Jakov Kopilović

Jakov Jaso Kopilović (Subotica, 9. srpnja 1918.-18. studenog 1996.) je bački hrvatski književnik iz Vojvodine.

Poznat je kao pjesnik.

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Čest je bio gost Ateljea HKPD Matija Gubec Tavankut. Bio je i dijelom skupine koja je pratila i pomagala osnivanje likovne kolonije "Grupa šestorice".

Poznat je i po tome što je odbio promijeniti svoje hrvatsko nacionalno izjašnjavanje u zamjenu za mjesto akademika u SANU

1970-ih je, kao dio progona proljećara, bio u Subotici osuđen na zatvorsku kaznu, kao i Ante Sekulić, Matija Poljaković, Grgo Bačlija i Juraj Lončarević.

Djela

• Skretnice

Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.

Izvori

• Geza Kikić: Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.

Vanjske poveznice

• Klasje naših ravni
• Zvonik Tamburica kad zaplače
• Antologija poezije bunjevačkih Hrvata
• HKPD Matija Gubec (*.doc datoteka)
• HKPD Matija Gubec Tavankut Slamarska sekcija
• Radio Subotica Prikazivanje dokumentarnog filma o Jakovu Kopiloviću u Zagrebu
• (engl.) Croatianhistory.net Bunjevci Croats in Backa

Nedovršeni članak Jakov Kopilović koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.