Nikola III. Zrinski: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Nikola III. Zrinski bio je sin Petra II. Zrinskog (rođenog oko [[1435]]. godine), koji je poginuo u [[Krbavska bitka|bitki na Krbavskom polju]] [[9. rujna]] [[1493]]. godine. Oženjen je bio kneginjom Jelenom Karlović Krbavskom (iz staro[[Hrvati|hrvatskog]] plemena [[Gusići|Gusića]]), sestrom bana [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]]. S njom je imao šestoro djece, među kojima je bio i jedan od najslavnijih velikana hrvatske povijesti, ban i vojskovođa [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola Zrinski "Sigetski"]]. |
Nikola III. Zrinski bio je sin Petra II. Zrinskog (rođenog oko [[1435]]. godine), koji je poginuo u [[Krbavska bitka|bitki na Krbavskom polju]] [[9. rujna]] [[1493]]. godine. Oženjen je bio kneginjom Jelenom Karlović Krbavskom (iz staro[[Hrvati|hrvatskog]] plemena [[Gusići|Gusića]]), sestrom bana [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]]. S njom je imao šestoro djece, među kojima je bio i jedan od najslavnijih velikana hrvatske povijesti, ban i vojskovođa [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola Zrinski "Sigetski"]]. |
||
| ⚫ | |||
Sjedište mu je bilo u utvrđenom gradu [[Zrin (utvrda)|Zrinu]], a posjedi su mu obuhvaćali širi prostor [[Zrinska gora|Zrinske gore]] (danas područje [[Banija|Banovine]]), s više utvrda, među kojima [[Gvozdansko]], [[Pedalj]] i [[Kostajnica|Kostajnicu]]. |
|||
| ⚫ | |||
Nikola je znamenit po tome što je krajem godine [[1526]]. i početkom [[1527]]. sudjelovao na [[Hrvatski sabor|saboru]] hrvatskog plemstva u [[Cetin|Cetingradu]] na kojem je [[Austrija|austrijski]] nadvojvoda [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand Habsburški]] izabran za hrvatskog kralja. Na Cetinskoj povelji, jednom od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti, među pečatima šest velmoža koji su u ime svih sudionika Sabora potvrdili donešene odluke, nalazi se i Nikolin pečat. Neki povjesničari smatraju da je upravo Zrinski najzaslužniji za to da je baš Ferdinand postao hrvatskim kraljem. |
Nikola je znamenit po tome što je krajem godine [[1526]]. i početkom [[1527]]. sudjelovao na [[Hrvatski sabor|saboru]] hrvatskog plemstva u [[Cetin|Cetingradu]] na kojem je [[Austrija|austrijski]] nadvojvoda [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand Habsburški]] izabran za hrvatskog kralja. Na Cetinskoj povelji, jednom od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti, među pečatima šest velmoža koji su u ime svih sudionika Sabora potvrdili donešene odluke, nalazi se i Nikolin pečat. Neki povjesničari smatraju da je upravo Zrinski najzaslužniji za to da je baš Ferdinand postao hrvatskim kraljem. |
||
| Redak 12: | Redak 13: | ||
U doba prijeteće opasnosti od [[Osmansko Carstvo|Turaka]], Nikola III. Zrinski umire u [[Zrin (utvrda)|Zrinu]], najvjerojatnije u rano proljeće godine [[1534]]. Njegova supruga Jelena se, naime, već 3. svibnja te godine naziva udovicom. Pokopan je u franjevačkoj crkvi Svete Margarete (ili Svete Marije Magdalene, prema nekim izvorima), čije se ruševine i danas nalaze u blizini zrinske utvrde. Njegova nadgrobna ploča, masivna i bogato ukrašena, s grbom obitelji Zrinski i natpisom uklesanim gotičkim slovima uzduž ruba, uspjela se, premda ne cijela, nego bez jednog manjeg dijela, sačuvati do danas. |
U doba prijeteće opasnosti od [[Osmansko Carstvo|Turaka]], Nikola III. Zrinski umire u [[Zrin (utvrda)|Zrinu]], najvjerojatnije u rano proljeće godine [[1534]]. Njegova supruga Jelena se, naime, već 3. svibnja te godine naziva udovicom. Pokopan je u franjevačkoj crkvi Svete Margarete (ili Svete Marije Magdalene, prema nekim izvorima), čije se ruševine i danas nalaze u blizini zrinske utvrde. Njegova nadgrobna ploča, masivna i bogato ukrašena, s grbom obitelji Zrinski i natpisom uklesanim gotičkim slovima uzduž ruba, uspjela se, premda ne cijela, nego bez jednog manjeg dijela, sačuvati do danas. |
||
Nikolinom smrću prestaje radom kovnica novca u Gvozdanskom, ali su rudnici u tom kraju bili otvoreni sve do 1577. ili 1578. godine, kada Osmanlije zauzimaju to područje. Nikolin sin i nasljednik [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola IV. (Sigetski)]] se dvanaest godina nakon očeve smrti preselio na nešto sigurniji sjever Hrvatske, u dobro utvrđeni grad [[Čakovec]] u [[Međimurje|Međimurju]]. |
Nikolinom smrću prestaje radom kovnica novca u Gvozdanskom, ali su rudnici u tom kraju bili otvoreni sve do 1577. ili 1578. godine, kada Osmanlije zauzimaju to područje. Nikolin sin i nasljednik [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola IV. (Sigetski)]] se dvanaest godina nakon očeve smrti preselio na nešto sigurniji sjever Hrvatske, u dobro utvrđeni grad [[Čakovec]] u [[Međimurje|Međimurju]]. Kada je prostor Zrinske gore početkom 18. stoljeća oslobođen od Turaka, nekadašnji vlasnici velikih imanja i brojnih utvrda više se nisu mogli vratiti u njih, jer je cijela, nekoć razgranata, obitelj [[Knezovi Zrinski|knezova Zrinskih]] u međuvremenu izumrla. |
||
| Redak 24: | Redak 25: | ||
[[Kategorija:Zrinski]] |
[[Kategorija:Zrinski]] |
||
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]] |
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]] |
||
[[en:Nikola III Zrinski]] |
|||
Inačica od 9. kolovoza 2009. u 02:05
Nikola III. Zrinski (na mađarskom: Zrínyi III. Miklós), (*1488. ili 1489.(?) – Zrin, 1534.), hrvatski velikaš iz obitelji knezova Zrinskih.
Život
Nikola III. Zrinski bio je sin Petra II. Zrinskog (rođenog oko 1435. godine), koji je poginuo u bitki na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine. Oženjen je bio kneginjom Jelenom Karlović Krbavskom (iz starohrvatskog plemena Gusića), sestrom bana Ivana Karlovića. S njom je imao šestoro djece, među kojima je bio i jedan od najslavnijih velikana hrvatske povijesti, ban i vojskovođa Nikola Zrinski "Sigetski".
Sjedište mu je bilo u utvrđenom gradu Zrinu, a posjedi su mu obuhvaćali širi prostor Zrinske gore (danas područje Banovine), s više utvrda, među kojima Gvozdansko, Pedalj i Kostajnicu.
Nikola je znamenit po tome što je krajem godine 1526. i početkom 1527. sudjelovao na saboru hrvatskog plemstva u Cetingradu na kojem je austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški izabran za hrvatskog kralja. Na Cetinskoj povelji, jednom od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti, među pečatima šest velmoža koji su u ime svih sudionika Sabora potvrdili donešene odluke, nalazi se i Nikolin pečat. Neki povjesničari smatraju da je upravo Zrinski najzaslužniji za to da je baš Ferdinand postao hrvatskim kraljem.
Na svom posjedu u Gvozdanskom podno Zrinske gore još je njegov otac Petar od 1463. godine kovao novac, koristeći zlato, srebro, olovo i druge kovine dobivene iz tamošnjih rudnika. Tu je djelatnost nastavio i Nikola, preuzevši rudnike, topionice, ljevaonice i kovnice, kujući više vrsti, pretežno srebrnog, novca (denare, filire, groše, ali i velike srebrne talire). Kalupe za talire izrađivao je vrsni majstor kovničar Sebastian Rieder, kojeg je Zrinskom u Gvozdansko poslao novoizabrani kralj Ferdinand.
U doba prijeteće opasnosti od Turaka, Nikola III. Zrinski umire u Zrinu, najvjerojatnije u rano proljeće godine 1534. Njegova supruga Jelena se, naime, već 3. svibnja te godine naziva udovicom. Pokopan je u franjevačkoj crkvi Svete Margarete (ili Svete Marije Magdalene, prema nekim izvorima), čije se ruševine i danas nalaze u blizini zrinske utvrde. Njegova nadgrobna ploča, masivna i bogato ukrašena, s grbom obitelji Zrinski i natpisom uklesanim gotičkim slovima uzduž ruba, uspjela se, premda ne cijela, nego bez jednog manjeg dijela, sačuvati do danas.
Nikolinom smrću prestaje radom kovnica novca u Gvozdanskom, ali su rudnici u tom kraju bili otvoreni sve do 1577. ili 1578. godine, kada Osmanlije zauzimaju to područje. Nikolin sin i nasljednik Nikola IV. (Sigetski) se dvanaest godina nakon očeve smrti preselio na nešto sigurniji sjever Hrvatske, u dobro utvrđeni grad Čakovec u Međimurju. Kada je prostor Zrinske gore početkom 18. stoljeća oslobođen od Turaka, nekadašnji vlasnici velikih imanja i brojnih utvrda više se nisu mogli vratiti u njih, jer je cijela, nekoć razgranata, obitelj knezova Zrinskih u međuvremenu izumrla.