Fonetika: razlika između inačica
+mk |
m robot Dodaje: ar:علم النطق |
||
Redak 49: | Redak 49: | ||
[[an:Fonetica]] |
[[an:Fonetica]] |
||
[[ar:علم النطق]] |
|||
[[ast:Fonética]] |
[[ast:Fonética]] |
||
[[be:Фанетыка]] |
[[be:Фанетыка]] |
Inačica od 28. rujna 2008. u 10:08
Fonetika (od grč. φωνή, phone = glas) jezikoslovna znanstvena je disciplina koja se bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičkih obilježja glasova i govora.
Fonetika se može podijeliti na:
- artikulacijsku fonetiku
- akustičku fonetiku
- perceptivnu ili auditivnu fonetiku
Artikulacijska fonetika
Artikulacijska fonetika proučava djelovanje artikulacijskih organa tj. govornog prolaza. Pri proizvodnji govornih glasova razlikuju se mjesto i način izgovora. Stoga su za opis glasova uspostavljena tri kriterija: zvučnost, način artikulacije i mjesto artikulacije.
Akustička fonetika
Akustička fonetika proučava akustičke osobine glasova i govora. U glavne osobine govornih zvukova ubrajaju se: amplituda, frekvencija, trajanje i spektar.
Perceptivna fonetika
Perceptivna ili auditivna fonetika proučava načine tumačenja glasova i govora.
Primjeri:
- amplituda se percipira kao glasnoća
- frekvencija se percipira kao visina tona
- trajanje se percipira kao duljina glasa
Fonetska transkripcija
Govorni glasovi bilježe se pomoću fonetske transkripcije. Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz izgovora fonetičari rabe specijalne sustave fonetskih simbola (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).
Uobičajeno je označiti fonetsku transkripciju uglatim zagradama [ ].
Literatura
- Juraj Bakran: Zvučna slika hrvatskoga govora. Ibis grafika, Zagreb, 1996. ISBN 953-96577-2-5
- Ivo Škarić: Fonetika hrvatskoga književnog jezika, u: S. Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
Vanjske poveznice