Rino Burić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje mobilni uređaj m.wiki napredni alati
Redak 4: Redak 4:
{{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u vaterpolu – Split 2022.|Split 2022.]] |}}
{{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u vaterpolu – Split 2022.|Split 2022.]] |}}
{{Medalje srebro | [[Europsko prvenstvo u vaterpolu – Zagreb i Dubrovnik 2024.|Zagreb i Dubrovnik 2024.]] |}}
{{Medalje srebro | [[Europsko prvenstvo u vaterpolu – Zagreb i Dubrovnik 2024.|Zagreb i Dubrovnik 2024.]] |}}
{{Medalje SP}}
{{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u vaterpolu – Doha 2024.|Doha 2024. |}}
{{medalje dno}}
{{medalje dno}}
'''Rino Burić''' ([[Split]], [[5. travnja]] [[1997]].) - [[hrvat]]ski [[vaterpolist]]
'''Rino Burić''' ([[Split]], [[5. travnja]] [[1997]].) - [[hrvat]]ski [[vaterpolist]]

Inačica od 17. veljače 2024. u 18:18

Osvojene medalje
Vaterpolo
Europska prvenstva
zlato Split 2022.
srebro Zagreb i Dubrovnik 2024.
Svjetska prvenstva

{{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u vaterpolu – Doha 2024.|Doha 2024. |}}

Rino Burić (Split, 5. travnja 1997.) - hrvatski vaterpolist

Rodio se u Splitu 5. travnja 1997. godine. Njegov otac je Danijel Burić, bivši vaterpolist te trenutni trener VK Mornar Split,[1] a Rino Burić je započeo vaterpolsku karijeru u tom klubu, na poziciji braniča. Prešao je u VK Jadran Split u kojem je igrao četiri godine i s kojim je osvojio naslov prvaka Hrvatske u sezoni 2022./23.[2] To je bio prvi naslov prvaka Hrvatske za VK Jadran Split. Od ljeta 2023. igrač je VK Jug AO Dubrovnik.

Osvojio je prestižnu titulu Hrvatskoga vaterpolista godine na tradicionalnom 36. izboru Večernjeg lista u prosincu 2023. godine.[3]

Osvojio je srebro s Hrvatskom juniorskom vaterpolskom reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2017. godine. Prvi put pozvan je u Hrvatsku seniorsku vaterpolsku reprezentaciju također 2017. godine. Dobio je mononukleozu, pa je dosta pauzirao, da bi ga trener Ivica Tucak ponovo zvao za prijateljsku utakmicu protiv Španjolske u Sisku, krajem te iste godine.[4] Na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj 2022. kažnjen je s tri utakmice neigranja, jer je šakom u tijelo udario japanskog reprezentativca u utakmici u kojoj je Hrvatska slavila 21-13.[5]

S reprezentacijom je osvojio naslov prvaka Europe na Europskom prvenstvu u Splitu 2022. godine.

Izvori