednom izboru, najveći je hrvatski pop idol.[1]

Rođen je u Skoplju gdje je službovao njegov otac, pukovnik JNA. Pet godina kasnije, njegova obitelj seli se prvo u Jastrebarsko, tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, a nešto kasnije u grad Zagreb. Jedan je od najznačajnijih protagonista ex jugoslavenskog rocka.

Životopis

Počeci

U vrijeme studiranja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Štulić počinje pjevati vlastite i tuđe pjesme prateći se na akustičnoj gitari, a potom osniva i prvu grupu, Balkan Sevdah Bend.

Sastavljena od danas nepoznatih(osim bubnjara Paola Sfeccija) svirača akustičnih instrumenta i jednako nepoznate pjevačice, grupa je svirala pjesme u rasponu od sevdalinki do Beatlesa, uključujući i Štulićeve pjesme.

U siječnju 1977. godine, inspiriran stihom iz sevdalinke Kraj tanahna šadrvana nastale po prepjevu pjesme Der Asra Heinricha Heinea, Štulić mijenja ime grupe u Azra. Izrazito konfliktan karakter utemeljitelja uzrokuje vrlo česte promjene postave - članovi Azre između ostalih su bili Jura Stublić, Marin Pelajić i Mladen Juričić, prije nego su se odvojili i osnovali Film.

Štulić iznenada odlazi u Parni valjak, no taj je nemoguć transfer potrajao tek dva tjedna. Zatim upoznaje bubnjara Haustora Borisa Leinera i neuspješno tragajući za basistom, snima u legendarnom studiju Janka Mlinarića–Trulog prvi singl s pjesmama Balkan i A šta da radim. Uz Leinera na bubnjevima, bas je svirao Zlatko Miksić - Fuma iz Parnog valjka, a producent je bio Husein Hasanefendić koji je odsvirao i solo gitaru.

Balkan, pjesma pod utjecajem sevdaha i američkog folka, napisana je još 1974. godine, no originalni će se tekst transformirati pod utjecajem punka i novog vala. Prvi koncert Pankrta u Zagrebu motivirat će posve oduševljenog Štulića da ošiša dugačku kosu i obrije bradu, te pjeva o promjeni stila u novoj verziji Balkana (Brijem bradu, brkove da ličim na Pankrte)

Prvi album

Trio je konačno formiran kad se Štuliću i Leineru pridružuje basist Mišo Hrnjak. Tijekom proljeća 1980. uvjeti za snimanje prvog albuma nisu bili najbolji; Mlinarićev je studio bio zauzet, a Hasanefendić koji je odlično producirao prvi singl, nalazio se na turneji s Parnim valjkom. Štulić ipak odlazi u studio Jadran filma i odabire za producenta iskusnog Dragu Mlinareca.

Konačni rezultat bio je svjetlosnim godinama daleko od Štulićevih očekivanja, no publika nije nimalo marila za očite producentske promašaje. Posjetitelji brojnih Azrinih koncerata konačno su dobili vinilni zapis već dobro znanih pjesama, a mutan zvuk gitara i strastven Štulićev glas u dojmljivim tekstovima brzo su regrutirali vojsku novih fanova.

Sljedeći ulazak u studio 1980. godine završio je singlom Lijepe žene prolaze kroz grad. Hasanefendić je opet svirao solo gitaru i bio producent, a B stranu okupirao je neobičan instrumental Suzy F.– tri verzije teksta na kraju su odbačene, jer su prema Štulićevom mišljenju zvučale "kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom".

Singl je najavio dvostruki album Sunčana strana ulice kojeg će kao i sve sljedeće ploče producirati Štulić. Neusporedivo boljeg zvuka od debitantske ploče, sjajnim će amalgamom ljubavnih pjesama, žestokih kratkih priča s gradskih ulica, te izrazito angažiranih poruka pretvoriti Azru u uvjerljivo najznačajniju jugoslavensku rock'n'roll atrakciju tog doba,[2] a Štulića potvrditi kao neformalnog, ali silno utjecajnog glasnogovornika urbane omladine.

Na albumu, inače ojačanom izvrsnim puhačima, prije svega saksofonistom Miroslavom Sedakom–Benčićem, našao se kao kuriozitet i tekst kojeg nije potpisao Štulić – Pit i to je Amerika, pjesma je Mile Rupčića napisana za istoimenu monodramu.

Nakon jugoslavenske turneje što je potrajala do kasne jeseni 1981. godine, Azra u zagrebačkom klubu Kulušić svira sedam uzastopnih i rasprodanih koncerata, te snima trostruki album uživo Ravno do dna.

Ne zaboravljajući frustrirajuću Mlinarčevu produkciju, Štulić na ovom albumu iznova objavljuje sve osim jedne pjesme s prve, te najuspješnije pjesme s druge ploče, dodajući mnoštvo još nesnimljenih pjesma, no vrlo dobro poznatih svim posjetiteljima Azrinih koncerata.

Perfekcionistički uvježban sastav, euforično raspoložena publika i izvrsna dvorana razlog su zašto je Ravno do dna postao najuzbudljiviji dokument cjelokupnog zagrebačkog novog vala i album bez kojeg je nemoguće razumjeti značenje Azre u 80-im godinama 20. stoljeća.

Novi studijski album Filigranski pločnici izaći će tri mjeseca nakon objave Ravno do dna i brzo postati najtiražniji Azrin album. Slično prethodnoj studijskoj ploči ispunjen je nježnim ljubavnim pjesmama uz pomoć multiinstrumentaliste, pokojnog Miroslava Sedaka-Benčića, te oštrim, ponekad gnjevnim političkim komentarima.

"Tko to tamo pjeva" posvećena je Josipu Brozu, "Gorki okus" inspiriralo je hapšenje pjesnika Gojka Đoge i zabrana njegove zbirke pjesama Vunena vremena, dok je "68" ironična posveta propalim ljevičarima. Našlo se mjesta i za sprdanje s Jurom Stublićem (pjesma "Roll over Jura"), nekadašnjim pjevačem Azre. Primjetno je međutim kako je ranija beskompromisna otvorenost na Filigranskim pločnicima ponekad zamijenjena hermetičnijim stihovima.

Još jedan ulazak u studio donosi izvrstan singl s pjesmama "E, pa što", "Sloboda" i "Gluperde lutaju daleko", te označava završetak najuspješnijeg Azrinog razdoblja i kraj djelovanja grupe u originalnoj postavi.

Mišo Hrnjak napušta sastav, Boris Leiner odlazi u JNA, a Štulić u siječnju 1983. godine uz pomoć Srećka Antoniolija na bubnjevima snima album Kad fazani lete. Promjena stila ovdje je već sasvim vidljiva, teška gitarska grmljavina podloga je često sasvim nadrealnim slikama unutrašnjeg Štulićevog svijeta.

Sličan je pristup zadržan i na slijedećoj ploči Krivo srastanje, objavljenoj 1984. godine, uz sudjelovanje povratnika s odsluženja vojnog roka Borisa Leinera. Iako će je kritika pokopati, a površna publika uglavnom neće shvatiti, album će strpljive slušatelje nagraditi s nekoliko izvrsnih pjesama koje lakoćom mogu biti uvrštene u vrhunac Štulićeva opusa.

Naslovna će pjesma proročki predvidjeti raspad Jugoslavije, "No comment" predstaviti Azru u čistom punk zdanju, klaustrofobični "Flash" uključiti vjerojatno najljepši Štulićev refren, a "Klinček stoji pod oblokom" biti prva i ujedno daleko najuspješnija Štulićeva obrada narodnih motiva.

Odlazak u Nizozemsku

Štulić se potom seli u Nizozemsku i 1986. godine trostrukim albumom It Ain't Like In The Movies At All prepjevava svoje pjesme na engleski.

Album Između krajnosti snima godinu dana kasnije u Zagrebu s Leinerom, Juricom Pađenom na gitari i nizozemskim basistom Stephenom Kippom. Album donosi obrade narodnih pjesama, prepjeve rock klasika kao što su "Bed rok" i "Vaše veličanstvo". Tokom 1987. Azra u istom sastavu odlazi na jugoslavensku turneju, a potom u zagrebačkom Domu sportova snima četverostruki živi album Zadovoljština s pedeset pjesama. Nešto kasnije Boris Leiner je napustio Azru.

Samostalna karijera

Samostalnu karijeru Štulić započinje albumon Balkanska rapsodija 1989. godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere. Zanimljivo izdanje kabaretskog stila i duhovitih tekstova.

Drugi album nazvan Balegari ne vjeruju sreći bio je uspješniji. Snimljen je 1990. sa Sevdah Shuttle Bandom kojeg su činili Jurica Pađen, Tomislav Šojat i Branko Knežević, donijet će Usne vrele Višnje, obradu tradicionalne američke pjesme "Lilly Of The West", zatim Leute moj Tome Bebića, te nekoliko novih skladbi : Voljela me nije nijedna, Meni se dušo od tebe ne rastaje, Big Bang i Nema problema. Sljedeći album je nazvan Sevdah za Paulu Horvat i objavljen tek 1995., iako je sniman nekoliko godina ranije.

Štulić je zatim počeo raditi na vlastitim prijevodima Božanske Ilijade i Peloponeskog rata, a 1997. godine pod imenom Azre objavio je dvostruki album Blase, svoj posljednji studijski rad.

Danas sa suprugom Josefine živi u nizozemskom gradiću Houten pokraj Utrechta. Izbjegava kontakt s javnošću, ne sudjeluje u filmu Sretno dijete o novom valu Igora Mirkovića i kaže da ga "Boli kurac za sve".[3]

Nakon dugogodišnjeg kreativnog zatišja, medijskim prostorom bivše SFRJ 14. travnja 2011. godine proširila se vijest o šest dosad nepoznatih Štulićevih obrada narodnih pjesama, za koje se može samo nagađati kad su snimljene, koje je anonimni izvor objavio na You Tubeu. Nakon što se vijest proširila, obradu pjesme Danka od Tome Zdravkovića u samo jednom danu pogledalo je gotovo 50.000 ljudi. [nedostaje izvor]

Diskografija

Parni valjak

Azra

Uživo

Kompilacije

Singlovi

  • 1979. Balkan / A šta da radim (Suzy)
  • 1980. Lijepe žene prolaze kroz grad / Poziv na ples / Suzy F. (Jugoton)
  • 1982. Đoni, budi dobar / Teško vrijeme (Jugoton)
  • 1982. E pa što / Sloboda / Gluperde lutaju daleko (Jugoton)
  • 1983. Nemir i strast / Doviđenja na vlaškom drumu (Jugoton)
  • Klinček stoji pod oblokom / Flash
  • Mon Ami / Duboko u tebi
  • Sardisale Lešočkiot manastir / Mamica su štrukle pekli / I to se događa ponekad

Solo

Knjige

  • 2005. Smijurija u mjerama - autobiografija u petnaestercu (Vreme Beograd)
  • 1984. Big bang
  • Nemam više ni s kim a ni protiv koga
  • 1987. Anonymous epygrams
  • Fantom slobode (knjiga o Johnnyu i "Azri")

Izvori

  1. ↑ »Nomad« Osmi, veljača 1999. str 30-31. Časopis donosi izbor najvećih hrvatskih pop idola, Branimir Štulić je prvi ispred 27 drugih glazbenika. Drugi su Jasenko Houra i Goran Bare. Treći su Dubravko Ivaniš, Satan Panonski i Darko Rundek. Četvrti su Davor Gobac, Jura Stublić, Dino Dvornik i Nenad Marjanović, itd (osobe su poredane piramidalno)
  2. ↑ "Dragan Kremer u Džuboksu:Sunčana strana ulice neosporno je jedno od vrhunskih ostvarenja domaćeg novog vala, a i rock’n’rolla u Jugoslaviji." Aleksandar Dragaš citira Dragana Kremera u članku Jutarnji.hr
  3. ↑ »Nomad« Osmi, veljača 1999. str 31. Časopis citira Štulića "Nabijem vas sve nakurac!"

Vanjske poveznice

v • u
Azra
Studijski albumi
Koncertni albumi
Kompilacije
Singlovi
"Balkan" • "A šta da radim" • "Lijepe žene prolaze kroz grad" • "Poziv na ples" • "Đoni, budi dobar" • "Teško vrijeme" • "E, pa što" • "Sloboda" • "Gluperde lutaju daleko" • "Nemir i strast" • "Doviđenja na Vlaškom drumu"
Albumi Branimira Štulića
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Branimir_Štulić&oldid=2903790"