Maksimilijan Kolbe: razlika između inačica
m s. |
Popravljen zatipak Oznake: uklonjeno uređivanje mobilni uređaj mobilna aplikacija iOS |
||
| Redak 38: | Redak 38: | ||
[[Nacisti]] su početkom [[Invazija na Poljsku|Njemačko - Sovjetske invazije na Poljsku 1939. godine]] odveli [[9. rujna]] redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih nakon 3 mjeseca, na blagdan [[Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije|Bezgrješnog začeća]] [[8. prosinca]]. |
[[Nacisti]] su početkom [[Invazija na Poljsku|Njemačko - Sovjetske invazije na Poljsku 1939. godine]] odveli [[9. rujna]] redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih nakon 3 mjeseca, na blagdan [[Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije|Bezgrješnog začeća]] [[8. prosinca]]. |
||
Maksimilijan je nastavio tiskati list. U Niepokolanowu pruža utočište za 2 tisuće i [[Židovi|Židova]] izvrgnutih nacističkom progonu.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.jewishvirtuallibrary.org/maximilian-kolbe |title=Maximilian Kolbe (1894 - 1941), u "Jewish Virtual Library" |language=engleski |publisher=AICE |accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Kad je u jednom broju napisao: "Nitko na svijetu ne može promijeniti istine", nacisti su ga uhitili i odveli [[10. veljače]] [[1941.]] u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor [[Auschwitz]]. Dobiva logoraški broj |
Maksimilijan je nastavio tiskati list. U Niepokolanowu pruža utočište za 2 tisuće i [[Židovi|Židova]] izvrgnutih nacističkom progonu.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.jewishvirtuallibrary.org/maximilian-kolbe |title=Maximilian Kolbe (1894 - 1941), u "Jewish Virtual Library" |language=engleski |publisher=AICE |accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> Kad je u jednom broju napisao: "Nitko na svijetu ne može promijeniti istine", nacisti su ga uhitili i odveli [[10. veljače]] [[1941.]] u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor [[Auschwitz]]. Dobiva logoraški broj 16670 |
||
Maksimilijan Kolbe je prisustovao ovim događajima i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao, nakon što je od Kolbea najprije saznao da je posrijedi katolički svećenik. Maksimilijan i njegovi supatnici su mučeni glađu i žeđu, a Kolbe je predvodio umiruće zatvorenike u predanoj molitvi Gospi, te se njihovo pjevanje moglo čuti u logoru. Svaki put kada su stražari provjerevali stanje u ćeliji, Kolbe je ili stajao, ili klečao na sredini ćelije, uvijek s mirom gledajući stražare. Nakon dva tjedna, samo je Kolbe ostao živ, te su ga nacisti [[14. kolovoza]] [[1941.]] ubili smrtonosnom injekcijom [[Fenoli|fenola]], kako bi ispraznili ćeliju. Kolbe je samo mirno podigao lijevu ruku, da mu mogu dati injekciju. Sutradan, na sam blagdan Velike Gospe, njegovo je tijelo spaljeno u krematoriju Auschwitza. Njegovi suvremenici se sjećaju da je godinama ranije bio izrekao: “Htio bih da radi Bezgrješne izgorim do pepela, i da se moj prah raznese cijelim svijetom, tako da ništa ne ostane.”<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.catholicnewsagency.com/saint/st-maximillian-kolbe-560 |title=Saint Maximilian Kolbe |author=CNA |language=engleski |publisher=Catholic News Agencz |accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> |
Maksimilijan Kolbe je prisustovao ovim događajima i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao, nakon što je od Kolbea najprije saznao da je posrijedi katolički svećenik. Maksimilijan i njegovi supatnici su mučeni glađu i žeđu, a Kolbe je predvodio umiruće zatvorenike u predanoj molitvi Gospi, te se njihovo pjevanje moglo čuti u logoru. Svaki put kada su stražari provjerevali stanje u ćeliji, Kolbe je ili stajao, ili klečao na sredini ćelije, uvijek s mirom gledajući stražare. Nakon dva tjedna, samo je Kolbe ostao živ, te su ga nacisti [[14. kolovoza]] [[1941.]] ubili smrtonosnom injekcijom [[Fenoli|fenola]], kako bi ispraznili ćeliju. Kolbe je samo mirno podigao lijevu ruku, da mu mogu dati injekciju. Sutradan, na sam blagdan Velike Gospe, njegovo je tijelo spaljeno u krematoriju Auschwitza. Njegovi suvremenici se sjećaju da je godinama ranije bio izrekao: “Htio bih da radi Bezgrješne izgorim do pepela, i da se moj prah raznese cijelim svijetom, tako da ništa ne ostane.”<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.catholicnewsagency.com/saint/st-maximillian-kolbe-560 |title=Saint Maximilian Kolbe |author=CNA |language=engleski |publisher=Catholic News Agencz |accessdate=16. kolovoza 2018.}}</ref> |
||
| Redak 44: | Redak 44: | ||
Mladi narednik [[Franjo Gajowniczek|Fran Gajownieczek]] je preživio rat zahvaljujući svetom Maksimilijanu. |
Mladi narednik [[Franjo Gajowniczek|Fran Gajownieczek]] je preživio rat zahvaljujući svetom Maksimilijanu. |
||
U predvečerje blagdana [[Velika Gospa|Velike Gospe]], [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] proglasio ga je svetim [[10. listopada]] [[1982.]] Spomendan sv. Maksimilijanja Kolbea je na dan [[14. kolovoza]], dan pred najznačajniji marijanski blagdan [[Velika Gospa|Velike Gospe]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.vaticannews.va/hr/crkva/news/2018-08/sveti-maksimilijan-kolbe-mucenistvo-auschwitz.html |title=Pobjeda svetoga Maksimilijana Kolbea u Auschwitzu - život darovan za brata |date=14. kolovoza 2018. |publisher=Vatican News |accessdate=14. kolovoza 2018.}}</ref> |
U predvečerje blagdana [[Velika Gospa|Velike Gospe]], [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] proglasio ga je svetim [[10. listopada]] [[1982.]] Spomendan sv. Maksimilijanja Kolbea je na dan [[14. kolovoza]], dan pred najznačajniji marijanski blagdan [[Velika Gospa|Velike Gospe]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.vaticannews.va/hr/crkva/news/2018-08/sveti-maksimilijan-kolbe-mucenistvo-auschwitz.html |title=Pobjeda svetoga Maksimilijana Kolbea u Auschwitzu - život darovan za brata |date=14. kolovoza 2018. |publisher=Vatican News |accessdate=14. kolovoza 2018.}}</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 14. kolovoza 2023. u 16:04
| Maksimilijan Kolbe | |
|---|---|
| |
| Rođen | 8. siječnja 1894. Zduńska Wola |
| Preminuo | 14. kolovoza 1941. Auschwitz |
| Beatificiran | 17. listopada 1971. |
| Kanoniziran | 10. listopada 1982. |
| Spomendan | 14. kolovoza |
| Simboli | zatvorska odjeća |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Maksimilijan Marija Kolbe (Zduńska Wola, Poljska, 8. siječnja 1894. – Auschwitz, 14. kolovoza 1941.), katolički svetac, poljski franjevac konventualac, utemeljitelj katoličke udruge Vojska Bezgrješne, junak Drugoga svjetskoga rata.
Životopis
Djetinjstvo i obitelj
Rodio se pod imenom Rajmund Kolbe u siromašnoj radničkoj obitelji u Zduńskoj Woli, kod Łódźa, u dijelu Poljske koji je tada bio u Ruskom Carstvu. Njegov otac Jozef Kolbe je bio njemačkog podrijetla, majka se zvala Maria Dabrowska; oboje su radili kao prelci. Maksimilijan je imao četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Maksimilijan i njegov stariji brat Franjo obojica su stupili u samostan franjevaca konventualaca.
Rajmund je bio vrlo darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje. Značile su čistoću i mučeništvo.[1] Zbog siromaštva, nakon završene osnovne škole, nije se mogao odmah dalje školovati. Naknadno su mu pomogli lokalni župnik i apotekar. te je krenuo u trgovačku školu. U 13. godini stupio je u sjemenište. Nakon što ga je završio 1911. godine je položio privremene redovničke zavjete, uzevši redovničko ime Maksimilijan. Poslan je na studije u Rim 1912. godine. 1914. godine daje stalne redovničke zavjete, uzevši uz ime Maksimilijan još i ime "Marija", u znak osobite privrženosti Svetoj Bogorodici. 1915. godine doktorira iz filozofije na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Nakon doktorata dobiva tuberkulozu, koja mu je ubrzo uništila jedno plućno krilo i oslabila preostalo. Ostaje u Rimu, te 1919. brani i doktorat iz teologije, na Papinskom sveučilištu Sv. Bonaventure ("Seraphicum", sveučilište franjevaca konventualaca u Rimu).
Vojska Bezgrješne
U Rimu su bile organizirane masonske protukatoličke manifesticije, koje su zabrinule Maksimilijana. Kao svoj odgovor na taj napad na Katoličku Crkvu, osniva 16. listopada 1917. godine - dakle skoro istodobno s Oktobarskom revolucijom u Rusiji i s Fatimskim ukazanjima u Portugalu - s još šestoricom braće konventualaca katoličku marijansku organizaciju Vojska Bezgrešne, s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, posebno širenja štovanja Blažene Djevice Marije. Kolbe je imao u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje, formirati katolička kazališta i dr.
Vratio se u Poljsku 1919. Ispočetka je nalazio je na nerazumijevaje redovnika, koji su ga smatrali zanesenjakom. No, nije se predao. 1922. godine uspješno pokreće katolički mjesečnik, s ambicioznom tiražom od 5.000 primjeraka. Prvi broj časopisa "Vitez Bezgrješne" sadržavao je obavijest: “Zbog nedostatka sredstava, ne može se jamčiti redovito izlaženje ove revije.” Kolbe 1927. godine započinje gradnju samostana Niepokalanow – Grad Bezgrešne u blizini Varšave 1927. Za deset godina u njemu je bilo 700 redovnika, a "Vitez Bezgrješne" se tiskao u čak 800.000 primjeraka. Samostan je djelovao i kao tiskarsko - izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima, te su uredništvo i tiskara imali osoblje od 327 ljudi: cijelo to osoblje bi pred tiskanje svakog novog broja provodilo cijelu noć u euharistijskom klanjanju.[2]
S vremenom je časopis dostigao izrazito visoku tiražu od milijun primjeraka, a 1935. je M. Kolbe pokrenuo i prvi poljski katolički dnevni list, koji je također dostigao visoku tiražu od 230.000 primjeraka.[3] Maksimilijan je sazidao vlastitu željezničku stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za 4 zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće.[4] Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo 1930. godine s četvoricom redovnika bez novaca i bez znanja japanskog jezika, ali je 1936. godine uspio otvoriti tiskaru i pokrenuti katolički list na japanskom jeziku. Maksimilijan i braća su samostan s tiskarom osnovali izvan grada, tako da ga atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiji i Polineziji te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku. 1936. godine se Maksimilijan za stalno vratio u Poljsku.
Drugi svjetski rat
Nacisti su početkom Njemačko - Sovjetske invazije na Poljsku 1939. godine odveli 9. rujna redovnike iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih nakon 3 mjeseca, na blagdan Bezgrješnog začeća 8. prosinca.
Maksimilijan je nastavio tiskati list. U Niepokolanowu pruža utočište za 2 tisuće i Židova izvrgnutih nacističkom progonu.[5] Kad je u jednom broju napisao: "Nitko na svijetu ne može promijeniti istine", nacisti su ga uhitili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak. Zlostavljan je i pretučen. Tranportiran je u logor Auschwitz. Dobiva logoraški broj 16670
Maksimilijan Kolbe je prisustovao ovim događajima i ponudio se da zamijeni tog mladog narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao, nakon što je od Kolbea najprije saznao da je posrijedi katolički svećenik. Maksimilijan i njegovi supatnici su mučeni glađu i žeđu, a Kolbe je predvodio umiruće zatvorenike u predanoj molitvi Gospi, te se njihovo pjevanje moglo čuti u logoru. Svaki put kada su stražari provjerevali stanje u ćeliji, Kolbe je ili stajao, ili klečao na sredini ćelije, uvijek s mirom gledajući stražare. Nakon dva tjedna, samo je Kolbe ostao živ, te su ga nacisti 14. kolovoza 1941. ubili smrtonosnom injekcijom fenola, kako bi ispraznili ćeliju. Kolbe je samo mirno podigao lijevu ruku, da mu mogu dati injekciju. Sutradan, na sam blagdan Velike Gospe, njegovo je tijelo spaljeno u krematoriju Auschwitza. Njegovi suvremenici se sjećaju da je godinama ranije bio izrekao: “Htio bih da radi Bezgrješne izgorim do pepela, i da se moj prah raznese cijelim svijetom, tako da ništa ne ostane.”[6]
Mladi narednik Fran Gajownieczek je preživio rat zahvaljujući svetom Maksimilijanu.
U predvečerje blagdana Velike Gospe, Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada 1982. Spomendan sv. Maksimilijanja Kolbea je na dan 14. kolovoza, dan pred najznačajniji marijanski blagdan Velike Gospe.[7]
Izvori
- ↑ Alfonso Bruno. St. Maximilian and the Two Crowns of Glory (engleski). Franciscans of the Immaculate. Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ Michael Gorre. 4. prosinca 2012. Saint Maximilian Kolbe: The Immaculata's Perfect Knight (engleski). The American TFP. Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ ABOUT ST. MAXIMILIAN MARIA KOLBE (engleski). The National Shrine of St. Maximilian Kolbe, LIBERTYVILLE, IL 60048, USA. Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ Ellyn von Huben. 14. kolovoza 2014. 9 THINGS TO KNOW ABOUT ST. MAXIMILIAN KOLBE (engleski). Word on Fire. Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ Maximilian Kolbe (1894 - 1941), u "Jewish Virtual Library" (engleski). AICE. Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ CNA. Saint Maximilian Kolbe (engleski). Catholic News Agencz. Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ Pobjeda svetoga Maksimilijana Kolbea u Auschwitzu - život darovan za brata. Vatican News. 14. kolovoza 2018. Pristupljeno 14. kolovoza 2018.
Vanjske poveznice
- Sestrinski projekti
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Maksymilian Kolbe |
 | Wikicitati imaju zbirke citata o temi Maksimilijan Kolbe |
- Mrežna mjesta